Čime se točno bavi SDP zadnjih godinu dana, nitko pouzdano ne zna. Povremena izjava pred Bašćanskom pločom u Saboru, poneka inicijativa koja se najčešće poklapa sa Socijaldemokratima koji voze novim kolosijekom kao njihovi »sljednici«, i to je sve. Očigledno, ni birači ne znaju odgovor na to pitanje, pa je SDP danas postao stranka koja je više nego dvostruko slabija od vladajućeg HDZ-a. Prema novom Crobarometru, SDP je na 14 posto, a HDZ na čak 30 posto. Trend je još gori – jer SDP nastavlja padati, a HDZ rasti.

Ne treba to jako čuditi – stranka koja zatvara svoja vrata za javnost, ni sama ne radi na poboljšanju svoje percepcije i rejtinga. Šef SDP-a Peđa Grbin, jedan od donedavno najdostupnijih političara koji je u Bernardićevoj eri novinarima bio na raspolaganju za insajderske informacije 24/7, sada je zatvorio čak i sjednice Predsjedništva. Nekad mjesta brainstorminga i novih inicijativa, sjednice tog najvišeg operativnog tijela SDP-a sad se održavaju bez znanja javnosti i bez poznatih zaključaka. Čak i stranački savjeti, koji se začudo održavaju, nisu komunicirani prema van. Stranka vodi svoj unutarnji život, što je stvarno politički globalni fenomen. Još nije zabilježeno da neka politička organizacija ne želi da javnost zna čime se bavi! Što je najgore, i taj unutarnji život je otužan. Da novih velikih politika ima, već bi one stigle do javnosti. Umjesto toga, SDP reciklira stare teme poput prava na pobačaj za koji se unaprijed zna da se sigurno neće zabraniti u Hrvatskoj.

Unatoč tome, u SDP-u sanjaju da je moguće da na idućim izborima osvoje vlast. Ali kako?! Suradnjom cjelokupne opozicije, od SDP-a preko Možemo! do Mosta, a i Centra i drugih manjih igrača. Najnovija ljubav mostovaca, ili bar Nina Raspudića, s još uvijek dominantnim SDP-ovim master mindeom, predsjednikom Zoranom Milanovićem, trebala bi rezultirati velikom postizbornom koalicijom koju Andrej Plenković nakon nekih idućih izbora neće moći nadjačati, jer je riječ o pukom zbroju glasova SDP-a, Možemo! i Mosta iz anketa. Ako taj revolucionarni izum o suradnji ljevice iz SDP-a, progresista iz Možemo! i radikalnih klerikalaca iz Mosta (vidjeti pod Marin Miletić) čak i nije smišljen u katakombi na Ibleru, pa čak ne ni na strowberry fields na Pantovčaku, onda je podvala samog Mosta. Mostovci su valjda toliko očajni što nacija ne vrišti da oni osvoje vlast i ne odvedu Hrvatsku u bespuća ideološki zbrčkane zbiljnosti, da su spremni surađivati čak i sa SDP-om i s Možemo!. I to je legitimno zapravo, jer jednom su imali vlast dok ih Plenković nije potjerao, pa bi to isto željeli opet.

No, ako bi se SDP navukao na tu udicu, to bi bio definitivni kraj te stranke. Motaj kablove. Ako netko u mračnoj komori na Ibleru to ne uviđa, tim gore za njega. Jer birači to vide, i predizborna najava bilo kakve suradnje s Mostom potjerat će i posljednjeg crvenog Mohikanca koji bi želio podržati ono malo preostalih socijaldemokrata koji u SDP-u postoje. Most je ideološki udaljeniji od SDP-a nego je to HDZ, a posebno nakon objave svog novog programa, u kojemu prvi put jasno kažu da ženino pravo na pobačaj za njih nije prihvatljivo, čak ni u nekim medicinski ili moralno uvjetovanim situacijama, kao što je bilo u slučaju Čavajda prije nekoliko dana. Dalje ne treba ni nabrajati u čemu su sve Most i SDP različiti, i malo je čudno da na Ibleru to ne vide i ne otklone takav savez apriori. Uostalom, u njemu vjerojatno ne bi bilo ni platforme Možemo!, pa bi se »velika koalicija« svela samo na Most i SDP.

A kad je već riječ o Pantovčaku, ni tu ne moraju biti previše sretni rezultatima zadnjih anketa. Primjetan je trend pada podrške jer je potpuno jasno da je javnost ne samo zgađena vulgarnim rječnikom koji koristi predsjednik, nego i zamorena uvijek istim temama. Burčul, Burčul, Burčul, svaki dan ponovo. Koga to zapravo zanima?

I SDP i Milanović imali su, pa čak i danas imaju, nezamjenjivu ulogu u razvoju hrvatskog društva. Nejasno je zašto troše taj ogromni kapital koji smo im dali, i pomažu HDZ-u da se ponovo dočepa vlasti na idućim izborima.