Danas je za promet otvoreno rekonstruirano raskrižje Ilica – Aleja Bologne – Ulica Majke Terezije nedaleko od naše ustanove. Zahvaljujući gradskim službama, sad je našim bolesnicima još lakše skrenuti k nama – ovako su, preko svoje facebook stranice, naputili građanstvo iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

Ili, štono bi se u slobodnom prijevodu reklo; tko još nije skrenuo, neka slobodno to učini, sada kad zna kojim mu je putem skrenuti. Naivci će, dakako i dalje misliti da se tu zapravo govori o građevinskim radovima, buci strojeva i asfaltu, prometnim gužvama.

Samo, previše je slojevit naputak da bi ga se olako shvatilo. Slojevit je koliko su slojevite i duhovite primjerice poruke što ih zadnjih dana redovito odašilja Hrvatska gorska služba spašavanja, recimo kad kažu: »Česi u japankama su mit. Japanke nose i državljani drugih EU zemalja i šire. Nama je svejedno što nose dok god su na sigurnom.«

U isti čas eto ti puke zajebancije i bolne istine. Svega mu, pa to mu dođe skoro k’o definicija naše politike i političara, svekolikog ljudstva koje ove ljetne, vruće dane malo gleda kud će i kako će skrenuti, a sve ne bi li osigurali sebi još koju godinu hodanja po mekom saborskom ili vladinom tepišiću. A kad je tako, onda su sva čuda dozvoljena, jer sve je to samo kampanja.

Sunce im briselsko

Liste se pred izbore kroje, makar se čini da se samo svakim danom više rašivaju. Gdje će recimo, na koju listu što mirnu zimu jamči, Ivan Tepeš i njegov kompanjon Pero Ćorić? Je li moguće da ćemo preko noći ostati bez para pravaškog dvojca, televizičnog koliko su televizični svi filmski parovi u kojima je jedan malo viši, a drugi malo niži. Da su ti izbori barem izbor za najbolje poštucanu bradu i junački brk, ne bi za njih straha bilo.

Boljeg braka i brade zapravo i nema. Da je kriterij interijer stanova u kojem političari žive, garant bi lako bilo onom kojem u regalu stoji Pavelića slika, ako već nije kakav tanjur oslikan spomenutim motivom. Ili da se barem biraju najveći građevinski poduhvati i to bi za njih bilo dobro nakon ideje o tri metra visokom križu što stoji usred sabornice. Makar, križeve je i Kerum onomad kanio graditi, pa nije ispalo bog zna kako.

Jest, voli ih desna struja HDZ-a, ali ih ne voli ova nazovi europejska. Ne znaju oni, sunce im briselsko, da u nas vuk znade i ćud i dlaku promijeniti. Da nije tako već bi pravaši svake vrste poletjeli u Srb, pod cirkusku šatru koju nitko ne miče s ledine pa ni Mostova policija.

Njih su, barem ili samo, dvojica, snaći će se nekako. Što će druge stranačke vojske na toj burzi poželjnih udavača, odnosno koalicijskih partnera. Nekad raste dionica nekad pada, a do ni o čemu to u nas zapravo ne ovisi. Ili barem ne vidiš o čemu ovisi. Recimo Krešo Beljak s jedne strane i Zoran Milanović s druge da bi bili zajedeno.

Poštena inteligencija koja dalje kancelarije Ministarstva vanjskih nije znala da svijeta ima, a kamo li seljaka, i predsjednik HSS-a koji je onomad automobile otvarao kovanicom od 50 lipa. Nije vjerovao da se može. Pa otvorio zajedno s prijateljem njih 30. Ali, uzeli nisu ništa. S kojom li je samo kovanicom otvorio srce Zorana Milanovića, da je samo znati. I ako mu je uspjelo, znači li to da svakom srce može otvoriti. Seljaci su, kaže naslov u novinama, tražena roba.

Kad već nije izbora ljepote, da su barem izbori ko sajam ponajbolje robe, pa da je opipaš, okreneš, vidiš gdje je rasla, a ne ovako da svaki puta kupujemo mačka u vreći. Ocijeniti valja li to što nosi sa sobom Beljak u koaliciju išta ili ništa, a na osnovu kovanice od 50 lipa malo je ipak ispod cijene. Lakše je birati na osnovu učinka. Evo recimo o Marijani Petir. Od sela do Brisela. Da je život sapunica, eto mu lijepa naslova.

Muška voda, ženska radost

Buni se nešto i HNS. Nisu im SDP dao dobre startne pozicije na listama i još im se petljaju u članstvo dok naokolo, bez da ikog išta pitaju, hvale Anku Mrak Taritaš. Oni izvana, šatro znaju kako je njima iznutra!

Skoro pa su odlučili na izbore izaći samostalno. Kad bi bar! Bilo bi to sjajno, onako laburistički sjajno. Zapravo, da je nama lijepe sreće pa da svatko sam na izbore izađe, ne bi se tog Sabora dočepalo ni upola svakojakog življa. Ali, nismo mi te sreće, neće HNS sam nigdje, osim kasnije u kakve tvrtke tipa HEP da se gospodarstvenika igraju.

Ima dakako i Mosta, ima i Živi zida, ima liberali, ima umirovljenici, svašta ima, a bome će sve se čini na listi biti i Stjepana Mesića. Tu se odmah valja ispraviti. Čast hipsterskoj bradi u Tepeša, ma ova u vječita predsjednika je narodskija, postojanija. Bude li sreće da izađe na izbore, makar ovo nije izbor da najstarijeg saborskog zastupnika, Mesić bi ako ništa mogao u sve donijeti malo živosti. Uostalom, nije za ludu baš on facebook maneken prirodne izvorske vode Meli iz Kladnja. A voda blagotvorna. Kažu, eliksir, skoro pa bosanska viagra. Pa se reklamira uz onu – muška voda, ženska radost. Vitalnost ona održava. Vitalnost!

To je to što nam treba, a za bivšeg predsjednika možeš reći sve, ali ne da nije vitalan. U njega je, eto, adut koji se može provjeriti, a to malo tko od protukandidata ima. S jedne strane on, s druge Šeks, ako je istina što se piše da ga Andrej Plenković kani vratiti natrag među najbliže suradnike, tamo gdje je vazda bio najbliži.

Ima toga još što se već sada nudi, od konstatacije modnih magova da je supruga Bože Petrova odjećom stoposto zabavnija od njega modno neosviještena, preko slike na naslovnici tzv ženskog magazina gdje

Ivan Velibor Sinčić na rukama nosi sinčića, a zli jezici samo pišu kako se čelnik Živa zida udebljao. A nije ni počelo. Dočekati izbore hladne glave nakon ovakva ljeta čini se nemogućom misijom. Hrvatska ionako vazda može gore. Puta uglavnom nitko ne nudi, nitko do Klinike za psihijatriju Vrapče. Oni znaju gdje skrenuti treba svatko tko skrenuo nije. Znaju to, ali znaju i još nešto.

– Mnogo puta čuli smo da bolesnici dođu k nama na liječenje »napuniti baterije« za svakodnevni život, novo je to da nam u bolnički krug dolaze Pokemon Go treneri »napuniti levele« svojim Pokemonim – javljaju na svojim facebook stranicama.

Drugovi kandidati, pa što se svega mu čeka!?