Spomen štrace daleko se čuje. Sve, primjerice, do Pariza. Taman da Kika, dugogodišnja novinarka i skoro pa Parižanka, očito ozbiljno ljuta poruči: »Molim praktične katolike da u štracama pozdrave kardinala na prvoj slijedećoj svetoj misi koju će celebrirati u sarajevskoj prvostolnici. Štraca je i simbol siromaštva, a ne samo moralnog posrnuća, što je presvijetli kardinal zaboravio. I to da je Isusova družina bila sva u štracama.«

Takva je ona, ne treba joj žestoke psovke a da opet sve kaže. Miljama je daleko a kipti, jer kardinal Vinko Puljić odaslao je bjelosvjetsku poruku, onu što ide puno dalje od zadarskih Arbanasa gdje je održao, kako se to jezikom domaćeg javnog servisa kaže, »nadahnutu« misu.

– Mi danas slavimo posebnu ženu, Gospu Loretsku, majku nazaretskog doma, majku crkve, Mariju, najdostojanstveniju ženu u kojoj gledamo kako obnoviti dostojanstvo obiteljskog doma. Žene se ne bi trebale upuštati u tjelesna zadovoljstva prije braka, što je postalo učestalo u zadnje vrijeme kako bi isprobale koji će muž biti dobar. Pazite da tako ne bi postale štrace«, upozorio je Puljić, kako je prenio zadarski.hr. Što je to pod tim mantijama što nagoni svećenstvo da, Bože prosti, pobudali!?

Muško češkanje

Što je to u crkvenih velikodostojnika što ih toliko boli da umjesto širenja evanđelja silom žele van svojih dvora od oniksa, ne b li se dohvatili svega; politike, medija, ustaša i partizana, države i domoljublja, e onda evo i žena. Ne bilo kakvih, nego onih koje su se usudile prije braka »isprobati muškarca«, kako to lijepo reče Puljić. Tko ih na koncu marketingu i PR-u uči!? Uči li ih itko!? Jer kažeš  štraca i evo ti makar koje janje na misi manje.

Bježi janjad kad god se Crkva dira u ono što joj nije u opisu radnog mjesta, koliko god šutjeli o tome. Više je vjernika sebi navukao onomad onaj svećenik Crkve od Poišana koji je sašio navijačku zastavu veliku pitaj sveca koliko kvadrata, nego li sva njegova braća koja su s oltara zagovarala NDH.

Više je očeva i majki usrećio dobri fra Iko kad je bez problema krstio  djecu »mješovitih« parova, onih gdje je jedan sa svim sakramentima a drugi žešći ateista, nego li stotinu zadrtih crkvenih birokrata koji se mršte kad čuju da za Novi list pišeš.

A sve je zapravo jednostavno, ako niste štraca od čovjeka. Jer, štraca nije samo stara krpa, štraca je i čovjek bez karaktera, muško najčešće. No, slučajno ili ne u ovoj se prispodobi s oltara o muškarcima ne govori. Oni mogu isprobavati koliko god hoće, baš kao da ne govorimo o ženama nego automobilima.

Pa kada u nastavku propovijedi Puljić kazuje kako žena drži tri kantuna kuće i kako je sposobnija i više se može žrtvovati, čini se na tren kako, Majko božja bistrička, zagovara tek muško češkanje po, hm, tjemenu. Nije valjda to  iskustvena neka priča, hijerarhijska, ona gdje mudraci šetkaju unutar debelih zidina, dok žene oko njih paze da im ništa mir ne poremeti.

Uglavnom, bude ti nekako na koncu skoro pa i malo žao, jer nije Puljić isto što i Luka Prcela, nije k’o Prcela ljubitelj Nezavisne države Hrvatske, mezimac onog tko za javni servis bira od kud će se prenositi sveta misa, moralna vertikala koja se ne libi i predsjednici zamjeriti što se NDH odriče.

