Šefovi država i vlada zemalja članica NATO saveza okupit će se danas u Madridu. Iako je formalno riječ o redovitom godišnjem zasjedanju ono će biti najneredovitije još tamo od vremena Sovjetskog Saveza.

Donijet će se važne odluke koje će puno toga promijeniti, neke stvari vjerojatno i nepovratno. Nakon njega Europa, ali i cijeli svijet neće biti isti. Ovaj je samit razdjelnica i za Hrvatsku. Ako sukob predsjednika i Vlade eksplodira na otvorenoj sceni u Madridu na skupu šefova i država NATO saveza, onda će se nešto morati napraviti. Što točno, nikome nije jasno. Naime, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman javno je jučer rekao da nema blagog pojma kako će Milanović nastupiti u Madridu. Dakle, nikakve koordinacije između Zrinjevca i Pantovčaka nije bilo tako da će predsjednik Republike tamo nastupati i govoriti kako mu drago.

Jedan sukreator vanjske politike, Vlada, nema ni najmanji utjecaj na to kako će se drugi, predsjednik Republike, postaviti na NATO samitu u Madridu. Naravno, to da Hrvatska ima dva glasa kada je u pitanju vanjska politika nije nikakva novost za međunarodnu diplomaciju.

Ta je bizarna situacija nešto što više nikoga ne iznenađuje u Bruxellesu pa stoga neće ni ova dva dana u Madridu. Za nadati se je da će sve proći više-manje u redu. Ali ako neće, onda smo u problemu. Bit ćemo otprilike kao BiH čiji veleposlanici bošnjačke nacionalnosti u svijetu govore jedno, a srpske drugo. Bit ćemo, ako već i nismo, predmet sprdnje na otvorenoj sceni. Samo smo na korak do tog statusa. Ovaj je NATO samit razdjelnica i kada je u pitanju proširenje NATO saveza.

U tijeku su brojni pregovori na više razina između Finske, Švedske, čelništva NATO saveza i predstavnika najvažnijih država članica s jedne i Turske s druge strane. Turci naime ne žele pripustiti Švedsku i Finsku u NATO jer ove dvije zemlje navodno pružaju utočište Radničkoj stranci Kurdistana (PKK). Nju i Turska, ali i neke druge zemlje smatraju terorističkom organizacijom. Međutim, nije nemoguće da se tu nađe nekakav kompromis.

Ako bi Turci popustili – što nije izgledno, ali možda se može dogoditi – bio bi to prijelomni trenutak za odnos snaga u Europi. Finska i Švedska kao članice NATO-a mijenjaju ravnotežu snaga na starom kontinentu. Švedska je vojska jača, ali Finska možda ima i veći simbolički značaj. Naime, Finska se krajem 1939. našla u sličnoj situaciji kao Ukrajina danas. Napao ju je Sovjetski Savez. Finci su se fantastično branili, Sovjeti su imali ogromne gubitke, ali su na kraju, što bi se reklo na masu, ipak natjerali Finsku na kapitulaciju i ustupke. Rusija je već izašla s nekoliko prijetećih izjava o tome kako namjerava reagirati ako Skandinavci zaista postanu novi članovi NATO saveza. Ako se to dogodi, ništa u geopolitičkom smislu u Europi neće biti isto. I dok su prethodne dvije razdjelnice – hrvatska na mikro i švedsko-finska na makro razini – ipak nisu sasvim izvjesne, ona treća to definitivno jest. A to je da NATO više definitivno nakon Madrida neće biti isti.

Naime, najvažnija članica NATO saveza, Sjedinjene Države, na samitu namjeravaju predstaviti »novi i dugoročni vojni angažman na kopnu, na moru i u zraku u Europi«. Stari kontinent pretvorit će se u vojni poligon kakav nije bi sve tamo od najledenijih vremena hladnog rata. Predviđa se i povećanje iznosa koje će zemlje članice morati izdvajati u zajednički vojni proračun. To se osim ruske invazije na Ukrajinu tumači i time da Rusija, kažu zapadni izvori, u sljedećim mjesecima planira u Bjelorusiji stacionirati svoje rakete Iskander koje mogu nositi nuklearne glave. Kako će svijet izgledati krajem ove godine, nitko ne može predvidjeti.

Hoćemo li ove zime biti gladni i nezaposleni? Hoćemo li se smrzavati? Hoće li rat u Ukrajini eskalirati? Madridski samit neće dati odgovore ni na jedno od ovih pitanja. Ali odluke koje će na njemu biti donesene itekako će utjecati na krajnji ishod ove najveće geopolitičke destabilizacije još tamo od početka Drugog svjetskog rata. Ostaje nam nadati se da na svim stranama, posebno u Moskvi, ali i na nekim drugim mjestima, ima dovoljno mudrosti i razboritosti da se ova što se događa što prije završi i sa što manjim posljedicama.