Od jučer, jedna potpuno nova perspektiva otvorila se u Hrvatskoj – riječ je o najvećem ugovoru u povijesti Hrvatskih željeznica čija ukupna vrijednost doseže 900 milijuna eura za prugu Dugo Selo-Novska koja, kad se to prevede, predstavlja bazu za ono što tek slijedi, a što je za riječku regiju jedna od povijesnih stvari. To je gradnja nove pruge od Zagreba do Rijeke. Jer, postoje infrastrukturni projekti koji su samo građevinski projekti, ali postoje i oni koji mijenjaju geopolitičku vrijednost zemlje.

Na prvi pogled, riječ je o još jednoj velikoj investiciji u hrvatske željeznice: 83 kilometra pruge, drugi kolosijek i drugi tehnički detalji. No prava vrijednost te pruge nije samo u tome koliko će brže putnik iz Kutine stići do Zagreba, već u tome da Hrvatska napokon počinje uklanjati jednu od najvećih slabosti svog prometnog položaja.

Hrvatska ima ono što mnoge srednjoeuropske zemlje nemaju – Jadran, duboku morsku luku i prirodan izlaz prema Mediteranu. Rijeka je, barem na zemljopisnoj karti, vrlo blizu srednjoj Europi. Problem je što pozicija sama po sebi ne prevozi kontejnere – za to treba željeznica.

Europska unija upravo zato hrvatske pruge ne promatra samo kao nacionalnu infrastrukturu – Rijeka i Zagreb dio su mediteranskog prometnog koridora koji povezuje španjolske i francuske luke, sjevernu Italiju, Sloveniju, Hrvatsku i dalje Budimpeštu te ukrajinsku granicu. Hrvatska se na toj osi ne nalazi slučajno, ona je jedan od mogućih pravaca kojim Jadran može biti povezan sa srednje europskim tržištem. Kao što već i jest, ali onoga trenutka kad to i dovršena željeznička mreža bude popratila, napokon će biti zatvoren jedan cijeli krug.

Pritom, Europa posljednjih godina ponovno otkriva nešto što se desetljećima činilo staromodnim – stav da je infrastruktura pitanje sigurnosti. Rat u Ukrajini pokazao je koliko su prometni pravci važni za otpornost država, opskrbne lance i vojnu mobilnost. Promjena globalnih lanaca opskrbe istodobno povećava važnost europskih luka i alternativnih prometnih pravaca. U tim novim okolnostima Hrvatska više ne može razmišljati samo o tome koliko će ljudi putovati vlakom između hrvatskih gradova, nego mora razmišljati o tome gdje će se nalaziti na karti europskog teretnog prometa za deset ili dvadeset godina.

Ta nova karta upravo se crta, i zato je važan i nastavak priče prema Rijeci. Europska komisija među ključnim infrastrukturnim izazovima u Hrvatskoj i dalje navodi željezničke veze prema riječkoj luci, uključujući novu prugu Rijeka-Zagreb. Postojeća veza prema Rijeci stara je više od stoljeća i na pojedinim dionicama zbog konfiguracije terena ozbiljno ograničava suvremeni željeznički promet. No, ako se uspješno povežu Rijeka, Zagreb, Dugo Selo, Novska i dalje prema Mađarskoj, Hrvatska dobiva nešto što dosad uglavnom nije imala – funkcionalan željeznički koridor od mora prema srednjoj Europi. Upravo je to ono što se naziva političkom vrijednosti ulaganja. Naime, luka bez željeznice nije prometno čvorište – samo je luka. Jednako tako, željeznica koja završava u Zagrebu, bez dovoljno kapaciteta prema istoku i jugu, nije koridor. To je onda samo nacionalna pruga. Hrvatska je desetljećima imala problem upravo s tim raskorakom između geografije i infrastrukture. Imala je Jadran, ali ne i dovoljno dobru kopnenu vezu prema zaleđu. Imala je položaj na raskrižju Europe, ali infrastrukturu koja je često izgledala kao da se nalazi izvan glavnih europskih tokova.

U tom je kontekstu zanimljiv i izbor izvođača. Afcons Infrastructure, jedna od velikih indijskih infrastrukturnih kompanija, ovim projektom prvi put ulazi na europsko tržište. Test je to i za same Indijce, koje vrh europske politike nije olako puštao u Europu. Dugo je trebalo da se probiju Kinezi, sad tek treba testirati Indijce. Indija, Kina, zemlje Bliskog istoka i velike europske kompanije tražit će u idućim desetljećima svoje mjesto u europskoj infrastrukturi. Hrvatska pritom ne bi trebala biti samo krajnje odredište stranih izvođača. Trebala bi biti prostor kroz koji prolaze roba, energija, ljudi i kapital. A za to je potrebna upravo ovakva mreža, stoga ne čudi da država u ovom trenutku ima investicije u željeznicu teške oko milijardu i pol eura.