Na prvu, ne vidi se neke razlike između SOS telefona za prijavljivanje lijevog revanšizma, od odlaska psihijatru ili svećeniku
Tomislav Karamarko dosjetio se jadu, pa otvorio stranačku SOS liniju. Ne može se, sve da si i velečasni Sudac, biti na milijun mjesta odjednom. Jer, potrebitih je puno. Ovako će stado pastiru. Lako je, zavrtiš broj i otvoriš dušu. Bitno je samo da prva rečenica otprilike kaže: »Mene, dičnog HDZ-ovca i domoljuba, žešćega od Hloverke Novak Srzić, uredno zaposlenog u državnoj službi, ovi lijevi otjeraše samo zato jer sam HDZ-ov kadar!!?« Pitanje odakle toliko pravovjernih posvuda zaposlenih, je dakako periferne naravi.
Na prvu, ne vidi se neke razlike između SOS telefona za prijavljivanje lijevog revanšizma, od odlaska psihijatru ili svećeniku. Neće vas ni ovdje saslušati sam Karamarko, već vas, baš kao i u ispovjedaonici, do vrhunskog autoriteta vodi posrednik. No, SOS telefon na Trgu žrtava fašizma nosi jednu drugu možebitnu korist. Ako nazovete, možda se nađete na kakvoj listi svih žrtava kukuriku dikatature, taman da se, kad dođe vrijeme, bar nekima podare opet funkcije u tvrtkama iz kojih ih je mrski neprijatelj otjerao, u znak zahvalnosti što su zvali SOS broj. Nije li, uostalom, ta vječna rošada vaših i naših, bit recentne nam politike. I nije li dan kada će SDP i njegovi partneri otvoriti SOS liniju za prijavak desnog revanšizma tako lako predvidjeti. Baš kao da jučer ne postoji, stvara se dojam kako su svi isti, taman da nam tema za prevagu i opet bude nazovi domoljublje kojeg Karamarko stalno nosi na usnama, pa da se svi vratimo u srednji vijeke te se konačno uvjerimo kako državu nismo ni zaslužili imati. Na žalost, aktualna vlast ne radi baš ništa da se učini drugačijom. Jer, iza zavodljive liste poreznih dužnika, mahom regrutiranih milošću države od stoljeća sedmog, stoji primjerice i još jedan ministar poljoprivreda koji gazi svijetlim stazama prethodnika i dopušta uvozi mesa koje EU neće, stoje autoceste koje ne znamo oploditi ali ih znamo prodati strancu, stoji gospodarska nemoć. Emil Tedeschi kaže da je od ove vlade očekivao više. Običan neki svijet od ove vlade je očekivao ni manje ni više nego da budu drugačiji, a oni to, baram za sada, i nisu.
Stoga bi, kada je tako, umjesto SOS telefon možda bilo bolje imati broj onog koji će nas poučiti kako se to postane i bude, recimo, Damir Novinić. Kako jedan dan biti ravnatelj HTV-a zbog kojeg se piše novi zakon samo da se i njega smijeni, a drugi dan biti onaj kojeg Vlada imenuje ravnateljem Agencije za investicije i konkurentnost!? Kako biti član HSLS-a i u dobre s Darinkom Kosorom, kako šefovati u ZG Holdingu u isto vrijeme kad i na Prisavlju, kako se na koncu toliko svidjeti Radimiru Čačiću da ti silom traži posla još boljeg od prijašnjeg. Kako biti »a la Novinić«, pitanje je vrijedno opstanka i prosperiteta. Samo, odgovor na to ne nude stranački SOS telefoni. To je tajna koju ljubomorno čuvaju, tajna zbog koje se i čine jedni drugima posve nalik, makar smo birali da bi bilo posve drugačije.
