Hrvatska je prije osam godina postala punopravna članica EU-a i odnosi s Francuskom sada su na visokoj razini. Posebno se to vidi u zadnje četiri i pol godine, otkad je Emmanuel Macron predsjednik francuske Pete Republike
I to se dogodilo. Nakon više od 30 godina hrvatske samostalnosti u Zagreb stiže jedan francuski predsjednik. O njegovom mogućem službenom posjetu razgovaralo se još prije tri godine, dok je na Pantovčaku bila Kolinda Grabar-Kitarović, ali do toga nije došlo. Hrvatska je dosad, uz Mađarsku, bila tek jedna od dvije članice EU-a koju Macron još nije posjetio od 2017. kada je postao stanovnik Elizejske palače.
Najvažniji segment njegovog dvodnevnog boravka u Zagrebu bit će, naravno, potpisivanje strateškog partnerstva između dviju zemalja, te sporazuma kojim će se finalizirati prodaja francuskih borbenih zrakoplova Hrvatskoj. Za četiri godine zrakoplovi Rafale bi trebali biti u uporabi čime će Hrvatska i njene Oružane snage konačno popuniti važan segment u obrani koji je nedostajao svih ovih godina. Situacija na jugoistoku Europe svakim se danom sve više usložnjava. I jake oružane snage nisu nikakav remetilački faktor, nego jamac mira i stabilnosti. Francuska je, uz Njemačku, nakon što je Velika Britanija napravila Brexit, najutjecajnija zemlja u Europskoj uniji. I stoga je izuzetno dobro da je Vlada organizirala ovaj službeni posjet koji će osim borbenih zrakoplova imati i puno širi krug tema, posebice onih koje se tiču gospodarskih pitanja.
Naravno, odnosi dviju zemalja nisu bili baš uvijek ovako dobri. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća isprva nije bilo nekog prevelikog entuzijazma u Parizu za projekt hrvatske samostalnosti.
Neki od tadašnjih čelnika, uključujući i tadašnjeg predsjednika Francuske, kao da su svijet gledali na način koji je bio uobičajen nakon Prvog svjetskog rata. Službeni je Pariz snažno stajao na opstanku Jugoslavije pod svaku cijenu, a na Srbiju gledao kao na saveznika iz Prvog svjetskog rata. Iako je od njega bilo prošlo više od 70 godina. Međutim, na stranu Slovenije i Hrvatske stao je dio francuskih intelektualaca. Najpoznatiji od njih bili su Alain Finkielkraut i Pascal Bruckner koji su tamošnjoj javnosti pokušavali pojasniti da se Jugoslavija raspada, te da Hrvati i Slovenci imaju potpuno pravo na svoje samostalne države. I tadašnja službena Francuska je to počela shvaćati pa je baš nekadašnji francuski ministar pravosuđa Robert Badinter bio na čelu međunarodne komisije koja je postavila diplomatske temelje za olakšavanje međunarodnog priznanja Hrvatske. Naravno, odlučujući je faktor u tome ujesen 1991. bila situacija na terenu gdje je HV u Zapadnoj Slavoniji bacio JNA u Savu, ali zaključak Badinterove komisije da se Slovenija i Hrvatska nisu jednostrano odvojile, već da se Jugoslavija raspala, neizmjerno je olakšao cijelu priču oko međunarodnog priznanja Hrvatske.
Od tada su prošla tri desetljeća. Hrvatska je prije osam godina postala punopravna članica EU-a i odnosi s Francuskom sada su na visokoj razini. Posebno se to vidi u zadnje četiri i pol godine, otkad je Emmanuel Macron predsjednik francuske Pete Republike. On se u tom razdoblju nametnuo kao jedan od najvažnijih čelnika neke od država članica. On je zadnje četiri i pol godine zajedno s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel bio član dvojca koji je udarao ritam Europske unije. Od Brexita pa do borbe s koronom njih su dvoje bili temelj za donošenje svih ključnih odluka. Međutim, nakon 16 godina Merkel ovih dana treba otići u političku mirovinu i svoje mjesto prepustiti socijaldemokratu Olafu Scholzu čija je stranka dobila najviše glasova na nedavnim njemačkim parlamentarnim izborima. Macrona pak čekaju prilično složeni predsjednički izbori u travnju sljedeće godine. Iako se očekivalo da će to biti šetnja do još jednog petogodišnjeg mandata, to ipak neće biti baš tako lako kako je izgledalo početkom ove godine. Naime, osim Marine Le Pen, ozbiljan protukandidat mogao bi mu biti jedan od troje pretendenata iz desnocentrističkih Republikanaca.
Međutim, Macron i dalje vodi u svim istraživanjima raspoloženja birača i velika je vjerojatnost da će te izbore dobiti. Ali ako se i dogodi iznenađenje i na predsjedničkim izborima pobijedi netko drugi, to neće nimalo poremetiti jako dobre odnose Hrvatske i Francuske. Ako je i prije bilo bilo kakve dvojbe oko toga, ovaj je Macronov posjet to zapečatio.
