Kad čovjek vidi u što se ta inauguracija predsjednička pretvorila, nema se zapravo što nego pitati gdje li je samo Zoran Milanović bio od kad su ga »skinuli« s premijerske funkcije pa sve do predsjedničkih izbora.

S kim se to družio, kojem božanstvu molio, kakve vježbe upražnjavao da je u njega toliko njemu nesvojstvena mira i da ga hoće takva sreća i dobra karta. Skoro pa sve je pogodio učiniti kako valja, ili taman tako da analitičare ostavi bez municije poslije minimalizma upriličenog u Uredu predsjednika.

Na njemu tako plava kravata, a ne recimo crvena, taman da oni što i iz kravata čitaju budućnost nemaju što iščitati kad je plavo i more i nebo naše. Nigdje na njoj sitnog nekog veza, glagoljice, srpa i čekića, mikro zvijezde, ičeg da se povede diskusija žestoka.

I jelo na zakuski sitno, sve neki zalogajčići, ono što se prstićima jede, taman da ni tu nema prostora da se narod dijeli na one koji vole paprčnjak i one koji vole file na pjenici.

Predsjednik je sa svima bio u razgovoru ugodnom, pa i s HDZ-ovim vodstvom, a mi čekali da odmah pokaže koliko mu je tvrda kohabitacija. U publici nikog iz crkvena svijeta. I opet mudro, jer kad nikog ne zoveš nikog ne možeš ni zaboraviti pozvati, a to što s Kaptola stižu znaci da sad i oni imaju pravo ne zvati Predsjednika na svoja sijela zapravo je samo bonus više što ga je Milanović iskamčio.

Čak je i onaj posve nevjerojatno šupalj razgovor s Predsjednicom na odlasku na temu vremenskih prilika, kiše koja u pravilu ne pada na inauguracijama, bio tu više kao ilustracija kako je dobro da je do smjene na Pantovčaku došlo.

Da ne bi Josipe Lisac i Zvjezdana Ružića koji su maestralno pokazali da himna može zvučati svakako ako je hrabrosti i umjetničke slobode, ne bi se tu imalo što pričati, a i ta je priča posve nategnuta karaktera.

U konačnici uhvatila se čeljad, tek mrvu, analize Milanovićeva govora, neki da konstatiraju kako čita djela današnjih mislioca, drugi da podcrtaju stih EKV-a, treći da se prepadnu kako će braniti samo svoje istine.

Zemlja za sve nas u kojoj je isti i jednak i akademik i radnik, neovisno pravosuđe i mediji, obrazovanje valjano. Kamo sreće da mu se sva obistini i kamo sreće da je to gdje je bio i što je radio, u razdoblju od premijerskog mandata do ovog predsjedničkog, promijenilo i doradilo postavke njegove taman toliko da bude bolji suveren nego li je bio premijer. Jer, nije da nije već imao priliku da se pozabavi obrazovanjem, pravosuđem i medijima da su bolji i neovisniji.

Pri tom će mu trebati sreće, a on je, za sada, itekako ima. Da nema, ne bi se ni koji sat nakon njegova ustoličenja, a onda i nakon što je posve nerazumno imenovao za savjetnicu za obrazovanje Jadranku Žarković – nerazumno ako ništa, ono zato da mora objašnjavati je li kriva bila ili kriva bila nije kada je onomad ukidan Oskar znanja, i je li ili nije nekad tjerala nastavnike i učitelje da idu slušati što se to govori na konferencijama gdje nastupaju i predstavnici udruge U ime obitelji – dogodilo da se masoni među sobom krenu čerupati taman da ništa drugo važno nije.

Mason državni odvjetnik, mason okulist koji zvijezdama popravlja vid, mason ovaj, mason onaj. Čini se da je nula od čovjeka tko mason nije, ili ga bar jednom nisu pokušali vrbovati. Ovo je očito zemlja u kojoj su i ti mitski, opjevani masoni tek udrugica al pari onoj ljubitelja lijepog pletiva, samo su im odore pompoznije, a inicijacija teatralnija.

