Dobro je da nije došlo do većeg incidenta tijekom Balkanskog prvenstva u karateu na Zametu. A nije došlo zahvaljujući prisebnoj reakciji organizatora koji su pozvali policiju. Je li skupina mladih ljudi imala namjeru napasti karatiste iz Srbije, ili oštetiti njihov autobus, srećom, nećemo saznati.

Tako je Rijeka nastavila niz koji je počeo u Benkovcu, pa se preselio u Šibenik, zatim u Split, Zagreb… Što se tiče riječkog incidenta, uglavnom maloljetne osobe i njihovi roditelji morat će proći tretman Centra za socijalnu skrb. Što je najmanje zlo jer su u počinjenju većeg spriječeni. Na njihovu sreću, na sreću sportaša iz Srbije, ali i na sreću grada Rijeke koji naglašava svoju multikulturalnost, multietničnost, otvorenost, grada koji se brendira pod sintagmom luka različitosti. Dobro je da su na potencijalni riječki obračun reagirali i državna i lokalna vlast. I jedna i druga razina vlasti naglasile su da je stopa tolerancije prema nasilju ona nulta. Možda je najbolji odgovor na ono što se moglo dogoditi ispred dvorane na Zametu zajedničko navijanje hrvatskih i srpskih natjecatelja. Sport spaja, a ne razdvaja i tako bi trebalo biti. A domaćini su gostima poslali vrlo jasnu poruku da im je neprihvatljivo to što se moglo dogoditi. Reagirala je i riječka oporba. Pa je taj događaj dobio i političku dimenziju. Stranke koje su nakon zadnjih lokalnih izbora u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini u oporbi, a riječ je o Možemo!, SDP-u, PGS-u, IDS-u, HSS-u i Listi za Rijeku, upozorile su da u političkom i javnom prostoru grada Rijeke i Primorsko-goranske županije ne smije biti mjesta govoru netrpeljivosti i opravdanju nasilja prema bilo kojoj manjini ili onima koji drukčije misle. Pa se ide in medias res i u prozivanje saborskog zastupnika Mosta Marina Miletića jer oporbeni vijećnici lijevog centra, ljevice i regionalci smatraju nedopustivim da se u javnom prostoru kontinuirano toleriraju istupi Marina Miletića jer su oni obilježeni netrpeljivošću, isključivošću, stigmatizacijom različitih društvenih skupina i opravdavanjem nasilnog ekstremističkog ponašanja u Splitu i Zagrebu.

Ova ocjena uglavnom je točna, ali teško da će Miletić zbog nje razbijati glavu, budući da on upravo na ovakvim stvarima uspješno gradi političku karijeru. Poručio je Miletić svojim fanovima da on neće odstupiti ni centimetar. Kao da ga napada bijesna horda u fantomkama i odjevena u crno, ispričavamo se, u crveno. Znat će se on obraniti sam i profitirati na ovoj prozivci. No, riječkoj je oporbi Miletić dobro došao kao most do Mostovih vijećnika u riječkom Gtradskom vijeću, do Petre Mandić i do nezavisnog zastupnika Marinka Koljanina koji je u gradski parlament izabran s liste Mosta. Riječka oporba zabrinuta je jer riječka gradonačelnica Iva Rinčić upravo u Mostu vidi svog političkog partnera u vođenju Rijeke. Ekstremna ljevica, kako ih je nazvao Miletić, pozdravlja reakciju gradonačelnice Rinčić u osudi nedavnog događaja pokušaja napada na srpsku karate momčad, ali ističu da je cinično takve stvari osuđivati kada se dogode u našem gradu, a oportuno šutjeti dok njeni partneri takve stvari odobravaju u drugim gradovima. Zaključak je da u »političkom djelovanju suradnja s onima koji huškaju, dijele i promiču isključivost puno više govori od pozivanja na neku nejasnu ideju zajedništva i smirivanja tenzija«.

Da je svijet crno-bijel, moglo bi se reći da je sve točno. Ali nije. A nije zbog toga što Iva Rinčić ima podršku 11 vijećnika u Gradskom vijeću iz redova koalicije koja ju je podržala na lokalnim izborima, podržavaju je troje vijećnika Nezavisne liste Marka Filipovića te dvoje vijećnika s liste Mosta, mostovka Petra Mandić i nezavisni Marinko Koljanin. To čak nije ni većina u gradskom parlamentu nakon dodatnih izbora za predstavnika talijanske nacionalne manjine jer sada su ukupno 32 vijećnika, a Rinčić ima podršku 16 vijećnika. Od nje se traži prekid suradnje s Petrom Mandić i Marinkom Koljaninom, iako to Iva Rinčić ne može napraviti jer bi to bilo njezino političko samoubojstvo. Uz to, njezina koalicija nije postigla nikakav formalan postizborni dogovor pa de jure nije u koaliciji s Mostom. Iako de facto jest. Jer je Most deklarirani predstavnik većine u gradskom parlamentu.

Budući da je riječ o sivom, valja ipak pozdraviti činjenicu da je gradonačelnica Rinčić osudila to što se dogodilo, ili moglo dogoditi na Zametu. Ali očekivati da će, kao nekad Andrej Plenković, poručiti tajnici da napiše ostavke mostovcima, u ovom trenutku je nemoguća misija.