Zlatko Crnčec

Muljanje s cijenama ne smije proći

Zlatko Crnčec

Foto Damir Spehar/PIXSELL

Foto Damir Spehar/PIXSELL

Na Vladi je da napravi sve da građani kao krajnji potrošači ne plate najveću cijenu hrvatskog ulaska u eurozonu

placeholder


Ministar gospodarstva Davor Filipović rekao je jučer da uvođenje eura nikako ne može biti razlog za povećanje cijena roba i usluga. Nakon sastanka s predstavnicima trgovaca naglasio je da se dizanje cijena neće dozvoliti, te da su na stolu sve opcije, od crnih lista trgovaca koji neopravdano dižu cijene pa do zamrzavanja cijena širokog spektra proizvoda. Da je Vlada itekako ozbiljno shvatila situaciju, pokazuje i činjenica da je prvi radni dan nakon novogodišnjih blagdana premijer Andrej Plenković sazvao sastanak s nadležnim ministrima i inspekcijskim vlastima kako bi se građane zaštitilo od neopravdanog dizanja cijena pod krinkom uvođenja eura. Vlada je dakle promptno reagirala na prve pojave lova u mutnom, što je svakako dobro.


Naime, ovakva operacija kao što je zamjena jedne valute drugom toliko je složen i obiman posao da neminovnost ostavlja veliki prostor da neki sudionici na tržištu pokušaju u kratkom vremenu ostvariti veću dobit nego što bi ona bila da nije uveden euro. Naravno, treba shvatiti i same trgovce. Vremena su gadna, neki od njih i nisu baš u najboljoj financijskoj formi i svaka kuna, ups… euro više, dobro dođe. S druge strane, ovdje postoji i nekakva država kojoj je jedna od glavnih obveza štititi svoje građana od samovolje velikih trgovinskih lanaca.


I u ovom slučaju, kao i u puno prethodnih, neka vanjska katastrofa kao što je gospodarska kriza ili prilagodba kao u slučaju uvođenja eura, razgolićuje sve nedostatke koje postoje u ovom društvu. U slučaju prihvaćanja europske valute i navedenih problema s lovom u mutnom oko podizanja cijena, postavlja se jedno temeljno pitanje, logično za svako tržišno gospodarstvo. A ono je – gdje se to u cijeloj ovoj priči izgubilo tržište. Ta famozna pojava navodno ima nevidljivu ruku koja bi trebala sama po sebi poravnati sve ove neravnoteže. Međutim, ponekad se čini da u Hrvatskoj ne postoji ta nevidljiva ruka tržišta jer kao da ni ono samo ne postoji. Jer da postoji, ono bi samo reguliralo cijeli ovaj cirkus s podizanjem cijena. Naprosto bi oni trgovci i svi drugi koji su potajno podigli cijene gadno nastradali u tržišnoj utakmici, a super bi prošli njihovi konkurenti jer bi njihovi proizvodi bili jeftiniji pa bi kupci masovno pohrlili k njima. I sve to bi prisililo one prve da spuste cijene kako bi opstali u tržišnoj utakmici u kojoj opstaju samo oni koji se znaju i mogu prilagoditi njenim temeljnim pravilima. Zašto se to ne događa u Hrvatskoj, tema je za dobru i detaljnu ekonomsku analizu. Da tržište funkcionira kako treba, ne bi trebale ni crne liste, ni zamrzavanje širokog spektra proizvoda.




Budući da tome nije tako, Vladi ne preostaje ništa drugo nego da posegne za mjerama koje je hrabro jučer spomenuo ministar Filipović, a dan ranije najavio premijer Plenković. Mediji su ovih dana javljali o tome kako su se s ovakvim problemima nosili naši susjedi Slovenci koji su se s njim suočili prije 15 godina. Sve u svemu, ono što oni kažu može se svesti na to da crne liste, istina, nisu uspjele dovesti do smanjenja povećanih cijena, ali su napravile pritisak da one dodatno ne rastu. Tako da su građani od njih ipak imali neke konkretne koristi. Usto, ovaj je dio posebno optimističan, nakon nekog vremena od uvođenja eura došlo je i do povećanja plaća. Dakle, cijeli je proces kad se zbroje svi plusevi i minusi završio u plusu.


Nema razloga, ili se barem tako nadamo, da se slično na kraju ne dogodi u Hrvatskoj. Na Vladi je da napravi sve da građani kao krajnji potrošači ne plate najveću cijenu hrvatskog ulaska u eurozonu. Vlada je krenula u to i sljedećih ćemo dana vidjeti rezultate njene inicijative.


Sve su svemu, iako smo u euro uletjeli bez prevelike javne rasprave i s upozorenjima nekih viđenijih ekonomista, on bi Hrvatskoj trebao donijeti i neke opipljive koristi. Što se tiče toga da sada HNB u kriznoj situaciji ne može posegnuti za nekim monetarnim mjerama, središnja banka nije se time ionako previše bavila prethodnih tridesetak godina. S druge strane, ipak postajemo dio uže Europe i dodatno se u političkom i gospodarskom smislu udaljavamo od balkanskog kaosa. Muljanje s cijenama treba srezati. I to je to.