Kad su iste letjele nebu pod oblake nije bilo ni AZTN-a ni novčanih kazni
Pomozi sirotu na svoju sramotu, kaže stara narodna poslovica, a to se upravo dogodilo splitskom trgovačkom lancu koji je umirovljenicima omogućio da artikle koji su na akcijama kupuju po još nižim cijenama. I dobio kaznu antimonopolske agencije koju u Hrvatskoj zovemo Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), a koja iz nekog razloga ne vidi, ili ne želi vidjeti, da akcijske promotivne aktivnosti već čitav niz godina provode i drugi trgovački lanci, pekare, ljekarne, optike… Pa opet nisu dobili kaznu. U Agenciji su naveli da su kaznili Tommy jer je cijena određenih proizvoda nakon uračunavanja popusta za umirovljenike pala ispod nabavne cijene, što u AZTN-u smatraju teškom povredom zakona, zbog čega su odmah odrezali visoku novčanu kaznu, iako je moglo proći i s opomenom jer se radi o presedanu u postupanju AZTN-a.
Shvatili su u Agenciji da neće lijepo izgledati kada im danas u novinama osvanu naslovi da su kaznili trgovca jer je htio pomoći siromašnim umirovljenicima pa su istog dana, ničim izazvani, odlučili svekoliku hrvatsku javnost naknadnim priopćenjem podučiti o tome zašto nije dobro kad na tržištu postoji cijena ispod nabavne. Ali u podužem objašnjenju nisu naveli zašto je kažnjen samo jedan trgovački lanac pored svih ostalih koji nude popuste umirovljenicima i kojima se također može dogoditi da su pojedine proizvode nesvjesno i nenamjerno prodali ispod nabavne cijene.
Nije prvi put da se institucije i regulatorna tijela u Hrvatskoj ponašaju kao slon u staklarskoj radnji. Sjetimo se samo »majstorskog« poteza glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića koji je usred pandemije i lockdowna odlučio zatvoriti japanski restoran u Zagrebu, jedan od rijetkih koji je kako-tako uspio poslovati u pandemijskoj histeriji, i to zbog toga što im dostavljači hrane nisu nosili zaštitne maske! Eto, da i državni inspektor pokaže da i on nešto radi. Kad je javnost pobijesnila, odluku je povukao. A kad se »institucije« u Hrvatskoj sjete da bi mogle nešto i »raditi« – iz straha da ih narod ne bi nazvao uhljebima – evo što se dogodi.
Nema političara u Hrvatskoj (a pogotovo na Balkanu) koji barem jednom u svojoj nazovi karijeri nije izgovorio rečenicu: Neka institucije rade svoj posao. Kakvog li divnog populizma! Jer nakon te rečenice odmah znamo da institucije neće napraviti ama baš ništa i da će morati uredovati europski javni tužitelj, ili će napraviti potpuni kaos, kao u slučaju kažnjavanja jednog trgovačkog lanca za aktivnosti koje provode svi ostali. A Winston Churchill je, pak, shvatio da će se problem najbolje zataškati ako se osnuje istražno povjerenstvo.
Od silne brige za zaštitu tržišnog natjecanja AZTN je odlučio kazniti samo jedan lanac, valjda za primjer ostalima. Pa neka visi Pedro. Niti je zbog prodaje pojedinih proizvoda ispod nabavne cijene propao ijedan dobavljač ili OPG niti je nama potrošačima, kako navode u AZTN-u, bio sužen izbor proizvoda. Niti je AZTN u obzir uzeo okolnosti zbog kojih je Tommy, kao i svi ostali trgovački lanci, uključujući i Vladu, dodatno snizio cijene za umirovljenike, poput inflacije i prekinutih lanaca dobave zbog rata u Ukrajini. Ništa od toga »institucija« nije uzela u obzir, čak ni činjenicu da većina umirovljenika ne bi preživjela mjesec bez akcija u trgovinama.
AZTN je tako umjesto zaštite uspio zakočiti gospodarsku aktivnost u Hrvatskoj jer je jednog poduzetnika stavio u neravnopravan položaj s ostalima iz iste branše, a u usporavanju ekonomije proslavila se i država. Dugogodišnji predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu dr. Ljubo Jurčić je izračunao da bi hrvatska ekonomija, sve i da nemamo Vladu i njezine ekonomske politike i njezine agencije, po inerciji ostvarila rast BDP-a od dva posto. Trenutno nam iznosi 3,4 posto pa se lako da izračunati koliki je doprinos Vladinih politika gospodarskom rastu.
I tako su institucije i država kaznili onoga koji je odlučio spustiti cijene, a kad su iste letjele nebu pod oblake nije bilo ni AZTN-a ni novčanih kazni ni opširnih objašnjenja. Ovako su za sve ispali krivi umirovljenici, skupina koja najlošije živi, i oni koji su im htjeli pomoći.
