Drago Kraljević

Nakon pandemije dolazi “veliki reset” kapitalizma

Drago Kraljević

pixabay

pixabay

Ako u ovim sve težim vremenima ipak kojim slučajem prevlada ljudska inteligencija i mudrost, ova tragedija može biti iskorištena kao šansa za ozbiljno »resetiranje« postojećeg svijeta, ali više ne u funkciji interesa samo globalnih elita, već po mjeri građana

placeholder


Toliko je dvomisao prisutna u svakodnevnom životu, da je ponekad veoma teško doći do zaključka što se zapravo događa. Često se svjesna laž nudi kao neupitna istina. Realni sukobi interesa koji se ponekad mogu sagledati, odjednom postaju neprepoznatljivi pod snažnim utjecajem globalnih moćnih elita. Ono što međutim dominira ovom krizom definitivno je strah, koji pomaže da se prave istine i interesi prikriju od javnosti.


​Po svemu sudeći, trebat će još vremena da se pokažu sve posljedice ove pandemije. Posebice se sa zebnjom očekuje što će se dogoditi s ekonomijom. Kako vrijeme protječe, slušajući svakodnevno što nam mediji prenose o koronavirusu, stječe se dojam da nas ova priča sve više odvlači od nečeg mnogo ozbiljnijeg? Socijalno distanciranje, nošenje maski, samoizolacija, izolacija, preporuke, gubitak zaposlenja i slično u sebi imaju nešto zajedničko: proizvode strah i utječu veoma negativno na mentalno zdravlje ljudi. Ništa se ne govori gdje su »nestale« ostale bolesti i ljudske nesreće; rak, kardiovaskularne bolesti, glad… koje svakodnevno odnose višestruko veći broj ljudskih života od korone? Konačno se oglasio Svjetski ekonomski forum (WEF), dio svjetske korporativne elite, koji bitno utječe na gospodarske odnose u svijetu, na politike vlada, EU-a itd.


​WEF na globalnom planu ostvaruje blisku suradnju s Bilderberg grupom, Trilateralnom komisijom, Međunarodnim monetarnim fondom, Europskom komisijom i drugima. WEF je nedavno objavio prve informacije o tome što kani učiniti s pandemijom COVID-19. Trećeg lipnja na njihovoj web stranici najavljena je sjednica Foruma, koja će se održati u siječnju 2021. godine u Davosu. Dogovorena je glavna tema susreta: The Great Reset/Veliko resetiranje (resetiranje: ponovo postaviti, ponovo pokrenuti ili postaviti na drugi način). Po svemu sudeći, riječ je o jednom od najambicioznijih planova globalne gospodarske elite, nakon što je postojeći model kapitalizma došao u veoma ozbiljne probleme i to upravo zbog njih. U potrazi za odgovorom o čemu se zapravo radi, dobro je poći od one rečenice WEF-ove web stranice, gdje piše: »Mnogo je razloga za pokretanje ovog velikog reseta, ali najhitniji je COVID-19. Velika obnova globalne ekonomije proizlazi upravo iz COVID-a, koji se pojavljuje kao ‘prilika’ da se takvo nešto realizira«. Riječ je o rečenici o kojoj svatko normalan i odgovoran mora ozbiljno promisliti.




​​Inicijativu WEF-a, podržava generalni tajnik UN-a (Hrvatska je članica te organizacije), Međunarodni monetarni fond (Hrvatska je članica), Odbor za financije Kineskog društva za bankarstvo, član Odbora za monetarnu politiku kineske Narodne banke, predsjednik Microsofta i mnogi drugi. Veliki sponzori WEF-a očigledno imaju velike planove. Oni već odavno šalju građanima veoma jasne poruke, koje većina na žalost ne shvaća. Ovoga puta poručuju: »Svijet mora djelovati zajedno i brzo obnoviti sve aspekte našeg društva i gospodarstva, od obrazovanja do socijalnih ugovora i radnih uvjeta. Svaka zemlja, od EU-a, SAD-a do Kine, mora u tome sudjelovati. Svaki sektor, od nafte i plina do tehnologije, mora se transformirati«. To su glavni strateški ciljevi koji se žele postići na globalnoj razini, uz veliku pomoć i šansu koju pruža pandemija koronavirusa. Ukratko, »potrebna je velika obnova kapitalizma«.