Zlatko Crnčec
Nikad bolji odnosi Hrvatske i Francuske
Zlatko Crnčec
24. studeni 2021 12:04
Reuters
Hrvatska je prije osam godina postala punopravna članica EU-a i odnosi s Francuskom sada su na visokoj razini. Posebno se to vidi u zadnje četiri i pol godine, otkad je Emmanuel Macron predsjednik francuske Pete Republike
I to se dogodilo. Nakon više od 30 godina hrvatske samostalnosti u Zagreb stiže jedan francuski predsjednik. O njegovom mogućem službenom posjetu razgovaralo se još prije tri godine, dok je na Pantovčaku bila Kolinda Grabar-Kitarović, ali do toga nije došlo. Hrvatska je dosad, uz Mađarsku, bila tek jedna od dvije članice EU-a koju Macron još nije posjetio od 2017. kada je postao stanovnik Elizejske palače.
Najvažniji segment njegovog dvodnevnog boravka u Zagrebu bit će, naravno, potpisivanje strateškog partnerstva između dviju zemalja, te sporazuma kojim će se finalizirati prodaja francuskih borbenih zrakoplova Hrvatskoj. Za četiri godine zrakoplovi Rafale bi trebali biti u uporabi čime će Hrvatska i njene Oružane snage konačno popuniti važan segment u obrani koji je nedostajao svih ovih godina. Situacija na jugoistoku Europe svakim se danom sve više usložnjava. I jake oružane snage nisu nikakav remetilački faktor, nego jamac mira i stabilnosti. Francuska je, uz Njemačku, nakon što je Velika Britanija napravila Brexit, najutjecajnija zemlja u Europskoj uniji. I stoga je izuzetno dobro da je Vlada organizirala ovaj službeni posjet koji će osim borbenih zrakoplova imati i puno širi krug tema, posebice onih koje se tiču gospodarskih pitanja.
Naravno, odnosi dviju zemalja nisu bili baš uvijek ovako dobri. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća isprva nije bilo nekog prevelikog entuzijazma u Parizu za projekt hrvatske samostalnosti.
Neki od tadašnjih čelnika, uključujući i tadašnjeg predsjednika Francuske, kao da su svijet gledali na način koji je bio uobičajen nakon Prvog svjetskog rata. Službeni je Pariz snažno stajao na opstanku Jugoslavije pod svaku cijenu, a na Srbiju gledao kao na saveznika iz Prvog svjetskog rata. Iako je od njega bilo prošlo više od 70 godina. Međutim, na stranu Slovenije i Hrvatske stao je dio francuskih intelektualaca. Najpoznatiji od njih bili su Alain Finkielkraut i Pascal Bruckner koji su tamošnjoj javnosti pokušavali pojasniti da se Jugoslavija raspada, te da Hrvati i Slovenci imaju potpuno pravo na svoje samostalne države. I tadašnja službena Francuska je to počela shvaćati pa je baš nekadašnji francuski ministar pravosuđa Robert Badinter bio na čelu međunarodne komisije koja je postavila diplomatske temelje za olakšavanje međunarodnog priznanja Hrvatske. Naravno, odlučujući je faktor u tome ujesen 1991. bila situacija na terenu gdje je HV u Zapadnoj Slavoniji bacio JNA u Savu, ali zaključak Badinterove komisije da se Slovenija i Hrvatska nisu jednostrano odvojile, već da se Jugoslavija raspala, neizmjerno je olakšao cijelu priču oko međunarodnog priznanja Hrvatske.
Od tada su prošla tri desetljeća. Hrvatska je prije osam godina postala punopravna članica EU-a i odnosi s Francuskom sada su na visokoj razini. Posebno se to vidi u zadnje četiri i pol godine, otkad je Emmanuel Macron predsjednik francuske Pete Republike. On se u tom razdoblju nametnuo kao jedan od najvažnijih čelnika neke od država članica. On je zadnje četiri i pol godine zajedno s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel bio član dvojca koji je udarao ritam Europske unije. Od Brexita pa do borbe s koronom njih su dvoje bili temelj za donošenje svih ključnih odluka. Međutim, nakon 16 godina Merkel ovih dana treba otići u političku mirovinu i svoje mjesto prepustiti socijaldemokratu Olafu Scholzu čija je stranka dobila najviše glasova na nedavnim njemačkim parlamentarnim izborima. Macrona pak čekaju prilično složeni predsjednički izbori u travnju sljedeće godine. Iako se očekivalo da će to biti šetnja do još jednog petogodišnjeg mandata, to ipak neće biti baš tako lako kako je izgledalo početkom ove godine. Naime, osim Marine Le Pen, ozbiljan protukandidat mogao bi mu biti jedan od troje pretendenata iz desnocentrističkih Republikanaca.
Međutim, Macron i dalje vodi u svim istraživanjima raspoloženja birača i velika je vjerojatnost da će te izbore dobiti. Ali ako se i dogodi iznenađenje i na predsjedničkim izborima pobijedi netko drugi, to neće nimalo poremetiti jako dobre odnose Hrvatske i Francuske. Ako je i prije bilo bilo kakve dvojbe oko toga, ovaj je Macronov posjet to zapečatio.