Piše Branko Podgornik

Najgore još nije prošlo

Branko Podgornik

Foto Pixsell

Foto Pixsell

Zanemarivanje domaćih stručnjaka i oslanjanje isključivo na tehničke preporuke iz EU-a i pojedinih zemalja, od kojih svaka vodi računa o vlastitim interesima, ne ulijeva nadu u brzi oporavak Hrvatske

placeholder


Kad su proteklih mjesec dana zemlje u svijetu počele objavljivati podatke o dramatičnom padu bruto domaćeg proizvoda u drugom tromjesečju – dok je gospodarstvo bilo blokirano mjerama protiv pandemije, mnogi su promatrači govorili da je najgore zapravo prošlo i da tijekom ljeta i jeseni treba očekivati oporavak od šoka.


I u Hrvatskoj ima mišljenja da se nakon pada BDP-a od 15,1 posto u drugom kvartalu može očekivati skori oporavak gospodarstva. Vladini dužnosnici ovih dana govore da će se Hrvatska već 2022. godine vratiti na razinu prije izbijanja pandemije.


Međutim, njihov optimizam nema puno pokrića. Pred nama je previše nepoznanica da bismo mogli predviđati kada će se tmurni oblaci nad gospodarstvom razići. I nakon izbijanja krize 2008. godine vjerovalo se da ona neće trajati dugo, ali je trebalo proći čak 11 godina dok se ekonomija u Hrvatskoj nije vratila na staru razinu.




Glavna nepoznanica je pitanje neće li pandemija ove jeseni i zime prouzročiti novo zatvaranje gospodarstva i novi dramatični ekonomski pad. Hrvatska udruga poslodavaca ovih je dana upozorila da »gospodarstvo ne može izdržati još jedan lockdown«.


Unatoč tome, izvjesno je da će veća ili manja ograničenja kretanja, okupljanja ljudi još potrajati i produljiti se u sljedeću godinu, što će nažalost, otežati oporavak gospodarstva i pojačati njegovo propadanje.


Jasno je da će hrvatska Vlada, poput ostalih, nastaviti financijski spašavati poduzeća od propasti, a time i radna mjesta. Međutim, takvo državno spašavanje neće beskonačno trajati. Nema sumnje da će skočiti javni dug.


U jednom trenutku poduzeća će početi brže propadati, što će povećati broj nezaposlenih, pogoditi životni standard građana i smanjiti njihovu potrošnju. Tada će se vidjeti da najgore nije prošlo, nego da tek dolazi.


Izvjesno je, također, da se gospodarstvo kakvo smo poznavali prije korone nikad neće potpuno oporaviti i vratiti na staro. Kako je upozorila predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde – turizam, ugostiteljstvo, zračni prijevoz i industrija zabave bit će oštećeni, a iz krize će izaći neke sasvim nove industrije i djelatnosti.


Koliko dugo će taj proces izlaska iz krize trajati, to ne može nitko predvidjeti, ali zasigurno dulje od onoga što su političari spremni govoriti. Da izlazak neće biti lagan i brz, pokazuje i to što hrvatske vlasti – osim što se verbalno zauzimaju za povećanje poljoprivredne i industrijske proizvodnje, za poticanje zelenoga gospodarstva i digitalizacije, nisu najavile skupinu ekonomskih mjera kojima bi izvele željenu promjenu strukture gospodarstva. Govore samo o novcu iz Europske unije i o snižavanju poreza.


U Hrvatskoj se zasad ne govori o stvaranju vlastite koncepcije razvoja, vlastitim mjerama i o vlastitom financijskom paketu za oporavak gospodarstva. Iz Vlade najavljuju jedino stvaranje nacionalnog programa za oporavak i reforme, koji je uvjet za povlačenje 10 milijardi eura izvanredne pomoći iz EU-a.


Zanimljivo, Vlada je odlučila zatražiti pomoć zdravstvenih stručnjaka za borbu protiv korone, ali nije pozvala ekonomske stručnjake s hrvatskih fakulteta i instituta kako bi joj pomogli u oblikovanju koncepcije razvoja u novim okolnostima. Ispada kao da izlazak iz ekonomske krize, nezapamćene u novijoj povijesti, nije stručan posao. Kao da se razvoj Hrvatske u željenom smjeru može odvijati spontano i bez suradnje s hrvatskom akademskom zajednicom.


Izvlačenje iz nevolja trajat će ovisno o tome kako će se hrvatske vlasti pripremiti na izazove koji dolaze. Zanemarivanje domaćih stručnjaka i oslanjanje isključivo na tehničke preporuke iz EU-a i pojedinih zemalja, od kojih svaka vodi računa o vlastitim interesima, ne ulijeva nadu u brzi oporavak Hrvatske.