Ilustracija
U pjesmi TBF-a "Fantastična" Mara je, opsjednut traženjem ljubavi svog života, na kraju umislio da ju je pronašao. Hrvatska je, opsjednuta zaključenjem pregovora, na kraju umislila da je posao gotov
Da se na Europskoj uniji mogu dobiti izbori, i Danijel Srb mogao bi se potajno nadati da ima šanse postati premijer. S obzirom da u Hrvatskoj, prema anketama, i dalje postoji znatan broj euroskeptika, predsjednik jedine parlamentarne euroskeptične stranke mogao bi, recimo, očekivati da će svih tih 30-ak posto ljudi 4. prosinca glasovati upravo za HSP i tako upravo njega dovesti u Banske dvore. To se, međutim, neće dogoditi jer se u Hrvatskoj izbori teško mogu dobiti ili izgubiti na pitanju Europske unije.
Unatoč tome, HDZ uoči izbora pokušava birače vabiti i završenim pregovorima s EU-om. Nije to neočekivano, dapače: zaključenje pristupnih pregovora jedna je od rijetkih stvari kojima se vladajuća stranka može pohvaliti pa zato sad s televizijskih ekrana poručuju da će Hrvatska postati 28. članica EU-a iako su mnogi “sumnjali u uspješno okončanje pregovora”. Sasvim točno. Osim ako…
Osim ako cijela ova stvar ne podsjeća na ZERP. Formalno govoreći, Hrvatska već nekoliko godina na Jadranu primjenjuje zaštićeni ekološko-ribolovni pojas. Na papiru toj konstataciji ništa ne nedostaje. Istina je, doduše, da se ZERP ne primjenjuje na 27 članica Europske unije, ali smo zato nemilosrdni prema ostalih 166 članica Ujedinjenih naroda. I Palestini. Njihove ribarice ne mogu ni primirisati u ZERP, a da ne budu pod budnim okom obalne straže. Čak i ribari iz Burkine Faso, iako ona nema izlaz na more, navodno s respektom spominju hrvatski ZERP. Unatoč tome, ZERP ima problem – na papiru izgleda dobro, a u praksi niti polovično. Jer bez članica EU-a (čitaj Italije i Slovenije), od ZERP nije ostalo ni ZE.
Slično se upravo događa s hrvatskim pregovorima s EU-om. Nema sumnje da su oni formalno završeni još u lipnju ove godine. Kao dokaz postoje i fotografije. Objavljen je i pristupni ugovor. Za nekoliko dana ugovor će biti i potpisan. Na papiru, zato, konstataciji da su pregovori zaključeni ne nedostaje ništa. Ali, kao i kod ZERP-a, stvarnost je malo drugačija.
Uzmimo za primjer pravosuđe. Takozvano poglavlje 23. zaključeno je skupa s ostalima, što bi, valjda, trebalo značiti da je reforma tog sustava došla do neke zadovoljavajuće razine. Zato se resorni ministar Dražen Bošnjaković pri jednom TV-nastupu i pohvalio dobro odrađenim poslom, spomenuvši, među ostalim, da smo nekad imali 21 županijski sud, dok ih sad imamo 15. Nakon toga laknulo je svima koji su imali posla sa sudovima jer je opće poznato da ljude najviše muči broj sudova, a nikako broj godina koje utroše da bi došli do pravomoćne presude.
Brodogradnja je drugi, drastičniji primjer. Takozvano poglavlje 8. također je zatvoreno s ostalim poglavljima, pa je svatko dobronamjeran zaključio da će sudbina brodogradilišta biti poznata ako ne odmah, onda barem u roku od par mjeseci. Prošlo je pet mjeseci, a još uvijek se štošta ne zna. Na primjer, kad će biti potpisani ugovori s potencijalnim kupcima. Visoki europski dužnosnici Vladi su čak slali pisma tražeći da se priča o privatizaciji brodogradnje što prije pokrene s mrtve točke. Onaj tko je u Banskim dvorima primio to pismo vjerojatno se šokirao: pa zar nisu pregovori završeni još u lipnju?! Jesu. Barem na papiru, a to je, kao i u slučaju ZERP-a, očito najvažnije.
U “Smaku svita” splitski TBF pjeva kako su “obzirom da je danas kataklizma, uputili notu da nas priko reda prime u Europu”. No, kako god to neobično zvučalo, hrvatskoj stvarnosti puno bolje odgovara njihova pjesma “Fantastična”. U njoj je Mara, opsjednut traženjem ljubavi svog života, na kraju umislio da ju je pronašao. Hrvatska je, opsjednuta zaključenjem pregovora, na kraju umislila da je posao gotov.
