Škola je osnovna, zagrebačka. Kako je i red, jer doba su informatička, ima škola svoju internetsku stranicu. A tamo, na naslovnici, već danima stoji zahvala, zahvala dragoj kolegici, spremačici Anđelki.

   »U ime cijeloga kolektiva želimo zahvaliti za sve godine ljubaznosti, veselja, vrijednoga i savjesnoga rada te dobroga raspoloženja koje je nesebično dijelila sa svima. Anđelka, nedostajat ćete nam, ali znamo da ćete uživati u novoj ulozi i novomu načinu života. Od srca Vam želimo da uživate u zasluženoj mirovini, da se odmorite od briga, ostvarite sve za što do sada niste imali vremena i da Vam Bog podari obilje zdravlja. Neka vam svake godine mirovina bude sve veća i neka Vas prate zdravlje i sreća! Ne zaboravite: ‘Mirovina nije nikakav izuzetak, to je samo još jedan novi početak!’ Sretno! Ravnateljica i kolektiv!« Uz prigodan tekst i prigodna slika spremačice Anđelke. Kuta joj je tamno plava, ispeglana, osmijeh na licu. Jer, sve je tu i lijepo i logično, to da se radilo godinama u kolektivu, pa zaslužila mirovina u istom tom kolektivu, to da si bio jednako vrijedan makar te plava kuta krasila, to da su te djeca i kolege poštovali makar ti metla bila oruđe za rad. 

   Drugo vrijeme

   Škola je osnovna, splitska. Vrijeme je drugo, od prije par desetaka godina. Na ulazu u školu čeka podvornica. Niža je, ima mali višak kilograma, naricanu frizuru i plavu kutu. Dok te dočekuje, autoritet je bez premca. Popodne, kada posao završi, najbolja ti je prijateljica, ona u čiji stan ideš mokar od nogometa i žedan vode, jer stan joj je maltene pa dio škole, taman da pomogne. Plavu kutu ima i Vinko. On pazi na održavanje ustanove. Njegova »kancelarija« je radionica smještena u podrumu. Mistično je to neko mjesto. Vinko mijenja žarulje, popravlja radijatore, čuva alat, vari, brusi, otvara podrumske prostorije kad je akcija prikupljanja strog papira da se papir ima gdje nagurat. Osmaši pričaju da ljubuje s profesoricom francuskog, damom zavodljiva naglaska u najboljim godinama. U plavoj kuti je i profesor tehničkog odgoja. On ne ljubuje ni sa kim, on je vjeran obiteljski tip. Zato rigorozno kažnjava svaki pokušaj da se strelice u tehničkom pismu pišu šlampavo. Nekako je i logično da je u svih spomenutih plava radna uniforma, baš k’o što kute učenici nose. Nije jedino jasno zašto se iz plave kute ne da profesor tjelesnog. Iz plave kute i štofanih hlača!?

   Škola je osnovna, a može i srednja, ova svagdašnja, bilo koja svagdašnja. Odnosno, nije škola nego je Ministarstvo od školstva koje traži načina da uštedi. Kako će, ne zna se. Odnosno, zna se da se i opet priča o premještanju iz sustava obrazovanja onog takozvanog nenastavnog osoblja; čistačica, domara, računovođa. Ima ih, u osnovnim i srednjim školama, između 6.000 i 7.000. Zamijenit će ih onaj famozni outsourcing. To hoće reći da će se iznajmljivati tvrtke koje imaju čistačice, da kadikad svrate do škole pa je počiste. Bit će, navodno, jeftinije tako, platiti gazdi koji prođe natječaj, pa neka on od onog što dobije štogod da zaposlenicama, ako im da. Đaci će, možda, neku novu Anđelku pozdraviti kad je na hodniku škole vide, a možda i neće. Ona će prema njima biti brižna, a možda i neće. No, sasvim sigurno, niti će ta Anđelka dočekati mirovinu, niti će joj kolektiv poželjeti sreću, niti će njena slika u plavoj kuti krasiti internetsku stranicu škole. Zašto bi, kad s kolektivom ima veze jednom do dvaput tjedno i kada je outsourcana. Uostalom, i nije to više čistačica, ni spremačica, već »unajmljen vanjski suradnik« pa još od »partnera za obavljanje pojedinih djelatnosti izvan osnovne djelatnosti«.

   Televizija, ona javna, prije koji dan je objavila poziv na nadmetanje. Traže onog tko će im pružiti usluge čišćenja objekata HRT-a. Vrijednost posla, višemilijunska. Nekad su čistačice na televiziji bile zaposlenice televizije, imale plaću makar bila najniža u kolektivu, imale stalni radni odnos, čekale mirovinu. A onda je, ima već koja godina, odlučeno da ih se dovodi izvana. Kažu znalci, ništa to nije smanjilo izdatke za čišćenje, ali jest to smanjilo primanja čistačica. Zato je poduzetnička aktivnost kobajagi dobila krila, pa još ako se ima kakva štela da baš ta i ta firma dobije taj i taj posao, čistit će se sve u šesnaest. A plaća će kad bude, kada poduzetnik raširenih krila procijeni da bi mogla. 

   Na bolje mjesto

  Jest, istina je, o čistačicama se na ovim stranicama već pisalo, i neka je. Jer, svijet je to koji lagano izumire, plava kuta izumire, zanimanja izumiru jer ih više ne želimo blizu, ne želimo jer su nam rekli da je ovako jeftinije. Samo, što je škola bez čistačice i domara, što je bolnica u kojoj se sve očisti u pola sata pa ode dalje u neki novi objekt može i HRT-ov, što je klinac koji više nema nikakvog respekta prema plavoj kuti i što je odrasli čovjek koji nikakvih uspomena iz škole vezano za plavu kutu ne nosi, pa ni onu o profesorici francuskog!? Ima li to cijenu, koliko to košta i koliko vrijedi?

   Spremačica Anđelka otišla je u mirovinu koja garant i nije neka. A opet, ulovila je zadnji vlak, zadnji komadić vremana kad je spremačice u mirovinu lijepim riječima ispraćao cijeli kolektiv na čelu s ravnateljicom. Da je pameti, našlo bi se načina da se neke stvari ne mijenjaju svim liberalnim kapitalizmima usprkos. Ali, pameti nema. Bit će i zato jer je outsourcati ne možeš.