Zgodno se, nekako, poklopilo da u isto doba na programima HRT-a ide naš dokumentarni film »Gangster te voli« i stranjski »Jasmine French«.

Na jednoj strani neuroza strana, a na drugoj isto neuroza, ma ona koja se ne ubija tabletama nego šijavicom, pivom i bikijadom. Elem, film o Gangsteru Nedjeljku Babiću, provodadžiji koji, više za gušt negoli za korist, spaja mahom stare momke sa slobodnim ženama, koje su mahom jalove sreće. Nije film od jučer, ali lako je razumjeti i one koji su ga pohitali u kino vidjeti čim je zgotovljen, baš kao i one koji su od njega nekako podsvjesno bježali. Bježali ne bi li odgodili neumitno gledanje, taj povratak na kamenjar, na stare mercedese zarađene na baušteli, na narodne pjesničke uratke u kojima su Srbi neprijatelji, na trokatnice saziđene da uvijek budu malo više od susjedove.

Nije priča od jučer, stara je valjda od stoljeća sedmoga, makar stihovi na istu glazbu bili i nedavno napisani. Recimo oni u kojima se potomstvu želi da mu kušin bude stina, želi toliko, da nabreknu vratne žile i zažare se obrazi. Bit će da je to ono domoljublje, ta stina koja bi trebala biti poput kušina, i ta glava koja ništa čudno neće opaziti kad prisloni glavu na kamen. Ili je domoljublje ona majica na kojoj piše crna legija, a odjenuli su je momci mladi, sve redom navijači velikoga bika koji je junački pobijedio jednako velikog rivala u finalu bikijade. Ili je domoljublje kad stojiš na velikom balkonu kućerine, gledaš niz cestu i misliš kako nikada žene nećeš naći, jer su te žene pravo zajebana neka bića. Pritom ni na tren naši junaci ne pomišljaju kako je možda problem u njima, u tome što traže lijepu, a sirotu, skutrenu koja ne pita ništa, već kuha, pere i lako podnosi da se žene, od prigode do prigoda, pičkama naziva. Čudan je osjećaj gledati izvrstan film »Gangster te voli« ako si dijelom dio toga surova kraja dalmatinske i svake druge Zagore, svakog drugog malog mjesta, svakog drugog uskogrudna sokaka koji živne samo kad je doba od parade, kićenja, deseterca.

S jedne strane, ubi te emocija jer su na takvom nekom tlu rasli i tvoji djedovi i bake, a s druge strane se pitaš nije valjda ta grubost, ta vika, rezolutna i besmislena podjela na naša i vaše, moje i tvoje, žensko i muško, crvene i crne – ono što je ovaj narod održalo svih ovih stoljeća na životu. Nije valjda domoljublje, sebeljublje i čovjekoljublje kad Gangsteru, koji ti pomoći želi da nađeš bolju polovicu, rezolutno kažeš da ne dolazi ništa u obzir osim Hrvatice! Zašto?! Zato! I zato će jamačno kulturna politika HDZ-a, čim dođe na vlast, biti takva da će se još više novca davati za poticanje vjekovnih običaja i zavičajna promišljanja.

Pornosajtovi

A opet, kako to da ima i onih koji su s istog tog kamenjara grubog, pa im roditelji nikada nisu kazivali ništa nego da je svaki čovjek čovjek. Učilo ih da ima dobrih ljudi k’o što, recimo ima dobre spize, one iste koja će se, bude li sreće, kuhati u restoranu što će ga voditi azilanti, izbjeglice iz cijeloga svijeta koji su sreću, tko zna zašto, došli naći ovdje. Samo, dok su jedni u priči o restoranu koji će se kuhati svjetske delicije i sanjati neki bolji svijet prepoznali samo dobre ljude, drugi su prepoznali dobru prigodu da kažu – marš van, imamo mi i svojih nezaposlenih!    

   – Zajebano je ovo – kazao je on gledajući film – Ma nije – tješila ga je ona, ali joj je osmijeh u kutu usana razotkrio. Lako njoj, kada u njenom rodnom kraju nije kušin stina, nego u najgoru ruku borova grančica. A onda, kad se činilo da nema druge nego kuburu izvadit iz ormara i vratiti kotač povijesti koje stoljeće unatrag, jedna obična statistika i jedna minuciozna analiza Vlade Vurušića u Jutarnjem listu bacila je na sve posve drugo svjetlo. Jer, sve se čini da Hrvat malo laže, kad kaže da mu od domovine nema draže. Odnosno, sve se čini da je stoljetna borba za opstojnost, pa još granirana recentnom nam recesijom, gurnula Hrvata do ruba, pače do Pornhuba!

   Istraživanje jedne od najpopularnijih pornostranica, Pornhub, za divno čudo analizira i hrvatski puk koji klika po stranici. I nismo uopće najgori na svijetu, a podaci su taman takvi da ih se da na mali milijun načina analizirati. Recimo onaj da Hrvati navale gledati porniće ponedjeljkom od 14 do 16 sati. Iz toga se da zaključiti štošta, ponajprije ono da im je preko vikenda obitelj u koju se kunu toliko dala na živce da nisu mogli dočekat ponedjeljak, a onda i ono da očito najviše vole bježati na slikovite stranice internetske dok su na poslu. Kaže istraživanje i da broj klikova na pornosajtove iz godine u godinu višestruko raste. Možda su tome pridonijele štogod i Hrvatice koje čine 24 posto svih uživatelja pornosajtova. Muškarčine naše ne mogu se pohvaliti nekim dugačkim prosječnim boravkom na stranici, kreće se to oko 8 minuta i 17 sekundi. Nepalci nas šiju cirka pet minuta, ali ima i onih kojima i manje vremena treba da utaže svoju glad i žeđ.

Zanimljivo je i to da su najveći konzumenti u nas u Splitsko – dalmatinskoj županiji, a onda u Istarskoj. Tu je, svega mu, teško na prvu naći neku logičnu poveznicu. Ali je zato bjelodano jasno da će se i nova kulturna politika, ona koja kani vratiti zavičaj u naše hramove kulture, mora pozabaviti podatkom koji kaže da se kategorija »Srpkinje« u pornosadržajima traži više od »Hrvatica«!

Alatka u ruci

– Zajebano je ovo – kazao je čitajući statistiku. – Ma nije – tješila ga je ona, posve neuvjerljivo.

  Prvo »Gangster te voli«, onda Woody Allen, a onda statistika, i to porno. Što, svega mu, ako su oni snažni i žestoki koji se opiru svakoj ženi koja nije po njihovoj mjeri pa nam demografija pada da je milina, isti oni koji nedjeljom zajedno blaguju, a ponedjeljkom klikaju mišem od dva do četiri!? Je li to hoće reći da se od stoljeća sedmoga na ovamo promijenilo nije ništa osim alatke što je držimo u ruci. I treba li nam sad, ne bi li se iskopali iz posvemašnje krize, ulagati u neke nove Gangstere koji će spajati nemoguće, ili nam je potrebitije ulagati u informatičku pismenost. Kako održati tradiciju, a biti moderan, i kakvi su to Hrvati i Hrvatice koji se ne vide ni u dokumentarcu, ni kraj kompa? Brate, svakakvi, ili taman takvi da su svejedno stjerani do provalije, ili na branik domovine kako tko već to gleda, bilo da je rub ona šuma predsjedničkih dvora koja će nam velikodušno biti dana na igranje, bilo da je rub Pornhub.