Dražen Katalinić
Neka visi Pedro
Dražen Katalinić
24. srpanj 2025 07:52
Dusko Jaramaz/PIXSELL
Kad su iste letjele nebu pod oblake nije bilo ni AZTN-a ni novčanih kazni
Pomozi sirotu na svoju sramotu, kaže stara narodna poslovica, a to se upravo dogodilo splitskom trgovačkom lancu koji je umirovljenicima omogućio da artikle koji su na akcijama kupuju po još nižim cijenama. I dobio kaznu antimonopolske agencije koju u Hrvatskoj zovemo Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), a koja iz nekog razloga ne vidi, ili ne želi vidjeti, da akcijske promotivne aktivnosti već čitav niz godina provode i drugi trgovački lanci, pekare, ljekarne, optike… Pa opet nisu dobili kaznu. U Agenciji su naveli da su kaznili Tommy jer je cijena određenih proizvoda nakon uračunavanja popusta za umirovljenike pala ispod nabavne cijene, što u AZTN-u smatraju teškom povredom zakona, zbog čega su odmah odrezali visoku novčanu kaznu, iako je moglo proći i s opomenom jer se radi o presedanu u postupanju AZTN-a.
Shvatili su u Agenciji da neće lijepo izgledati kada im danas u novinama osvanu naslovi da su kaznili trgovca jer je htio pomoći siromašnim umirovljenicima pa su istog dana, ničim izazvani, odlučili svekoliku hrvatsku javnost naknadnim priopćenjem podučiti o tome zašto nije dobro kad na tržištu postoji cijena ispod nabavne. Ali u podužem objašnjenju nisu naveli zašto je kažnjen samo jedan trgovački lanac pored svih ostalih koji nude popuste umirovljenicima i kojima se također može dogoditi da su pojedine proizvode nesvjesno i nenamjerno prodali ispod nabavne cijene.
Nije prvi put da se institucije i regulatorna tijela u Hrvatskoj ponašaju kao slon u staklarskoj radnji. Sjetimo se samo »majstorskog« poteza glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića koji je usred pandemije i lockdowna odlučio zatvoriti japanski restoran u Zagrebu, jedan od rijetkih koji je kako-tako uspio poslovati u pandemijskoj histeriji, i to zbog toga što im dostavljači hrane nisu nosili zaštitne maske! Eto, da i državni inspektor pokaže da i on nešto radi. Kad je javnost pobijesnila, odluku je povukao. A kad se »institucije« u Hrvatskoj sjete da bi mogle nešto i »raditi« – iz straha da ih narod ne bi nazvao uhljebima – evo što se dogodi.
Nema političara u Hrvatskoj (a pogotovo na Balkanu) koji barem jednom u svojoj nazovi karijeri nije izgovorio rečenicu: Neka institucije rade svoj posao. Kakvog li divnog populizma! Jer nakon te rečenice odmah znamo da institucije neće napraviti ama baš ništa i da će morati uredovati europski javni tužitelj, ili će napraviti potpuni kaos, kao u slučaju kažnjavanja jednog trgovačkog lanca za aktivnosti koje provode svi ostali. A Winston Churchill je, pak, shvatio da će se problem najbolje zataškati ako se osnuje istražno povjerenstvo.
Od silne brige za zaštitu tržišnog natjecanja AZTN je odlučio kazniti samo jedan lanac, valjda za primjer ostalima. Pa neka visi Pedro. Niti je zbog prodaje pojedinih proizvoda ispod nabavne cijene propao ijedan dobavljač ili OPG niti je nama potrošačima, kako navode u AZTN-u, bio sužen izbor proizvoda. Niti je AZTN u obzir uzeo okolnosti zbog kojih je Tommy, kao i svi ostali trgovački lanci, uključujući i Vladu, dodatno snizio cijene za umirovljenike, poput inflacije i prekinutih lanaca dobave zbog rata u Ukrajini. Ništa od toga »institucija« nije uzela u obzir, čak ni činjenicu da većina umirovljenika ne bi preživjela mjesec bez akcija u trgovinama.
AZTN je tako umjesto zaštite uspio zakočiti gospodarsku aktivnost u Hrvatskoj jer je jednog poduzetnika stavio u neravnopravan položaj s ostalima iz iste branše, a u usporavanju ekonomije proslavila se i država. Dugogodišnji predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu dr. Ljubo Jurčić je izračunao da bi hrvatska ekonomija, sve i da nemamo Vladu i njezine ekonomske politike i njezine agencije, po inerciji ostvarila rast BDP-a od dva posto. Trenutno nam iznosi 3,4 posto pa se lako da izračunati koliki je doprinos Vladinih politika gospodarskom rastu.
I tako su institucije i država kaznili onoga koji je odlučio spustiti cijene, a kad su iste letjele nebu pod oblake nije bilo ni AZTN-a ni novčanih kazni ni opširnih objašnjenja. Ovako su za sve ispali krivi umirovljenici, skupina koja najlošije živi, i oni koji su im htjeli pomoći.