U današnjoj politici, i to ne samo u Hrvatskoj, forma je važnija od sadržaja. A s njim stranka Miroslava Škore ima problem
Na zagrebačkim izborima napravljena je generalna proba za parlamentarne izbore. Skoro pa ujedinjena ljevica i lijevi centar. Gotovo na smrt posvađani desnica i desni centar. Ako odnosi ostanu ovakvi, 2024. mogli bismo na državnoj razini gledati reprizu ovogodišnjih lokalnih izbora u Zagrebu. Od samog početka političkog angažmana Miroslava Škore njegova je glavna meta bio Andrej Plenković. Nakon lošeg rezultata HDZ-a 2019. na izborima za EU parlament, na desnoj strani političkog spektra pojavile su se snage koje su poželjele iskoristiti priliku. Što je i legitimno i razumljivo. Uostalom i na samim su europskim izborima jako dobro prošli Hrvatski suverenisti. Bio je to znak za početak utrke na desnici. Najbolje se tu snašao Škoro koji je zamalo ušao u drugi krug predsjedničkih izbora. Potom je pozvao svoje birače da ili ostanu kod kuće, ili idu na biralište i ponište listić. Bio je to prvi izravan grubi napad na Plenkovića osobno. Drugi je uslijedio pola godine kasnije, kada je rečeno da je isključivi uvjet za njihovu eventualnu postizbornu koaliciju s HDZ-om taj da premijer ne može biti Andrej Plenković.
S druge pak strane, Možemo! je također iskoristio slabosti SDP-a. Stalni unutarnji sukobi kao i suradnja s Milanom Bandićem zamrznuli su SDP. Ključna se stvar dogodila u proljeće prošle godine kada je Zagreb pogodio razoran potres. SDP ga je dočekao potpuno nespreman. I tu je onda praktički bez ikakvog otpora socijaldemokrata upala dobro uigrana aktivistička ekipa. Za razliku od Domovinskog pokreta, oni nisu nikog vrijeđali, ni Bernardića ni Peđu Grbina. Naravno, u prilog im je išlo to što između Možemo! i SDP-a, kada je u pitanju svjetonazor, gotovo i nema nikakvih razlika. Možemo! je uništio SDP u Zagrebu, ne ideologijom i svjetonazorom, već stvaranjem dojma da se radi o poletnoj ekipi koja rješava probleme.
Možemo! je potpuno porazio SDP u Zagrebu, ali je s njim ostao u dobrim odnosima. I ako Tomislav Tomašević postane gradonačelnik, dvije će opcije vjerojatno bez prevelikih problema složiti skupštinsku većinu. S druge strane, Domovinski pokret (DP) nije uspio skinuti HDZ s vlasti na državnoj razini, a i u Zagrebu imaju manje zastupnika. Odnosi između ovih dviju opcija gori su i od njihovih pojedinačnih relacija s Možemo!. Čak i u slučaju da Škoro postane gradonačelnik nema nikakve šanse da bi HDZ i DP surađivali i bili neka inicijalna jezgra pokušaja stvaranja nove gradske većine.
Možemo! i SDP, bez obzira na to tko ih dočekao kao mlađi partner, prirodni su budući suradnici. Još ako u Saboru bude kakva liberalna opcija, tipa Ivica Puljak ili IDS, ta bi se većina mogla složiti bez prevelikih problema. S druge pak strane, HDZ i Domovinski pokret, ako odnosi ostanu na sadašnjoj razini, to ne bi mogli ni u ludilu. Uostalom, i u srpnju prošle godine oni bi zajedno imali komfornu većinu. Do koje nije došlo iz poznatih razloga. HDZ je tu također u problemu jer praktički nema s kim koalirati. Ova aktualna koalicija, čak i uz izvanredan izborni rezultat HDZ-a, ima tek minimalan broj potrebnih ruku u Saboru. Da ovaj problem postoji, vidi se i po poteškoćama koje u drugom krugu imaju neki kandidati HDZ-a. Gotovo svi su protiv njih. I lijevi i desni. I Nova ljevica i Domovinski pokret. Naravno, najveća je odgovornost za ovu situaciju na Škorinoj stranci. Na osobnoj su razini išli brutalno na Plenkovića, a na političkoj prečesto previše radikalno. I tu bi mogli učiti od Možemo!. Iako puno članova ove platforme zaista ima rigidna politička stajališta, u kampanji i prije nje o njima nisu govorili. Skrivali su ih kao zmija noge.
Na Domovinskom je pokretu da odluči žele li biti mala desna stranka s desetak zastupnika koja nikada neće doći na vlast, kao što je godinama bio HSP kada im je na čelu bio Anto Đapić. Neke stvari koje oni govore drže vodu, ali je problematičan način na koji ih iznose. U današnjoj politici, i to ne samo u Hrvatskoj, forma je važnija od sadržaja. A s njim stranka Miroslava Škore ima problem. Iako nije bez šanse u drugom krugu, Škoro bi puno bolje prošao da je neke stvari drugačije radio. Uostalom, čak i da pobijedi, u Gradskoj skupštini može računati tek na par zastupnika svoje stranke. I na nikoga više. Od Možemo! bi puno toga mogao naučiti.
