Zagreb se tog dana probudio okupan suncem. Dobro, okupala ga je i koja kap kiše, ma palo je tih kapi taman toliko da se razbistre gradske vizure, da lišće platana zablista, da se Sljeme čini nadohvat ruke i kad se s Trga bana Jelačića gleda. Građanstvo glavnoga grada imalo je zašto zaboraviti svakodnevne brige i disati punim plućima. Uostalom, siva jesen samo što nije, pa je svaku sunčanu prigodu itekako uputno iskoristiti. No, vazda može bolje, ljepše, raskošnije.

   Grad Zagreb ima svoga gradonačelnika. Gradonačelnik ima Ured, Ured Službu za informiranje, a Služba naviku da javnost obavijesti o aktivnostima svoga šefa. Informacija za novinare br.974 kazivala je da će toga dana, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić otvoriti kozmetički studio u centru grada. Zagreb se, podsjetiti valja, taj dan probudio okupan suncem i umiven gdjekojom kapi kiše. Otići na feštu od kozmetičkog studija činilo se logičnim.

Bandić dolazi

Da se na Zrinjevcu događa nešto sjajno, bilo je jasno svakom putniku namjerniku taman da poziv iz Službe za odnose s javnošću nikad nije dobio, ni vidio. Zaštitari na ulici, baloni na balkonu, a na istom tom balkonu dame i gospoda neobično dotjerani za rani prijepodnevni sat. Zrak tu miriše na parfeme, na njegu, na skrb o vlastitom duhu i tijelu, tijelu možda ipak malo više. Ljubazni domaćini dočekuju goste. Nutkaju ih sitnim zalogajima, kanapeima svake vrste, grisinima omotanim pršutom, uz koje paše čaša šampanjaca. To je za uvod, dok će se ona štrukla kusati na kraju. Prostor je sjajan, velik, onaj što miriše na novo i tjera čovjeka nenaviklog na toliko kvadrata da promisli kako bi samo bilo lijepo živjeti u ovom ogromnom prostoru, pa da bližnje za dana i ne vidiš, ako se baš ne mora. Jedino što plaši nevježu nedoraslu najnovijim dostignućima na polju kozmetike, jesu skupi neki i veliki aparati koji garant rade čuda tijelu željnom mladosti. Na sreću, s jedne strane bi skupa mašinerija, a s druge – bend! Klavijature i dvije gitare.

Evo se uštimavaju, dok bivši premijer Nikica Valentić ugodno čavrlja s pjevačkom zvijezdom Ćirom Gašparcem. Modnog znalca Borisa Banovića i glumicu Miu Begović kao da i ne primjećuju. Jer, ležerno je, ugodno. Opušteni uzvanici fotografiraju pogled s prozora, kad se sve uskomešalo.

   I bez da se pronio dvoranama glas, znalo se – Bandić dolazi! Prvi čovjek hrvatske metropole ušetao je u kozmetički studio manirom onog kojem to nije prvi put, ni da je u studiju, ni da opet nešto svečano otvara. Odmah se dao u detaljan obilazak. Prostorija po prostoriju. Osmijeh mu s lica ne silazi, pače sve se nešto osmijeh širi dok mu domaćini pokazuju vrata izlazna, još jedna uz ona glavna.

   – Može se i ovuda izaći – pita znatiželjni gradonačelnik, taman da se učini kako bi svaka poštena kuća trebala imati i izlaz za nuždu.

   Nakon obilaska, slijedi prigodno obraćanje. Mudro gradonačelnik zbori nazočnima, a zapravo šalje poruku svim jalnuškim diletantima koji će ga sad pošprdno zvati da im po kućama svečano frižider otvara.

   – Gdje god se otvori ijedno novo radno mjesto, ja sam rekao da ću doći. Ovdje ih je pet! – slavodobitno kazuje gradonačelnik.

   Onda je, sve one koji to sebi mogu priuštiti, pozvao da svakako navrate. Jer, istaknuo je, to je ulaganje u sebe.

   – Držite do sebe, njegujte kvalitetu tijela, jer to je dobro za budućnost – kazao je Bandić, taman da se studijem prolomi aplauz.

   On će, obećao je, navratiti kad stigne.

   – Vrata su vam 24 sata otvorena – kazali su na to gradonačelniku domaćini.

   Nakon prigodnog obraćanja, usljedio je, po pravilima struke, kulturno zabavni program. Imitator Denis Bašić imitirao je uspješno Slavka Linića. Gradonačelniku je to bilo drago i smiješno. Recimo, kad Bašić alias Linić kaže kako on diže PDV, a Grad Zagreb cijene parkiranja. Ili ona grunfovska koja, ako se novinar ne vara, kaže »ko laže taj i krade, ko krade taj i ima, a tko ima taj i vrijedi«. Što god, kratko je Linićevo obraćanje trajalo. Vrijeme je, naime, bilo za pjesmu koja je kirurški precizno pojasnila o čemu se tu na Zrinjevcu, u studiju ljepote zapravo radi. Odjeven u bijelo, Ćiro Gašparac je uzeo mikrofon i dao znaka kućnom bendu. Klavijaturist je taknuo tipku, a prostorom je prostrujao Luis Armstrong! E da, Ćiro Gašparac je zapjevao onu Armstrongovu »What a wonderful world«. Pače, skinuo je kolegu onako skroz doslovno, k’o da se radi o bitci u showu

»Tvoje lice zvuči poznato!« Promukli glas, misliš evo Satchmo, a ono Ćiro. Bilo je dirljivo, bez obzira što je gradonačelnik, baš kao i Nikica Valentić, odlučio pustiti glas tek na druge dvije pjesme, obje posvećene Zagrebu. Serbus dragi Zagreb moj, svirali su glazbenici, prije nego je gradonačelnik, pritisnut obvezama, morao poći dalje. Stigao je još saslušati koju molbu, dogovoriti koje primanje, a jedino što nije odrađeno po zadanom scenariju je ona štrukla. Otiš’o je, a da štruklu prob’o nije.

Tradicija ili bahatluk

Nakon što je svečano otvorio sudio ljepote, krenuo je Milan Bandić sa suradnicama pješice do Hrvatskog narodnog kazališta da svojim očima vidi inauguraciju novog zagrebačkog rektora Damira Borasa. Dakako, nije ni zamaknuo iza ugla, a internetski portali već su požurili pisati kako je svečano otvorio studio koji već par mjeseci uredno posluje. Da i jest tako, kao da je važno! Važno je da je studio otvoren i da je gradonačelnik na vrijeme stigao u HNK, na raskošnu priredbu za koju ne znaš je li tradicija ili bahatluk. Što god bila, barem je jadan čovjek nazočan inauguraciji znao da tom sijelu kronično nedostaje važna karika, detalj koji čini razliku, pjevač sav u bijelom da zapjeva onu Armstrongovu.

   Zagreb se tog jutra probudio okupan suncem. Poseban neki dan. Milan Bandić otvorio je kozmetički studio, rektor Boras se inaugurirao, ministar za okoliš dao je novinarima na uvid tuš kabinu u izgradnji, a Zdravko Mamić u prostorijama Hrvatske gospodarske komore održao studentima predavanje na temu »Tajne poslovanja najuspješnijeg i financijski najstabilnijeg kluba u regiji«. Imao je Ćiro pravo pravo kad zapjeva: »And I think to myself, what a wonderful world.«