Predizborna kampanja u Rijeci, očekivano, pred sam drugi krug ulazi u više nego žestoku završnicu. Sedam dana prije izbora jedan stožer, onaj nezavisnoga Davora Štimca, odlučio je do kraja polarizirati javnost – vrlo je jasno otvorena fronta s medijima, ali i poslane su poruke o tome da se bez partijske knjižice u Rijeci već desetljećima nikako ne može funkcionirati. Kandidat Štimac tvrdi kako je na vlastitoj koži osjetio pritiske, kako su njegovi kolege s liste redom bili pod utjecajem moćnijih od sebe u zadnjim danima, i bio to afekt ili smišljena taktika njegovih odnosa s javnošću, činjenica je da je kampanja poprimila oblik pravoga rata za vlast.

S druge strane, u javnost izlaze dokumenti koji govore o tome da je kod njega bilo plagiranja znanstvenih radova, a i da je tvrtka njegova glavnog PR-ovca u ovoj kampanji već ranije poslovala s njim, i to još dok je bio ravnatelj KBC-a. Naravno, Štimac sve to demantira, i smatra da ga »majka partija« samo želi raštimati. Također, tvrdi kako su u KBC-u svi poslovi dodjeljivani putem natječaja, pa i spomenuti ugovor o marketinškoj suradnji.

Potpuno je jasno da su u ovoj kampanji ulozi veliki za sve – kako za samog Štimca i ljude na njegovoj listi koji su u ovaj projekt uložili dosta svog privatnog novca, tako s druge strane i za one koji pokušavaju obraniti vlast koju u Rijeci imaju od demokratskih promjena, 30 godina. Optužbe o plagiranju zvuče ozbiljno, uostalom sjetimo se da je zbog takvih stvari morao odstupiti čak i bivši ministar obrazovanja Pavo Barišić, dok se informacija o prijateljskom odnosu kandidata Štimca i njegova glavnog PR-ovca zapravo može gledati s dvije strane – logično je da je nezavisni kandidat u svojoj kampanji okupio i svoje osobne prijatelje, ljude koji ga podupiru, no s druge strane politika, koliko god prljava djelatnost možda bila, u današnje vrijeme više ne trpi nikakve, pa ni potencijalne mrlje na biografijama kandidata. Brojni su HDZ-ovi ministri morali otići zbog raznih »sitnica«, stoga se u bitki svih bitaka uvijek mogu očekivati i takve situacije. Bilo bi iluzorno ulaziti u izbornu bitku i očekivati same pohvale.

Naravno, pred nama je još sedam dana intenzivne kampanje pa će biti prilike provjeriti hoće li Štimčev stožer na bilo koji način odgovoriti. Filipović svakako ima problem u tome što mora braniti »staru« Obersnelovu vlast, na njegovim je leđima teret argumentacije zašto zaduženja Grada iznose oko 250 milijuna kuna, a gradskih i komunalnih društava oko 500 milijuna, koji se navodi i u mandatnom izvješću aktualne vlasti.

No, bitka je na njima, a ne na medijima. Svaki od njih sam određuje smjer svoje kampanje, razinu »prekomjernog granatiranja«, a na medijima je, pogotovo na našem listu kao najvećem i najutjecajnijem na ovom području, da svima daju ravnopravan prostor i tretman, što i činimo. Nema zabranjenih tema niti zabranjenih kandidata, kao što nikada nije ni bilo.

Kad je riječ o kampanji koju oba kandidata vode, može se zaključiti kako SDP i Filipović igraju na nastavak ideoloških tema, govoreći o Rijeci kao gradu koji se kao slobodni teritorij bori protiv bilo kakvih skretanja, dok nezavisni Davor Štimac u zadnjim danima svojih istupa pred građanima želi poentirati na ekvidistanci između SDP-a i HDZ-a, apstrahirajući ideološke teme i nastupajući kao lista uspješnih pojedinaca.

Tvrde da neće biti ničiji žetončići i odbijaju da ih se s bilo koje strane prisvaja, a zanimljivo je svakako da, dok u Gradu još traje bitka s Filipovićem, na županijskoj razini javno već Zlatko Komadina poziva Štimčeve na suradnju u Županijskoj skupštini. U tom smislu, čak i drugi krug izbora iduće nedjelje, 30. svibnja, neće biti kraj – bitka za moć mjerit će se odnosima snaga u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini, gdje se bez stabilne većine neće moći obnašati vlast.

A što se kampanje tiče, ona će sigurno idućih dana biti brutalna, bez rukavica s obiju strana. Riječani će procijeniti žele li nastavak dobro poznate politike, ili kandidat koji obećava promjenu, ali ga prate »teške boje«, može biti donositelj promjena.