Uvodnik

Ništa novo između Srba i Hrvata

Zlatko Crnčec

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

To što se dogodilo jučer u zagrebačkom hotelu Westin politička je igra koja će biti zabilježena u izvješćima stranih veleposlanstava koja će sadržavati optimistične tonove o smirivanju odnosa Hrvatske i Srbije

placeholder


To što se na božićnom domjenku SNV-a usred Zagreba ukazao jedan visoki dužnosnik srpske Vlade ne znači baš ništa za odnose dviju zemalja i dvaju naroda. Nakon njega sve će ostati manje više isto. Bez obzira na to koliko će mediji prenositi lijepe riječi prisutnih političara, već sutradan se toga nitko neće sjećati. Stvar je u tome da ovdje postoji jedna razina na kojoj živi politika i druga na kojoj funkcioniraju obični ljudi. To što se dogodilo jučer u zagrebačkom hotelu Westin politička je igra koja će biti zabilježena u izvješćima stranih veleposlanstava koja će sadržavati optimistične tonove o smirivanju odnosa Hrvatske i Srbije. Političke će bodove svakako izvući Srbija koja ovim želi pokazati da je predana normalizaciji odnosa svih država na području bivše Jugoslavije. Još jedna predstava za Bruxelles i Washington. S druge strane i hrvatska se politika pokazala predanom poboljšanju odnosa s našim istočnim susjedima. Pa je svatko zadovoljan – i Beograd i Zagreb i EU i SAD. To što će zadovoljstvo biti jedini učinak ovog događaja. Ništa više od toga. Nikakva posebna normalizacija neće uslijediti nakon ovog božićnog domjenka čiji je već godinama domaćin vječni Milorad Pupovac.


Na konkretnoj životnoj razini, tamo gdje žive obični ljudi, sav ovaj šušur proći će manje-više neprimijećen. Ljudi imaju svoje brige i svoja veselja. I što je još važnije, odnosi se poboljšavaju na svim područjima potpuno neovisno o tome postoji li svađa na političkoj razini ili se na njoj izgovaraju samo lijepe riječi. Što se tiče gospodarstva, tu život radi svoje. I to već godinama tako da to uopće ne treba ni spominjati.


Pop kultura? Pa javna je tajna da dobar dio odrasle hrvatske populacije nema ništa protiv, dapače obožava srpske narodnjake. I plastične cajke i nove muške zvijezde srpskog novokomponiranog folka. Dovoljno je proći pored nekog automobila koji stoji na raskrižju i zabilježiti što to trešti u njegovoj kabini. A mlađi također slušaju iste stvari kojima nadodaju nešto što se zove trap. Voyage, Breskvica i ostala slična ekipa na vrhu su ljestvice najslušanijih stvari na hrvatskom YouTubeu. Kada netko od ovih izvođača dođe u Hrvatsku dvorane ili u najmanju ruku klubovi, dupkom su puni. Što se tiče one takozvane urbane lijevo-liberalne scene, tu nikakvog prekida nije ni bilo. Dovoljno je pogledati jako živahna događanja na YouTube kanalima koji prate literarnu scenu.




Naravno, sve to skupa nije nikakva garancija da se stvari ne bi mogle zagužvati. Pa tako je bilo krajem osamdesetih. Narodnjaci su bili u naletu, dio ljudi je slušao novovalne bendove, a tadašnji prvi čovjek Srbije, baš kao i ovaj sadašnji, pokušavao je rješavati srpsko nacionalno pitanje. Način na koji ga je vodio doveo je do rata. Sadašnji politički lider Srbije Aleksandar Vučić neće pokrenuti nikakav rat, ali način na koji djeluje, nažalost, daleko je od delikatnosti potrebne da bi se stvari pokrenule na bolje.


U svakom slučaju da bi se odnosi dviju najvećih naroda bivše države do kraja normalizirali, potrebno je da prođe vrijeme od još barem nekoliko desetljeća. I da u tom razdoblju ne bude nikakvog rata u kojem bi Hrvati i Srbi bili na suprotnim stranama. Ako nam se svima to posreći, moglo bi se konačno smiriti stanje između ova dva naroda.


I to je to. Naravno, stare će rane ostati otvorene. Drugi svjetski rat, ratovi tijekom devedesetih, napravili su toliko duboke pukotine koje će možda ostati i trajna prepreka baš potpunoj normalizaciji. I dalje će pripadnici srpske nacionalnosti željeti živjeti u Srbiji, a ne u Hrvatskoj. Nije takva situacija karakteristična samo za Hrvatsku. Slične situacije postoje i u brojnim drugim europskim zemljama, od Španjolske preko Slovačke, Rumunjske pa do susjedne BiH. Ali i tu bi vrijeme trebalo učiniti svoje.


Jedini bi problem ovdje mogao biti u tome što Srbija prolazi kroz još jedno turbulentno razdoblje. Zapad traži od nje da uvede sankcije Rusiji i da praktički prizna neovisnost Kosova. Ispunjenje samo jednog od ova dva zahtjeva moglo bi ozbiljno destabilizirati aktualnu vlast u Srbiji, posebno kada je u pitanju mogućnost da Srbija odustane od borbe protiv neovisnog Kosova. Na Balkanu nikad nije dosadno.