Prema najavljenom dnevnom redu u sklopu »velikog resetiranja«, raspravljat će se o tri važne teme. Prva, ima za cilj usmjeriti tržišta prema »pravednijim rezultatima«. Da bi se postigao taj cilj, nacionalne vlade trebaju poboljšati međusobnu koordinaciju i suradnju. To bi navodno trebalo utjecati i na promjene u poreznoj politici. No tko je odgovoran za ovo enormno povećanje gladnih i siromašnih u svijetu, za onečišćenje prirode, uništavanje vitalnih resursa na planetu…? Naravno da to nisu građani. U najvećoj mjeri odgovornost snose globalne elite. Druga najavljena tema u okviru »velikog reseta«, odnosi se na ulaganja koja promiču zajedničke ciljeve, što uključuje i održiv razvoj. Postavlja se pitanje koji su to »zajednički ciljevi« kada se neprestano produbljuje jaz između (pre)bogatih i ostalog dijela svijeta? Tko će utvrditi te »zajedničke ciljeve«? Zar oni koji su doveli do takvog stanja? Predsjednik WEF-a Klaus Schwab je u svome nastupu za medije bio veoma jasan: »Dosadašnji veliki proračuni koji u sebi sadrže goleme poticaje u EU-u, SAD-u, Kini i drugim državama, moraju se upotrijebiti za izgradnju nove ekonomije, koja će biti – dugoročno gledano, poštenija i održivija«. Otkud takav zaključak? Možda globalne elite sada peče savjest zbog stanja u koje su svijet doveli? Ili je to samo još jedan od načina da se stave pod kontrolu preostali resursi čovječanstva? Treća tema skupa odnosi se na implementaciju 4. industrijske revolucije u funkciji »potpore javnog dobra«. Za ostvarenje toga cilja, bit će uključeni; biotehnologija za potrebe genetskog inženjeringa, prelazak na 5G telekomunikacije, umjetna inteligencija itd. Ovaj dio programa koji govori o »javnom interesu« i »bolju koordinaciju među nacionalnim vladama«, zapravo veoma jasno ističe potrebu za uspostavljanjem potpune kontrole nad građanima. U tom smislu veoma je zanimljiv nastup britanskog princa Charlesa, jednog od najvećih podupiratelja korporativne elite: »Imamo zlatnu priliku za iskoristiti nešto dobro iz ove krize (COVID-19). Udarni valovi pandemije bez presedana mogli bi učiniti ljude prijemčivljijim za velike vizije promjena.« ​Znači li to da je princ uvjeren da će strah, nezaposlenost, glad i mentalne bolesti – kao posljedice ove pandemije, pomoći građanima da lakše prepoznaju »velike vizije«? Možda je on u pravu, jer vjerojatno pretpostavlja da će građani u teškoj i bezizlaznoj situaciji biti spremni prihvatiti bilo što im se ponudi.


Na pojavu i uzroke ove krize, svojedobno je reagirao i prof. dr. Tihomir Domazet: »Ova kriza je bila kao okidač na dosadašnje promašaje. Ne budemo li se uključili u novu tehnologiju, opet će nam prijetiti kolaps sustava. Ekonomska razvijenost Hrvatske, mjerena bruto domaćim proizvodom po stanovniku, smanjena je od 85,1posto (1986.) na 59,3 posto (2018.) u odnosu na EU. Relativna razvijenost Hrvatske mjerena BDP-om pokazuje da je u odnosu na EU-28 u razdoblju od tridesetak godina (1986. – 2018.) smanjena za 30,3 posto, a tako veliko smanjenje nema niti jedna članica EU-a. Bruto nacionalni dohodak Hrvatske, koji se mjeri rasploživim dohotkom, 2018. godine, bio je niži 8,7 posto u odnosu na godinu prije krize (2008.)«. Na prethodnu ocjenu, nadovezuju se sljedeći ekonomski pokazatelji: udjel EU-a u svjetskom BDP-u je pao za više od deset postotnih poena: od 33,6 posto (1977.) na 23,2 posto (2018.)«. A koje su prognoze stanja prije najavljenog »velikog resetiranja«? Što se primjerice događa s rastom BDP-a u odnosu na prethodno razdoblje? Prema podacima Europske komisije Eurozona 2001./05. 1,5 posto, 2019. 1,2 posto, danas -7,7 posto. Hrvatska u 2001./05. godini 4,5 posto, u 2019. 2,9 posto, danas – 9,1 posto. Hrvatska je najviši rast BDP-a imala u razdoblju 2000. (3,03%), 2001. (3,83%), 2002. (5,44%) i 2003. (4,96%). Zanimljivi su i podaci o investicijama: Eurozona 2001./05. 1,2 posto, danas -13,3 posto. Hrvatska je u tom razdoblju od 10,3 posto 2001./05., u ovoj godini pala na -8,2 posto.


​​Još nitko ne zna što nas čeka do kraja ove godine. Međunarodna organizacija rada upozorava da je 1,6 milijardi radnika, gotovo polovina svjetske radne snage, sada suočeno s neposrednom opasnošću od gubitka sredstava za život. Prema procjenama analitičara, EU će doživjeti recesiju bez presedana već u ovoj godini, a za oporavak, kako kažu, trebat će najmanje dvije godine. U međuvremenu valja računati na povećanje nezaposlenih, inflaciju, pad životnog standarda i ono što je, posebice za Hrvatsku, bitno ozbiljno pogoršanje stanja u javnim financijama. Prema projekcijama Svjetskog programa za hranu, u svijetu se očekuje da će se broj ljudi koji žive na rubu gladi udvostručiti, zbog ekonomskih posljedica ove pandemije.


​Prema podacima IPSOS-a, većina građana zemalja članica EU-a smatra da njihova država ide u krivom smjeru. »Veliko resetiranje će zahtijevati integraciju svih subjekata globalnog društva u zajednicu od zajedničkog interesa i djelovanja«, naglasio je u svome govoru predsjednik WEF-a prof. dr. Klaus Schwab. No kao obrazovan čovjek s dugogodišnjim iskustvom, istodobno je izrazio zabrinutost zbog stanja u onim državama koje se vjerojatno neće moći prilagoditi »velikom resetiranju«. Vlade, koje neće biti u stanju ugraditi i koristiti nove tehnologije, smatra on, mogu dovesti do iniciranja negativnih procesa u društvu, koji će se posebice odraziti na stabilnost i sigurnost građana te produbiti jaz između bogatih i siromašnih. Definitivno smo ušli u svijet koji će biti sve više obilježen sveprisutnim superračunalima, pametnim robotima, neurološkim poboljšanjima ljudskog mozga itd. Na početku smo 4. tehnološke revolucije, koja radikalno mijenja dosadašnji način života. No, u koliko u ovim sve težim vremenima, ipak kojim slučajem prevlada ljudska inteligencija i mudrost, ova tragedija može biti iskorištena kao šansa za ozbiljno »resetiranje« postojećeg svijeta, ali više ne u funkciji interesa samo globalnih elita, već po mjeri građana.