Premda je konkurencija žestoka, jer je hrvatski živalj ovih dana napadalo štošta – od, primjerice, većini poželjne JNA zubne proteze, do većini, tko zna zašto, nepoželjnog Michela Houellebecqa i njegove predstave »Elementarne čestice« – pravi se biser skrio u jednom eventu. Zapravo, to još i nije event, ali jesu pripreme za veliki događaj, izbor Miss Universe Hrvatske

Pripreme izbora za miss postale su vrijedne praćenja, a nema tako davno da je bilo posve drugačije. Išli su novinari na pripreme, ali nogometaša, bilo da su zimske ili ljetne, dok se danas ili ide s HDZ-om u Enjingijev vinograd na pripreme za izbore, ili u raskošne hotele da se vidi kako se to ljepotice pripremaju. Izvještaji su iscrpni, ne znaš je li tu važniji koloplet slika u kupaćim kostimićima, ili pršteći tekst, ali daleko od toga da se radi o materijalu za podcjenjivanje. Jer, iz lijepih izjava lijepih djevojaka dade se zaključiti štošta.

Nekada se, naime, znalo, ako bi da si miss, onda ti je pod obavezno željeti mir u svijetu i muža koji je taman došao s teškog akumuliranja snage na pješčanim obalama turskih kupališta. Danas izvještaji s pripreme pokazuju da je mir u svijetu i dalje poželjan, ali je zato ambicija otišla miljama daleko od dobre udaje, ako su uopće dobre te udaje za razvikane nogometaše. Danas se zna da je u kandidatkinja želja, ako ne biti ministrica turizma, ono svakako biti predsjednica! Kandidatkinje privlači politička karijera, makar znaju koliko to ište truda, ali sad kad se zna da imamo prvu predsjednicu, nema više baš nikakvih muško šovinističkih zapreka da ne dobijemo s godinama još koju. Svi koji su već iščitali puku šprdnju s likom i djelom aktualne nam predsjednice, nek’ svoju žuč prolijevaju negdje drugdje.

Mir u svijetu

Nije ovo šprdnja s prestižnom funkcijom, niti je šprdnja s prestižnim natjecanjem ljepote. Ovo je tek konstatacija kako su se neke ovlasti tu poklopile. Pa kad odjevena u uniformu kao vrhovna zapovjednica hoda među našim snagama u Afganistanu, kad želi da afganistanskoj djeci bude kao i njenoj, nije to puno drugačije od posve legitimnih želja žene, majke i kandidatkinje za miss. Jest, zvuči malo, najblaže rečeno, pretenciozno i abnormalno ambiciozno kad poželiš da afganistanska djeca rastu isto k’o predsjednička, moglo se i djeci hrvatskoj poželjet’ vrhunskog školovanja, ali sa svim velikim i iskrenim željama problem je isti – taj da ih se lako izbanalizira i shvati olako.

Recimo, to s mirom u svijetu, ne može duševnije, a vicevi se o tome pričaju. Ili pak to s majicama punim printa. Kom normalnom može smetati kad predsjednica ispod zapovjedničke uniforme ima poruku ljubavi za sve mame. Predsjednica je dala mladosti vjeru da se može sve, da se može i više od skrivenih obilazaka Jasenovaca i Bleiburga, i zato joj hvala. Uostalom, kako to lijepo reče jedna od onih što bi bile miss, misice nisu samo ljepotice, nego i ambasadorice svoje zemlje, što znači da nije dovoljno samo lijepo tijelo, nego morate biti i obrazovane. Sve da je i htjela, nije mogla jednostavnije i preciznije prebrisati tu nakaradno povučenu liniju što smo je s vremenom iscrtali između politike i ljepote.

   Samo, grijeh bi bio reći da i premijer nije dao svoj obol, što neverbalno, a što verbalno. Evo ta jakna Varteksova, rađena za potrebe nečeg tako očajnički krutog kao što je MORH, a opet tako udobna, lagana, topla i otporna. Ne odvaja se čovjek od nje jer i on, k’o i ona, voli i domaće i vojničko. Doduše, nijedna kandidatkinja za miss nije poželjela biti premijer. Možda treba priupitati štogod kandidate za mistera, makar neslužbene. Recimo, nesretnika koji je prije neki dan krstario gradom na rolama, gol do pasa i antipatično ponosan na svoje savršeno isklesan torzo. Kako bi kraj kojeg para prošao, on bi zazviždao ponosno, muškarci u paru saginjali bi pogled do poda, ojađeni svojim proporcijama, dok se žene u paru nisu mogle oteti što smiješku, što potrebi da svojoj polovici kažu: »Vidiš!? A ne ti!« Bolje bi mu bilo da je premijer, nego egzibicionist! Samo, nije to bitno. Bitno je, i po pitanju predsjednice i po pitanju premijera, ono što je predsjednik Vlade sažeo za svoga posjeta Gunji kada je nastavnici bez posla kazao: »Bavite se politikom«.

   Svi oni koji bi i opet sipali gnjeve zato što su gnjevni na svaki spomen premijerova imena, nek’ odustanu odmah! Jer, ima čovjek pravo. Svatko je od nas sposoban baviti se politikom, od kandidatkinja za miss, do spomenute momčine na rolama. I svatko bi se od nas i trebao baviti politikom, bilo da želi samo sebi dobro, bilo da želi sveopće dobro. Teoretski to je jedini način da stvari budu bolje, pa da jednom budete ponosni vlasnik udobne jakne, ako ne već i državna poglavarica koja voli inkognito šetati uokolo. Samo, teorija je i opet jedno, a praksa nešto posve drugo.

Predsjedničke želje

Siniša Bosanac član je Građanske inicijative Pomozimo djeci s invaliditetom. On je onaj koji svim silama nastoji progurati donošenje Zakona o izmjenama Zakona o doplatku za djecu kojim se želi ispraviti diskriminaciju prema 1.100 osoba s invaliditetom. On je onaj koji se iznimno angažirao na izmjenama zakona kako bi osobe s težim oštećenjem zdravlja i nakon 27. godine dobivale dječji dodatak. Njegov stariji sin Filip osoba je s Downovim sindromom. Bio je, nema koji dan, s ocem u emisiji »Hrvatska uživo«, sretan što je na televiziji, sretan što je uz oca, sretan što se bori za pravu stvar. Ali, koliko god se nezavisni zastupnik Mladen Novak trudio zakon pogurati, vladajuća većina ne bi promjenu zakona.

Začudno je pritom da glede ove problematike svi imaju potrebu biti suzdržani. Ali, i to je politika, i to su valjda one stepenice kojima valja koračati da bi danas sutra bili predsjednica, ili premijer. Siniša Bosanac nije trebao premijera da mu kaže da se bavi politikom, niti mu treba predsjedničke želje da se sva djece svijeta školuju u Bruxellesu. On je u politiku, jer borba za prava invalida u nas jest politika, ušao otvorena srca. I sada lupa glavom o zid, jer mu politika dalje zida ne da. Možda bi bolje bilo da je karijeru snio vježbajući kraj bazena hotela uz obalu.

Ovako mu je samo boriti se i čekati da sve to prođe, da isuši jednom to nepresušno vrelo JNA zubnih proteza i suludih cenzura kazališnih predstava, pa da na red dođe život, onaj kakvim ga piše politika.