Hrvatskog književnika Josipa Kosora, koji je bio nominiran i za Nobelovu nagradu za književnost, već podulje vrijeme nije bilo na pozornici zagrebačkog HNK-a. Nakon dugog odsustva, Kosor se sada u središnju hrvatsku nacionalnu kazališnu kuću vraća predstavom »Žena« u režiji Paola Magellija.

Ovim povodom Ivica Buljan, ravnatelj Drame HNK-a Zagreb, ističe kako je postavljanjem predstave prema tekstovima jednog od najistaknutijih hrvatskih dramskih ekspresionista namjera HNK-a Zagreb »pokazati koliko je taj pisac na prvi pogled prisutan ali zapravo nije, te skrenuti pozornost na njega i tako potaknuti njegov ulazak u kulturni i obrazovni ‘mainstream’«.

Nakon gotovo stoljeća zatišja, Magelli će upoznati nove generacije s tim scenski pomalo zaboravljenim piscem. A riječ je o jednom od najprevođenijih i, u prvoj polovici 20. stoljeća, u inozemstvu najizvođenijih hrvatskih dramatičara. Josip Kosor (1879-1961) dramatičar je, pripovjedač, romanopisac, pjesnik i putopisac. Živio je i radio u različitim gradovima – od Dubrovnika, Zagreba i Beograda, do Beča, Münchena, Berlina, Pariza, Moskve, Londona…  Zahvaljujući brojnim i čestim putovanjima, kao i igranjem njegovih dramskih komada na mnogim europskim pozornicama, Kosor je prijateljevao s književnim suvremenicima poput Gorkog, Zweiga, Stanislavskog… Objavio je velik i žanrovski raznovrstan opus u kojemu su zapažene zbirke pripovijetki »Optužba« i »Crni glasovi«, romani »Rasap«, »Radnici« i »Razvrat« te osobito drame »Požar strasti«, »Pomirenje« i »Nepobjediva lađa«.

U romanu »Razvrat« iz 1923. do vrhunca je doveo idejne i stilske težnje svoje pripovjedne proze. Sva se zbivanja u romanu odražavaju kroz svijest i senzibilitet protagonista – pisca koji s gnušanjem promatra onodobnu jugoslavensku društvenu zbilju: korupciju, nasilje, nekulturu, surovost vlasti, znakove dekadencije epohe.

Kosor se posebno afirmirao kao dramski pisac. Njegova prva drama »Požar strasti« (na pisanje koje ga je potaknuo S. Zweig) objavljena je prvo na njemačkome 1911. godine, u prijevodu samoga Kosora, a nakon praizvedbe (zagrebački HNK, 1911) tiskana je i u Hrvatskoj 1912. Nakon zagrebačke praizvedbe imala je i njemačke premijere. »Požar strasti« drži se jednim od vrhunskih ostvarenja hrvatske književnosti, a ovo je djelo doživjelo i međunarodno priznanje.

Dramski opus Kosora obiluje fantazmagorijama, brutalnošću i razuzdanim prizorima, što ga označava autentičnim hrvatskim ekspresionistom koji traži ponovna scenska istraživanja. Drame su mu prevođene na njemački, engleski, češki, poljski, ruski… a 1917. su mu u Londonu tiskane četiri drame i poslije pjesnička zbirka. Drama »Žena« izvedena je u Národnom divadlu u Pragu 1913. godine.

U povodu povratka Josipa Kosora na scenu zagrebačkog HNK-a, komparatistica Željka Matijašević istaknula je kako je riječ o »bolno suvremenom piscu, vrlo progresivnih stavova o ženama koji se provlače kroz sva njegova djela u majstorski opisanim psihološkim obračunima«. Hrvatska književna povijest i kritika ističe da je Kosor u novelistiku hrvatske moderne unio novine kojima je zainteresirao i publiku izvan Hrvatske, dok neke njegove pripovijetke ostaju trajna baština hrvatske književnosti. To se posebno odnosi na njegovu dramsku literaturu, svojedobno tako rado izvođenu na stranim pozornicama.

Zaključak je da njegov opus zaslužuje primjereniju pozornost suvremene kritike i čitateljstva. HNK Zagreb sada privremeno izvlači Josipa Kosora iz scenskog zaborava, što se događa i nekim drugim važnim hrvatskim piscima kojih se najčešće prigodno prisjećamo tek u povodu raznih obljetnica. No, pisac je zapravo »živ« dok ga čitamo, izvodimo, razgovaramo o njegovim djelima i analiziramo ih.