Zlatko Crnčec
Možemo! očitao desnici lekciju iz političke taktike
Zlatko Crnčec
26. svibanj 2021 14:42
Foto: D. KOVAČEVIĆ
U današnjoj politici, i to ne samo u Hrvatskoj, forma je važnija od sadržaja. A s njim stranka Miroslava Škore ima problem
Na zagrebačkim izborima napravljena je generalna proba za parlamentarne izbore. Skoro pa ujedinjena ljevica i lijevi centar. Gotovo na smrt posvađani desnica i desni centar. Ako odnosi ostanu ovakvi, 2024. mogli bismo na državnoj razini gledati reprizu ovogodišnjih lokalnih izbora u Zagrebu. Od samog početka političkog angažmana Miroslava Škore njegova je glavna meta bio Andrej Plenković. Nakon lošeg rezultata HDZ-a 2019. na izborima za EU parlament, na desnoj strani političkog spektra pojavile su se snage koje su poželjele iskoristiti priliku. Što je i legitimno i razumljivo. Uostalom i na samim su europskim izborima jako dobro prošli Hrvatski suverenisti. Bio je to znak za početak utrke na desnici. Najbolje se tu snašao Škoro koji je zamalo ušao u drugi krug predsjedničkih izbora. Potom je pozvao svoje birače da ili ostanu kod kuće, ili idu na biralište i ponište listić. Bio je to prvi izravan grubi napad na Plenkovića osobno. Drugi je uslijedio pola godine kasnije, kada je rečeno da je isključivi uvjet za njihovu eventualnu postizbornu koaliciju s HDZ-om taj da premijer ne može biti Andrej Plenković.
S druge pak strane, Možemo! je također iskoristio slabosti SDP-a. Stalni unutarnji sukobi kao i suradnja s Milanom Bandićem zamrznuli su SDP. Ključna se stvar dogodila u proljeće prošle godine kada je Zagreb pogodio razoran potres. SDP ga je dočekao potpuno nespreman. I tu je onda praktički bez ikakvog otpora socijaldemokrata upala dobro uigrana aktivistička ekipa. Za razliku od Domovinskog pokreta, oni nisu nikog vrijeđali, ni Bernardića ni Peđu Grbina. Naravno, u prilog im je išlo to što između Možemo! i SDP-a, kada je u pitanju svjetonazor, gotovo i nema nikakvih razlika. Možemo! je uništio SDP u Zagrebu, ne ideologijom i svjetonazorom, već stvaranjem dojma da se radi o poletnoj ekipi koja rješava probleme.
Možemo! je potpuno porazio SDP u Zagrebu, ali je s njim ostao u dobrim odnosima. I ako Tomislav Tomašević postane gradonačelnik, dvije će opcije vjerojatno bez prevelikih problema složiti skupštinsku većinu. S druge strane, Domovinski pokret (DP) nije uspio skinuti HDZ s vlasti na državnoj razini, a i u Zagrebu imaju manje zastupnika. Odnosi između ovih dviju opcija gori su i od njihovih pojedinačnih relacija s Možemo!. Čak i u slučaju da Škoro postane gradonačelnik nema nikakve šanse da bi HDZ i DP surađivali i bili neka inicijalna jezgra pokušaja stvaranja nove gradske većine.
Možemo! i SDP, bez obzira na to tko ih dočekao kao mlađi partner, prirodni su budući suradnici. Još ako u Saboru bude kakva liberalna opcija, tipa Ivica Puljak ili IDS, ta bi se većina mogla složiti bez prevelikih problema. S druge pak strane, HDZ i Domovinski pokret, ako odnosi ostanu na sadašnjoj razini, to ne bi mogli ni u ludilu. Uostalom, i u srpnju prošle godine oni bi zajedno imali komfornu većinu. Do koje nije došlo iz poznatih razloga. HDZ je tu također u problemu jer praktički nema s kim koalirati. Ova aktualna koalicija, čak i uz izvanredan izborni rezultat HDZ-a, ima tek minimalan broj potrebnih ruku u Saboru. Da ovaj problem postoji, vidi se i po poteškoćama koje u drugom krugu imaju neki kandidati HDZ-a. Gotovo svi su protiv njih. I lijevi i desni. I Nova ljevica i Domovinski pokret. Naravno, najveća je odgovornost za ovu situaciju na Škorinoj stranci. Na osobnoj su razini išli brutalno na Plenkovića, a na političkoj prečesto previše radikalno. I tu bi mogli učiti od Možemo!. Iako puno članova ove platforme zaista ima rigidna politička stajališta, u kampanji i prije nje o njima nisu govorili. Skrivali su ih kao zmija noge.
Na Domovinskom je pokretu da odluči žele li biti mala desna stranka s desetak zastupnika koja nikada neće doći na vlast, kao što je godinama bio HSP kada im je na čelu bio Anto Đapić. Neke stvari koje oni govore drže vodu, ali je problematičan način na koji ih iznose. U današnjoj politici, i to ne samo u Hrvatskoj, forma je važnija od sadržaja. A s njim stranka Miroslava Škore ima problem. Iako nije bez šanse u drugom krugu, Škoro bi puno bolje prošao da je neke stvari drugačije radio. Uostalom, čak i da pobijedi, u Gradskoj skupštini može računati tek na par zastupnika svoje stranke. I na nikoga više. Od Možemo! bi puno toga mogao naučiti.