Ima, zapravo nema još, ali će bit svaki čas, na Hrvatskoj radioteleviziji licencni show koji se u originalu zove »The Bubble«. Smislili ga Izraleci pa prodali čitavom svijetu, i BBC-ju među ostalima, pa što ne bi i nama. Ideja je, zapravo, jednostavna i posve u skladu s aktualnim shizofrenim trenutkom; uvališ u zajedničku nastambu troje ljudi, ako može neka su mrvu poznatiji, pa im otmeš svaki izvor informacije iz vanjskoga svijeta na pet dana.

Ili, pojednostavljeno rečeno, lišiš ih žice, svake veze, a kad iziđu van, izbombardiraš ih vijestima o tome što se u tih pet dana kod nas i u svijetu dogodilo. Samo, neke su vijesti laž, a neke istina, pa ti, majstore, vidi hoćeš li znati razlikovati šalu od zbilje nakon pet dana izolacije. No o formatu će se jamačno više pisati kad krene. Ono bitno u ovom trenu jest da je naša verzija dobila sjajan radni naslov »BezVeze«. A naslov je pogođen iz jednog jednostavnog, makar pomalo neočekivanog razloga – naš premijer voli kad se s vezom i bez veze o vezi priča!

Jest, bila je grda kiša, jest i gužva je u prometu bila grda, jest vožnja je trajala taman toliko predugo da ti vlastita bolja polovica od posla do kuće dade na ganglije, ali svejedno je radijski izvještaj s Liderove konferencije Smart Government 2015 – Disruptivne inovacije kroz primjenu pametnih rješenja, zvučao nestvarno.

– Žnjora!? Što je ono žnjora?

– Žnjora je vezica, špigeta, veza.

– Pa jel ti čuješ koliko je puta Milanović kazao žnjora. Stoput!

Dobro, nije baš stoput, ali nije ni puno manje. »Četiri godine uporno smo pokušavali provesti u djelo filozofiju koja kaže: tamo gdje je žnjora, nema žnjore. Kompjutori su i dalje žnjorom vezani za zid, a onda nekim čudnovatim putevima s cijelim svijetom, i tamo gdje je žnjora nema preko žnjore«, kazivao je premijer. Žnjora, pet puta spomenuta u dvije rečenice! Da je dječja brojalica, bilo bi lucidno. Kad je na konferenciji koja govori o disruptivnim inovacijama kroz primjenu pametnih rješenja, onda je za zamislit se. Racionalno neko čeljade, inženjerski neki um, krenut će u analizu najlogičnijim putem, od početka žnjore. Samo, tamo gdje je žnjore, nema žnjore!? Ima ih zato kompjutor, žnjorom je vezan za zid. Tu se žnjora spaja s cijelim svijetom, kaže premijer, ali, pritom mudro priznaje kako ga zapravo to što ide dalje granica zida i ne zanima. Jer, čudni su to puti i nisu u opisu posla premijerskog. No, svejedno bi on rado da ponešto iz vanjskog svijeta vrijedi i u nas, recimo to da tamo gdje je žnjora nema žnjore!? A to nas vraća na početak. Zavrtjeli smo se u čas u krug, što nakon četiri godine upornih pokušaja i nije tako loše.

– Nije to ta žnjora, vezica, špigeta. To ti je veza i preko veze. Korupcija, preko reda i to – veli bolja polovica.

