I to se dogodilo. Izgubili smo utakmicu na svjetskom prvenstvu. Prvi poraz, ali zato jako bolan. Treba priznati, Argentina je bila bolja, ne puno, ali dovoljno da na račun dvije pogreške naše obrane i jedne Messijeve majstorije ode u finale. Da smo veća zemlja, možda ne bi bilo penala. Obično u takvim situacijama sudačka procjena ode u korist golmana. Pa onda možda ne bi bilo ni drugog gola, posljedice želje naših da što prije pokušaju nadoknaditi zaostatak. Drugo poluvrijeme tračak nade, a onda je Messijev genij dodao još jedan gol.

Usprkos jučerašnjem porazu od Argentine može se bez problema ustvrditi da je ovih posljednjih nekoliko tjedana zaista bilo magično. I da će ostati zauvijek zapamćeno u srcima svih nas, bez obzira na to što se na kraju dogodi u posljednjoj utakmici koju ćemo igrati u Kataru. Magija kakva nam se dogodila prije četiri godine u Rusiji činila se zaista neponovljivom. Imali smo ekipu u naponu snage i napravili korak dalje od onoga što smo napravili 1998. godine. I tada se ta francuska bronca činila kao nešto što nikada nećemo uspjeti ponoviti. Samo tri godine prije toga Hrvatska je izašla iz rata i ovaj uspjeh Ćirine reprezentacije činio se kao simbolički početak hrvatskog uzleta na svim poljima. Pobjede nad Jamajkom, prekrasan gol Prosinečkog, i Japanom, mučenje koje je prekinuo Šukerov gol, Argentinu ćemo preskočiti. Zatim Šuker koji provjeravajući puls dva puta u nekoliko minuta zabija penal Rumunjskoj u centimetar isto mjesto u maloj mrežici, Vlaovićev prvi gol Nijemcima i predaja brončanih medalja nakon što smo pobijedili Nizozemce. Onog Francuza koji je protiv nas dao svoje prve i zadnje golove za svoju reprezentaciju nećemo sada spominjati. Ćirina kapa francuskog policajca. Sve su to kadrovi koji su nastali u Francuskoj i koji će nas zauvijek pratiti; trenuci koji su postali dio kolektivne hrvatske memorije.

Isto se dogodilo i prije četiri godine u Rusiji. Putin i Kolinda na kiši, uplakani Modrić koji predvodi reprezentativce da prime srebrnu medalju, jedanaesterci protiv Rusije i Danske, veliki polufinale s Engleskom. Slike su to koje zauvijek ostaju. Kadrovi s ovog prvenstva toliko su bliski da ih nije potrebno navoditi. Ali i oni su tu da s nama ostanu zauvijek.

Nogomet je treći put ujedinio Hrvatsku. Ova fraza čini se pomalo otrcanom, ona to u nekoj mjeri i jest, ali zbog toga nije ništa manje točna. Ne radi se ovdje o nekakvom uniformnom i nametnutom, obvezujućem jedinstvu. Koga nogomet ne zanima, mogao je naprosto spustiti rolete i baviti se nečim drugim. Nije ovo jedinstvo oko neke konkretne stvari ili ideje, nečega što bi se moglo definirati, normirati i potom nametati svima. I time ga eventualno ogaditi onima koje to ne zanima. Ono u čemu je Hrvatska bila jedinstvena zadnjih nešto više od tri tjedna bilo je – dobro raspoloženje. Od nogometnih fanatika, preko onih koji rutinski prate nogomet, pa od onih kojima on ide na živce, za sve se njih može reći da su u zadnjih nešto više od dvadesetak dana živjeli u boljem ozračju nego prije ovog razdoblja ili onoga koje će živjeti nakon toga. Naprosto je u društvu bila bolja, pozitivnija atmosfera. Može se reći nogomet je banalan, ali on je, da malo parafraziramo, najvažnija banalna stvar na svijetu. Naravno, ovakva se pozitiva može napraviti i oko nekih drugih stvari. Zašto toga nema, sada nije ni vrijeme ni mjesto za raspravu.

U svakom slučaju uživajte u nastavku mundijala. Ispao je puno bolje nego što se očekivalo. Ne samo u rezultatskom smislu kad je u pitanju naša reprezentacija. Vrijeme nas je pomazilo pa je ona tvrđa zima stigla tek prije nekoliko dana. Tako da se prvenstvo moglo pratiti i na terasama, a s obzirom na to da se korona nije vratila, i u kafićima. A ako hrvatskim ljubiteljima nogometa to može biti ikakva utjeha, kad već to neće biti Luka Modrić, neka onda barem Leo Messi postane prvak svijeta. Zadnji istinski genij nogometa, najljepše igre na svijetu. A Hrvati, glavu gore. Budite iskreni, osim pred frendovima nakon druge ili treće pive, je li itko od vas zaista i sanjao da će Hrvatska biti među prvih četiri. I tko od vas ne bi unaprijed potpisao takav ishod. Neka se naši što prije okrenu subotnjoj utakmici. Ajmo osvojiti tu broncu. Zaslužili ste je.