Drhtite? Osjećate tjeskobu i uznemirenost? Teško spavate? Osjećate bolove u mišićima? Na rubu ste depresije? Ne brinite, bit će da samo prolazite kroz apstinencijsku krizu. Ali, već za nekoliko tjedana bit će vam bolje – čim se osvjestite i shvatite da su informacije na koje ste se ‘navukli’ nepovratno nestale. I više se nikad neće vratiti.

Prošlo je nešto više od mjesec dana otkad su hrvatski građani izašli na birališta i na referendumu odlučili da će Hrvatska postati članica Europske unije. Te nedjelje, 22. siječnja, u večernjim je satima već bilo jasno da je uvjerljiva pobjeda na strani onih koji zagovaraju članstvo u europskom klubu. No, već sljedećeg tjedna moglo se naslutiti da je još uvjerljiviji poraz na strani onih koji zagovaraju sustavnije i opsežnije informiranja građana o članstvu u tom istom klubu. 

U tjednima prije referenduma stvar je, naime, izgledala prilično idilično. Nakon što je infomiranje o EU godinama bilo u petom, ako ne i u desetom planu, nova je vlada napravila potpuni zaokret i krenula u pravu informativnu ofenzivu, pokušavajući nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Nije bilo dana da netko negdje nije organizirao barem dva okrugla stola, jedno predavanje i nekakvu radionicu o Europskoj uniji. Nije bilo dana da netko negdje nije dijelio letke, brošure i publikacije. Vrtjeli su se televizijski i radijski spotovi, pokrenute su internetske stranice, u svaki poštanski sandučić ubačeno je sve što morate znati o Europskoj uniji. U tri, četiri tjedna strpano je sve ono što se nije radilo posljednjih šest, sedam godina. 

A onda je stalo.

Nema više predavanja i okruglih stolova. Presušili su letci, brošure i publikacije. Umjesto spotova o EU, na mali ekranima ponovno se vrte samo reklame za jeftiniji kupus, zelenu salatu i čudotvorne lijekove. U poštanske sandučiće stiže samo ono što morate znati o svojim neplaćenim računima. 

Nije ni čudo da se tresete, da ste tjeskobni i uznemireni: kako vas je država naglo i neočekivano ‘navukla’ na informacije o Europskoj uniji, jednako vas je naglo s njih i ‘skinula’. Samo što to nije bilo neočekivano. 

Ima za to nekoliko razloga, ali najvažnija su dva. Prvi je da država štedi. Umjesto sedam milijuna kuna, Ministarstvo vanjskih poslova ove godine planira na informiranje o EU potrošiti gotovo upola manje, pri čemu je veći dio tog novca već ‘pojela’ prereferendumska kampanja. Drugi, daleko važniji razlog je da država više ne vidi nikakvog razloga da informira građane. Građani su svoje odradili – kad je trebalo, zaokružili su “da”. Tu za državu stvar završava. Tko se infomirao, informirao se. I točka. 

To je, naravno, krajnje pogrešno, ali ne i iznenađujuće. Ako drhtite i na rubu ste depresije, tko vam je kriv što ste naivno povjerovali da je nekome doista stalo da budete sustavno i opsežno informirani.