USKOK je jučer zlonamjernom konstrukcijom nazvao najnoviju Facebook objavu odbjeglog nogometnog menadžera, nekadašnjeg izvršnog dopredsjednika Građanskog nogometnog kluba Dinamo i neformalnog reformatora hrvatskog pravosuđa Zdravka Mamića. On je na svom Facebook profilu stavio fotografiju na kojoj USKOK-ov tužitelj i dvoje osječkih sudaca sjede i razgovaraju za istim stolom u jednom kafiću u Osijeku. USKOK je pojasnio da ovi pravosudni djelatnici nisu ni na koji način prekršili bilo kakvo pravilo u obavljanju svog posla. Ovakvo je priopćenje točno i razumno, i sigurno istinito. Međutim, budući da se radi o Osijeku na čijem je Županijskom sudu Mamić svojim dosadašnjim objavama izazvao, blago rečeno, znatne kadrovske promjene, njegova je objava izazvala zanimanje javnosti.

Istovremeno politička elita bije međusobnu bitku kako bi u trećem pokušaju nekako uspjela izabrati novog predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske. S jedne je strane predsjednik Republike koji već mjesecima prodaje javnosti priču da bi jedino osoba koju on predloži bila sposobna provesti nužne reforme u domaćem pravosuđu. Iako je i on sam više puta javno priznao da prva osoba Vrhovnog suda ima relativno ograničene ovlasti da dovede u red sam Vrhovni sud, a kamoli cijelo pravosuđe. A još je manje bilo jasno kako bi to na toj poziciji mogla odraditi jedna samozatajna profesorica Kaznenog prava. Usto Milanović joj je dodatno otežao položaj namjerno kršeći zakon koji propisuje način na koji zainteresirane osobe izražavaju aspiraciju za taj položaj. Tim je dao HDZ-u tanak, ali ipak dovoljan alibi da odbije Zlatu Đurđević, a da ne mora javnosti davati ozbiljna objašnjenja. Sada je pak predložio Radovana Dobronića za kojeg oni koji ga znaju isto često rabe termin samozatajan. Riječ je o izuzetno kvalitetnom sucu Trgovačkog suda u Zagrebu, a Milanović je ovim prijedlogom podmetnuo minu HDZ-u. Naime, Dobronić je svojevremeno donio poznatu presudu u kojoj je presudio u korist građana, a protiv banaka u slučaju kredita u švicarskim francima. Tako da bi se HDZ mogao naći u velikoj neprilici ako bi odbio Dobronića. Naime, Milanović i njemu skloni mediji mogli bi vladajuću stranku bez problema početi napadati da je spriječila imenovanje sudačkog Robina Hooda koji donosi presude u korist siromašnih i time otima bogatim. Bio bi to vjerojatno početak još jedne runde Milanovićevih napada na Vladu koji su u zadnjih nekoliko tjedana ipak malo utihnuli. Nije jasna predsjednikova agenda. Kao da je izbor predsjednika Vrhovnog suda samo još jedna toljaga kojom lupa po Vladi i premijeru. Nema to baš neke prevelike veze sa željom za reformom pravosuđa.

Nije jasna ni pozicija HDZ-a. Da, profesorica Đurđević jest pristala biti Milanovićeva kandidatkinja, a da se nije javila na prvi javni poziv. I time donekle dala za pravo HDZ-u. Uostalom, time što se javila na drugi javni poziv praktički je priznala da je prvi put pogriješila. Ali to nikako nije mogao biti razlog da se odbije jedna stručna osoba besprijekorne životne i znanstvene biografije. Istina, desnica je navodila neka njena stajališta oko izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, ali sam HDZ nije previše na tome inzistirao. Nije ni razlog u tome da će Vrhovni sud odlučivati u predmetu u kojem je HDZ kao pravna osoba optuženik. Jer da HDZ kao stranka zaista ima tako snažnu sveobuhvatnu kontrolu nad pravosuđem kako se priča, onda ni sama optužnica protiv ove stranke ne bi ugledala svjetlo dana. A kamoli da bi došlo do prvostupanjske presude. HDZ bi trebao što prije presjeći ovu situaciju i donijeti suvislo obrazloženu odluku ako ne želi da javnost počne sumnjati da se tu ipak nešto mulja.

A što se tiče sam reforme pravosuđa, svima je jasno da ona nema nikakve veze s prvom osobom Vrhovnog suda. Do nje se može doći samo velikim naporom izvršne vlasti da pripremi bolji model ili dotjera stari.