Hrvatska treba pažljivo pratiti događaje u Srbiji i ni na koji način se ne miješati. I ne očekivati ništa previše dobrog. Ono što se događa u Srbiji od velike je važnosti za Hrvatsku. S njom ne dijelimo samo granicu, već i dugu i kompliciranu povijest. Daleko najgori scenarij bio bi da u Srbiji zaista dođe do građanskog rata, čega se mnogi počinju sve više bojati.

Ono što se dogodilo zadnjih dana jasno pokazuje da su političke strasti doslovno eksplodirale. Kada su počele ljetne vrućine, činilo se da bi prosvjedi mogli početi jenjati i polako nestajati.

Neki aktualnoj srpskoj vlasti skloni analitičari spominjali su »generala ljeto« kao faktor koji im može pomoći. Međutim, to se, sada je to više nego očito, nije dogodilo.

Vruće ljetne noći kao da su samo dodatno galvanizirale prosvjednike. Teško je predvidjeti što bi se moglo događati sljedećih dana i tjedana. Iako se čini da oni koji žele srušiti Vučića imaju veliku i nadmoćnu podršku stanovništva.

Međutim, Vučića na vlasti ne drže samo represivni aparat i televizije s nacionalnom koncesijom na kojima može nastupati kada želi i govoriti što hoće. Nedavno su održani lokalni izbori u dva manja grada u Srbiji.

U oba je pobijedila Vučićeva stranka, iako su u jednom od njih prosvjedi bili prilično jaki. Što pak znači da u Srbiji još uvijek postoji tiha, možda više ne većina, ali definitivno ipak jedan veliki broj stanovnika koji podržava Vučića.

Oni nemaju NGO-e i većinom se nalaze u provinciji pa nisu toliko vidljivi. Ali ako bi zaista bilo stani-pani, nije nemoguće da se i oni umiješaju u ono što se događa u Beogradu i Novom Sadu. A onda bi situacija zaista bila korak do građanskog rata. Što bi bila katastrofa za cijelu jugoistočnu Europu, pa samim tim i za Hrvatsku.

Jedini gori ishod bio bi da Vučić, ako se zaista osjeti ugroženim, pokuša izvesti nered u susjedstvo. Jedan mali rat s Albancima na Kosovu možda bi i opet ujedinio naciju oko njega. Pa da onda uslijedi domino-efekt – Makedonija, Crna Gora, BiH.

Dakle, ovo što se događa na ulicama srpskih gradova nije samo njihova unutarnja stvar. Daleko od toga.

Važno je i da se Hrvatska ni na koji način ne miješa u ova događanja. Ni službena ni neslužbena. Vlada bi trebala biti krajnje umjerena u komentarima. Nikako ne treba s visoka iz nekakvih europskih visina docirati Srbima što bi trebali napraviti.

To vrijedi ne samo za nju, nego i za predsjednika i za europarlamentarce. Ni Tonino Picula se ne bi trebao ovih dana previše miješati. Treba pustiti da se stvari odvijaju.

Svaki službeni nezgrapni komentar može samo pogoršati situaciju. Ali to vrijedi i za oporbu, a posebno za građane. Naime, mediji javljaju da je u Beogradu uhićen jedan hrvatski državljanin koji je navodno sudjelovao u neredima. Ako je to zaista istina, treba još dodatno provjeriti o čemu se ovdje točno radi, riječ je krajnjoj gluposti i neodgovornosti.

Svaki državljanin Hrvatske koji želi sudjelovati u rušenju vlasti u bilo kojoj stranoj državi, a posebno ako se radi o Srbiji, jest naprosto budala i štetočina. Ako je u Beogradu zaista uhićen jedan takav, Hrvatska mu mora pružiti svaku moguću asistenciju preko veleposlanstva. I to je to. Naravno, i pokušati ga vratiti u Hrvatsku. Ali ne treba ni silovati srpsko pravosuđe.

I još nešto.

Ako netko misli da bi ovi prosvjedi mogli iznjedriti nekog novog umjerenog političkog lidera u Srbiji, jako se vara.

Pokazalo se da kada su u pitanju takozvani tradicionalni hrvatsko-srpski prijepori, nema neke velike razlike između Miloševića ili Vučića s jedne i Đinđića ili Tadića s druge strane. Ista stvar vrijedi i za studentske lidere iz zadnjih desetljeća.

I Dragan Đilas i Čeda Jovanović misle isto kao i oni o prvoj i drugoj Jugoslaviji, Drugom svjetskom ratu ili o devedesetima.

A osoba koja se blokaderima nudi kao predsjednički kandidat, Milo Lompar, neka je vrsta nacionalnog mistika koji recimo Hrvate naprosto prezire. Istina, ne voli ga ni Vučićeva ekipa koja ga naziva »naduvenkom«.

On je, naime, pripadnik takozvane nacionalne oporbe koja Vučića smatra nacionalnim izdajnikom.

Bilo bi zaista okrutno za sve brojne hrvatske obožavatelje srpskih studenata da oni na kraju na vlast dovedu osobu radikalniju od Vučića.