Imati »svog« čovjeka na mjestu državnog odvjetnika, pa ga izgubiti na ovakav način, to ne bi ni pionirska organizacija. Ali, ta masonerija, kakve god kvalitete bila, umalo je pojela tematski skoro pa sve zadnje dane, a šteta bi bila. Šteta, jer tu negdje između himne a la Lisac i retro naočala u Dražena Jelenića skrio se istinski biser, skutrio se HONG!

Dio HDZ-ova članstva toliko se, naime, prepao dijela HDZ-ova članstva pred unutarstranačke izbore, da je pokrenuo inicijativu da se osnuje HONG. HONG je skraćenica od hadezeovci organizirano nadgledaju glasovanje.

Već to da HDZ-ovci organizirano nadgledaju glasovanje zvuči kao gorka šala brešanovska. Iz Inicijative HONG kažu da žele osigurati poštenu provedbu predstojećih izbora za dužnosnike HDZ-a.

Navodno je inicijativu pokrenula skupina utemeljitelja stranke kako bi osigurala poštene i nepristrane unutarstranačke izbore, s obzirom na bojazan dijela članstva da se neće poštovati demokratski standardi.

Nije valjda da utemeljitelji sumnjaju u sve dosadašnje izborne rezultate, baš kao i u same sebe nakon svih tih izbora što su ih organizirali, dobili, a da nadgledati nisu imali što!? Nije valjda da su nakon svih ovih godina HDZ-ovci priznali da nešto s tim biračkim spisima nije kako valja?

Nije valjda da su nakon svih ovih godina došli utemeljitelji tamo gdje je onaj običan birački puk odvajkada i to zahvaljujući baš njima? Članovi vladajuće stranke se zbog unutarstranačkih izbora žale na biračke popise, činjenicu da mogu glasati »mrtvi«, odnosno oni koji nisu platili članarinu, muka im je zbog komplicirane procedure skupljanja potpisa, boje se manipulacije i prijetnje…

Sumnjanju, sve se čini u poštene izbore vlastite, makar se nikada bunili nisu kad je ista ta stranka dobivala neke druge izbore možda, tko zna, na milijun malih načina. Pače, onima koji bi sada HONG sve ove godine je trnu oku bio GONG jer je, gle čuda, zaziva transparentnost, upozorava na moguće manipulacije, spominje ‘mrtve’ što glasaju…

Čini se da su shvatili konačno u HDZ-u kako je svima nama s njima desetljećima. A to je, ako ćemo pravo, komično, komičnije od začudne neinventivnosti koja nije dotjerala dalje od toga da se ime inicijative skuca tako što će prvo G u riječi GONG zamijeniti sa H. Jer kad opali HONG ima da ih nema! Nepravilnosti, dakako.

Imamo HONG, HONG koji poziva članove da prijave sve nepravilnosti na koja nalete u ovom povijesnom i prijelomnom času za stranku koja je progledala na naglo, barem kad su izborne igre u pitanju.

Da je paranoja voda duboka svjedoči i uvjerenje Mire Kovača da je sva ta masonska ujdurma tempirana samo da se njegovoj kandidaturi našteti, da mu pokvari dobar odnos s Crkvom, da mu se smjesti.

»Baš u trenutku kad imamo unutarstranačke izbore u HDZ-u, imamo aferu s Jelenićem«, žali se Kovač. Žali se javnosti, a možda se požalio i HONG-u. Šteta bi bila da nije kad je put, pače trend zacrtan.

Lako je, naime, moguće da ćemo danas sutra dobiti i neki SDP-ov SONG, ili liberalni LONG, ako ne i pravaški neki PONG a da se pravo ni dobar bong nije trošio.

To hoće reći da ovaj Predsjednik ove dane jednostavno ima sreće, priča o savjetnici za obrazovanje je naspram svih tih masona i HONG-ova tek mlačna vodica. Samo, što li je sljedeće u zemlji u kojoj je Vojko V proročki opjevao skoro sve, sve osim – HONG-a!?