Plave koverte

Što ne reče, sunce mu žarko! Pa nisu u publici, koliko god pametna bila, sjedili samo zagrebački dečki, a nije baš ni da je žnjora standardni hrvatski jezik. No, dobro, kad se prevede, da se i opet krenuti ispočetka, makar se momentalno zapleli o žnjoru. Nikad u ovoj zemlji ništa nije išlo preko veze, pa ni neće. Nikad u ovoj zemlji nije bilo stranke na vlasti, a da nije svojim provjerenim kadrovima punila kancelarije, s uhljebima, savjetnicima, savjetnicima savjetnika. Ako se iza zida žnjora i grana tako da u čas nestaje plavih koverti i rodbinskih veza, s ovu stranu zidine nema te žnjore i tog kompjutera kojeg mi nećemo, da prostite, zajebat. Kidat će se žnjore kompjutorske silom ako treba, da bi nas ljudske žnjore spajale. Zna to i premijer, zna čim je četiri godine trebalo da žnjore uvali u svaku utičnicu. Onima prije njega i njegove Vlade ni te četiri godine nisu bile dosta da se žnjore uhvate. A kako reče, mogli su što se tehnologije tiče, ali nisu htjeli jer »tamo gdje nema žnjore, tamo je žnjora«!

Elem, žnjori smo žnjorom stali na kraj, pa se s pravom u ovo predizborno doba sa žnjorom dičimo. Grunf ima zašto biti na premijera ljubomoran! Nazočni konferenciji Disruptivna inovacija kroz primjenu pametnih rješenja došli su na svoje. Iskorijenili smo žnjoru! Jesmo, vraga crnog, ali zvuči dobro u ovo predizborno doba. Samo da nije žnjora na srcu, a figa u džepu. Jer, bilo bi to sa žnjorom bez žnjore, kad bi se na terenu dogodilo, baš zgodno. Štono bi se reklo, mali pomak za čovječanstvo, ali velik za domoljublje kakvim ga zadnje vrijeme zazivaju svi redom. Neki pritom igraju na krajnje usku definiciju doma kao takvog. Recimo predsjednik ŽO HNS PGŽ Marko Boras-Mandić koji je na stranačkoj konferenciji HNS-a prije koji dan poručio Tomislavu Karamarku neka ne uči Riječane i Primorce kako se voli Hrvatska. Jer, kako reče, ne može prihvatiti da u Rijeku dolaze neki iz Dalmatinske zagore pa Riječane i Primorce uče što bi trebali raditi, i što je hrvatstvo, i što je narodno. To ga, dodao je, duboko vrijeđa. Iz Zagore je, dakako, Tomislav Karmarko. Milanović šatro nije. A i da je, koga briga.

Lekcija o hrvatstvu

Bi li bilo išta drugačije da je, po svemu besmislenu i opasnu lekciju o hrvatstvu, usred Rijeke Riječanima udijelio Zagorac, Slavonac, Međimurac. Tko bi to Boras-Mandiću uopće bio po mjeri, pitanje je, ili uopće nije s obzirom na domet što ga njegova stranka ima, poglavito kad je izvan koalicija kao takvih. Samo, da nije to manje strah od Zagore, i ljudi sa strane, a više strah od toga da i ono malo žnjore nestane ako se izgubi pozicija u kojoj se žnjora može malo stavljati u utičnicu, a malo iz utičnice vadit van!?

Zoran Milanović premijer, na konferenciji je progovorio onako po zagrebački, da ga svi razumiju. Kako je ovo ljeto u doba od Alke uredno gazio rodnim Sinjem i uživao u arambašima, za vjerovati je kako se žnjorom, a ne špigetom nije želio nikome dodvoriti. Red je ionako da sve doskočice i jezične kalambure što ih je pripremio za izbore, potroši negdje, kad već sučeljavanja s Karmarkom očito biti neće. Problem je, međutim, drugo. Zna li Milanović kako je onima koji se žnjore nikada nisu znali ili htjeli uhvatiti, čak i kad im je pred nosom stajala? Ako ne zna, ima rješenje i za njega i za njegova protukandidata. Neka preko žnjore uđu u onaj show HRT-a, neka pet dana žive bez informacija izvana, pa da vidimo kako će ih se dojmiti sve ono što će se u Lijepoj našoj dogoditi dok su oni uživali mir božji. Mogli bi se iznenaditi kad vide kako je i ovako, s njima i bez njih, sa žnjorom oko vrata ili žnjorom u zidu, uglavnom i manje više – bezveze.