Žena iz naroda popela se na tron. Jedva, taman tako da se narod podijeli na dva dijela, ali ipak, popela. Bude li sve po njenom i kako je obećala, čeka nas era posvemašnjeg zajedništva. Rekli bi zlobnici jalni, nitko ne smije da nas dijeli! I to je to, to je program koji će nas veseliti, ako ništa, ono ovu godinu dana do izbora, da bi nas izbori definitivno podijelili da se više nikada ne sastanemo. Politički programi su u nas takvi, razdijele posve. Drugačije se ne zna. A moglo bi drugačije. Moglo bi, samo da javnost nije imuna na tako sjajne političke programe poput onog što ga je, istinabog sramežljivo, i da ga ni sam nije svjestan, u jednu jedinu rečenicu sažeo neki dan, ni manje ni više nego ministar!

   – Mislim da sam, možda, kreten – kazao je tako ministar obrane Ante Kotromanović. Jest doduše, izrečeno je to ponajprije u ime obrane – obrana je njemu core business – vlastite dakako, jer su ga vidjeli, snimili, pa napali zato što gorivo toči na Croduxovim benzinskim crpkama. Proglasili ga učas manekenom, istim k’o što je primjerice Modni Mačak, čovjekom koji je, eto baš sad, našao razloga da dade ruku generalu Čermaku, kod kojeg je bila inspekcija Ministarstva gospodarstva, i našla da mu tu i tamo gorivo i nije baš. Najprije se, vojnički muškobanjasto, ministar obrecnuo na manekene, kazavši kako ne može on maneken biti, kad je neuhranjen i fali mu masti. Otkad to manekenstvo traži masti, ostaje za diskusiju. Nije, međutim, ni bitno, berem ne koliko priznanje da misli da je možda kreten zato jer koristi svoj automobil, a ne službeni, na koji 24 sata ima pravo. On rauba svoj automobil, a oni njemu maneken! On nije k’o ministar Varga, i opet ne valja. Pa što onda da o sebi misli nego da je, možda, kreten! A kada već misli da je možda kreten, onda je posve logično i opravdano da poruči, urbi et orbi, da je njemu Croduxovo gorivo najbolje, i da ga zabole papci za analize goriva, makar sutra s ministrom gospodarstva na Vladi sjedio stolica do stolice.

Godina bezvlašća

Ja mislim da sam, možda, kreten. Izletjelo je to iz ministarske nutrine onako na prvu, vjerojatno bez ikakve primisli da bi od toga mogao nastati i pokret. Samo, zemlja je ovo u kojoj potencijala itekako ima, ljudstva koje bi vrlo brzo moglo skupiti hrabrosti, izaći na barikade i onda braniti jedinu istinsku stečevinu našu koja kaže – mislim da sam, možda, kreten! Kreten se, naime, u nas može biti i biva na milijun malih načina. Kreten si kad uredno plaćaš račune, dok drugi ne polažu račun ni kad im je to u opisu posla. Kreten si kad vidiš da se pošten rad ne isplati, ali se isplati za mandata osigurati i djecu, i unuke i praunuke, makar se i odgulilo malo. Kreten si kad s nestrpljenjem čekaš da se više taj premijer čestitkom obratiti predsjednici, kad analiziraš je li to uzjahao Murta ili ipak Kurta, kreten kad shvatiš da je ovih 20 i sitno godina prošlo u svemu, samo ne u naporu kolektiva da od ove male zemlje učini uređenu državu. Kreten si jer nemaš bolji posao i bolji auto, kreten jer ne razumiješ mladost koja zna da ima Thompson i ništa više. Kreten si kad misliš da smo se uljudili i da nije moguće zbog vatrometa u Savskoj 66 zaustaviti promet glavnom ulicom glavnoga grada. Kreten si kad se bojiš fašizma, ekstremizma, nasilja, netrpeljivosti. Kreten si jer sve ovo vrijeme misliš kako će bit bolje. Ali, nije dovoljno da od priznanja nastane pokret. Ovaj pokret nastati bi zato mogao kao posve logična posljedica onog što će se događati, počevši od nedavnih izbora pa da do rezultata parlamentarnih izbora.

   Zapravo, već se polako događa ono što su neki već nazvali godinom bezvlašća. I nije se s tim teško složiti. Predsjednica na jednoj čuki, premijer na drugoj, stranke im u niskom startu, a narod nigdje, taman da ima zašto na kraju balade zaključiti – mislim da sam, možda, kreten. U godini pred parlamentarne izbore za narod jednostavno neće bit mjesta i kad ga se najviše bude spominjalo. Zaludu pri tom broj nezaposlenih, gladnih, onih koji odlaze van, blokiranih, deložiranih, ili pak nevoljnika što ih franak tare. Neće se do tih tema stići, neće se imati vremena kad, recimo poput sudaca Ustavnog suda, čekate reizbor. Ili, ako ste član vladajućih partija pa tražite osobni izlaz, bojeći se parlamentarnog poraza. Ili, ako ste visoko pozicionirani zaposlenik javnog servisa, svjestan da onaj zagarantiran put u diplomaciju i nije više tako čvrsta opcija. U čije ime otvoriti šampanjac, kako znati odakle vjetar puše, kome biti lojalan, u koji se trak prebaciti dok je na vrijeme, kako se na vrijeme skućiti, kakvu odstupnicu osigurati, kakvu pristupnicu ispisati sad kad je jasno da je desnica digla visoko glavu, a ljevica samo slabi, ali opet ne toliko da je bivša. E to su dileme koje muče one koji nikad ni promislili nisu da su, možda, kreteni. Društvo što zna kako se ide s lijeva na desno i obratno, kojem ne smeta platforma široka sve tamo i dalje od Željke Markić, ovu godinu ima samo jedan cilj, spasiti sebe sama. Stati tome na kraj može se samo ako konačno priznamo da smo, možda, kreteni i prije nego nas kretenima proglase, odnosno opet učine.

Na barikade

Elem, žena iz naroda popela se na tron. Jedva, taman tako da se vidi kako je ovaj narod podijeljen na dva dijela, ali ipak popela. Zasluženo. Bude li sve kako je obećala, čeka nas era posvemašnjeg glavinjanja koje se u nas zajedništvom zove. Ta savršena platforma trat’ će nas do pred kraj godine, kad ćemo i opet nagrnuti na glasačke kutije i birati onoga tko nam bolje zamaže oči. Učinit ćemo to sa bolesnim samozadovoljstvom, sretni što i opet imamo razloga, i boljih od ministra obrane, kazivati sebi istinu u oči – mislim da sam, možda, kreten! A zašto čekati godinu dana!? Bolje da priznamo sebi odmah kako stvari stoje, skupimo se na gomilu, pa na barikade. Jer, program je jak, a potencijalnog članstva ima koliko Jadran nafte ima. Mislite da, možda, zvuči kretenski!? Ako i jest, nije ništa manje blesavo od čestitke što ju je Kim Yong Nam poslao našoj predsjednici iz daleke Sjeverne Koreje, ili pak predsjedničkog snoviđenja da će nam Hrvatska biti najrazvijenija zemlja svijeta, ili grčićeštvine, koja kaže da nam BDP opako raste, dok valjda, samo ona stvar uredno pada. I da nas stvarnost iznenadi, a neće, ova opcija nema zašto glavinjati od desna do lijeva, i to je njena prednost. Ova opcija za vazda imamo zašto reći – mislim da sam, možda, kreten!