Koga smo mi to ubili izvan svojih granica, kaže Prcela. Mi ubijamo samo u svoja četiri zida. Ako je u granicama bilo zemljopisnim, bilo nenormalnim, onda je ok. U četiri svoja zida jedino ne smiješ bit štraca. Zato smo svi mi štrace! Ili barem dobar dio nas što se ne da ludilu što ga potpiruju i Puljiću i Prceli, dok ga svetom vodicom šatro gasi ni manje ni više nego naša poglavarka. Mi štrace. A oni!?

Famozni Sabor

Ima recimo taj famozni Sabor. S jedne strane, recimo, Miro Bulj koji ne može otrpjeti da prvi potpredsjednik Vlade ima ikakve veze s lobiranjem u interesu MOL-a, pa traži istragu. Na to se pojavi očito nova zvijezda političkog nam neba, po svemu drug Andrija Mikulić koji u obranu svog stranačkog vođe na vidjelo vadi podatke o Bulju, dakako inkriminirajuće.

Pa veli Bulj je muljao s invalidninom, dobio za sitniš stan pa ga prodao za pravu lovu. Na to ti evo Bulja tek da kaže kako neće njega rudarski inspektor koji je dozvole dijelio bog zna kako, šljunčar obični, prozivati udabaškim metodama.

Domoljubno je to vađenje crijeva. Baš kao da zemlju vodi veličanstveni starac iz Alana Forda, Broj 1 glavom i dugom sijedom bradom, po potrebi se lista crna knjižica u kojoj smo svi i u kojoj nitko nije bez grijeha.

Pa se za njom poseže kada igra postaje prljava. Ovaj je možda lobirao, ali ti si lažni invalid. Ok možda i jesam, ali ti si podmitljivi rudarski inspektor.

Stav Crkve

Tko zna što je sve u toj knjižici, koliko plavih koverata, ljubavnica, kodnih imena, rodbine koja je ratovala što u partizanima što u ustašama, svega. Taman je toliko svega da to društvo, htjelo ne htjelo, mora u istom kolu plesati, ali se pritom ne drže, kako je kod kola red, za ramena, ruke ili pojas od narodne nošnje, nego za jaja!

Pa tko pisne, u kolu ga se stisne! Nevolja je jedino što mi glasačke ovce za nijedan podatak iz famozne knjižice ne znamo na vrijeme, recimo dok biramo i to krivo. Ne otvara Broj jedan knjižicu bez razloga. I tko je tu onda štraca!? Profesorica biblijske hermeneutike, Jadranka Brnčić, teologinja i mirovna aktivistica Ana Raffai te redovnica Isusovih malih sestara Vesna Zovkić javnom su izjavom izrazile svoj stav.

– Dana 8. svibnja ove godine HRT je prenosila nedjeljnu misu što ju je predvodio prior dominikanskog samostana u Splitu, Luka Prcela. Tom prilikom Prcela je u svojoj propovijedi zamjerio onima koji osuđuju NDH. Budući da je svoju zamjerku izrekao u javnom prostoru, ona nije više tek privatni stav pojedinca, nego i javni stav Crkve kojoj i mi pripadamo. Stoga smo očekivale da će se predstavnici crkvenih institucija jasnije i oštrije od toga stava ograditi. Kao kršćanke i građanke želimo jasno reći svoj »ne«: ne želimo da se liturgijski i medijski prostor zloupotrebljava za promicanje ideja koje su u potpunoj suprotnosti s Evanđeljem i zabrinjava nas svako javno ili prešutno njihovo podržavanje. Progovaramo u ime svoje savjesti i iz želje da oltar ostane mjesto navještaja Isusove poruke i da joj kao Crkva budemo vjerni«, stoji u njihovu pismu.

Pače, za tportal je Vesna Zovkić kazala i to kako voli svoju Crkvu te kako i zbog ljubavi prema Bogu i čovjeku trebamo graditi mostove i uvijek ostati ljudi. I to je to. Sve drugo je štracizam.