Nisam ja stupido, a ni mona – govorio je Damir Kajin 2012. godine kad je kao saborski zastupnik aktivirao saborsku mirovinu
Nisam ja stupido, a ni mona – govorio je Damir Kajin 2012. godine kad je kao saborski zastupnik aktivirao saborsku mirovinu, premda je u tom trenutku imao svega 50 godina. A čini se da nije stupido ni mona ni kad danas konstruktivno govori o aktualnoj hrvatskoj Vladi zbog ulaganja u Istarski ipsilon, a i podrške buzetskom Cimosu te drugim istarskim projektima. Toliko da premijer Andrej Plenković i sam kaže da takve laude ni iz svojih redova baš ne može očekivati.
Kajin je bio tvrdi IDS-ovac, u 90-ima su takve nazivali »autonomašima«, a onda se posvađao s IDS-om i na kasnije izbore, prvo za župana, a sada za gradonačelnika Buzeta, izlazio kao nezavisni uz podršku SDP-a. Danas je gradonačelnik Buzeta.
Ako s takvim političkim backgroundom misli da Vladi treba čestitati zbog ogromnih infrastrukturnih investicija u Istri, tu mora da nečeg ima. Kajin je uvijek bio objektivan kritičar društvenih prilika, ma koliko s vremenom postao živopisan. On je, uostalom, s Plenkovićem dobro surađivao još u 7. sazivu Sabora, kad je već bio pred saborskom mirovinom, a budući se premijer tek kalio u dnevnoj politici.
No svjedoci smo da se ovog tjedna ne otvara samo Ipsilon nego svjedočimo i povijesnom projektu spajanja Pelješkog mosta. U srijedu u ponoć luk dug dva i pol kilometra bit će spojen te će to biti točka u vremenu i prostoru nakon koje će jug Hrvatske biti povezan prvi put u 303 godina, kako se podsjetio ministar prometa Oleg Butković.
Za njega je, kako kaže, Pelješki most životni projekt i postignuće, vrhunac njegovih političkih ambicija. I doista, riječ je o povijesnom poduhvatu, zbog kojega će se mandat ove izvršne vlasti i morati naći zapisan za budućnost.
Uz autoceste, izgrađene početkom 2000-ih godina, Ipsilon i Pelješki most jesu ključni kapitalni projekti Hrvatske u posljednja dva desetljeća. Spajanje Istre na moderniji način s ostatkom Hrvatske važan je u prvom redu za turistički sektor jer upravo tom trasom najviše gostiju ulazi u Hrvatsku sa zapada.
Pelješki most je s druge strane važan i politički. Nema više Neuma, nema više sporenja. Naravno, političke interpretacije o tome treba li pozvati predsjednika Republike Zorana Milanovića na spajanje mosta u srijedu, ostavit ćemo političkim prepucavanjima njega i Vlade.
Bio bi red da takvih prepucavanja ili smicalica više ne bude jer nema vlade koja se nije zalagala za taj projekt, u ovom ili onom obliku, i koja nije pokušavala doći do europskog novca za njega.
A upravo bi europski novac mogao biti jamstvo razvoja Hrvatske za narednih pet godina, do 2026. godine.
Dokument pod birokratskim nazivom Nacionalni plan oporavka i otpornosti koji su jučer odobrili europski ministri financija za Hrvatsku donosi nam nevjerojatne 6,3 milijarde eura bespovratne pomoći, a onda i 3,6 milijardi povoljnih zajmova, ako se Vlada za njih kao dodatnu podršku bude odlučila.
Tih 6,3 milijarde eura iznosi 11,6 posto hrvatskog BDP-a iz 2019. godine. Cijela je poanta u tome da je riječ upravo o bespovratnim sredstvima, kojima će Hrvatska obnavljati potresom poharani Zagreb i Baniju, ali i krenuti u nove infrastrukturne projekte.
U planu je i most Pašman i niz drugih trasa, a napokon dolazi i vrijeme kad će se graditi i u PGŽ-u – ne samo s riječke strane tunela Učka na trasi do Matulja nego kreće i zaobilaznica Novog Vinodolskoga, a onda uskoro, za nadati se, i famozna Žuta Lokva.
To će svakako biti izrazito zahtjevna dionica zbog konfiguracije terena, ali gotovo da spajanje Istre s ostatkom Hrvatske nema puno smisla ako se autocestom ne poveže cijeli Jadran, od Istre preko Rijeke i Novoga preko Žute Lokve do Zadra i dalje. To je onda trasa koja će Hrvatskoj dati mirnu turističku budućnost za sva vremena.
Posla je još puno, ali srećom, ni novca neće nedostajati. Upravo sredstva koja su putem NPOO-a izlobirana za Hrvatsku, dokaz su koliko su bile isprazne polemike o tome hoće li se Hrvatskoj isplatiti ulazak u EU.
Iz današnje perspektive, te dileme izgledaju gotovo smiješno jer su koristi tolike da je to nemjerljivo. I neće samo infrastruktura od toga profitirati. Ali ona je vidljiva, mjerljiva i uvjerljiva kao dokaz da je članstvo u EU-u vrijedilo.
Piše Tihana Tomičić
Mostovi za budućnost
Tihana Tomičić
27. srpanj 2021 19:29
Snimio D. JELINEK
Nisam ja stupido, a ni mona – govorio je Damir Kajin 2012. godine kad je kao saborski zastupnik aktivirao saborsku mirovinu
Nisam ja stupido, a ni mona – govorio je Damir Kajin 2012. godine kad je kao saborski zastupnik aktivirao saborsku mirovinu, premda je u tom trenutku imao svega 50 godina. A čini se da nije stupido ni mona ni kad danas konstruktivno govori o aktualnoj hrvatskoj Vladi zbog ulaganja u Istarski ipsilon, a i podrške buzetskom Cimosu te drugim istarskim projektima. Toliko da premijer Andrej Plenković i sam kaže da takve laude ni iz svojih redova baš ne može očekivati.
Kajin je bio tvrdi IDS-ovac, u 90-ima su takve nazivali »autonomašima«, a onda se posvađao s IDS-om i na kasnije izbore, prvo za župana, a sada za gradonačelnika Buzeta, izlazio kao nezavisni uz podršku SDP-a. Danas je gradonačelnik Buzeta.
Ako s takvim političkim backgroundom misli da Vladi treba čestitati zbog ogromnih infrastrukturnih investicija u Istri, tu mora da nečeg ima. Kajin je uvijek bio objektivan kritičar društvenih prilika, ma koliko s vremenom postao živopisan. On je, uostalom, s Plenkovićem dobro surađivao još u 7. sazivu Sabora, kad je već bio pred saborskom mirovinom, a budući se premijer tek kalio u dnevnoj politici.
No svjedoci smo da se ovog tjedna ne otvara samo Ipsilon nego svjedočimo i povijesnom projektu spajanja Pelješkog mosta. U srijedu u ponoć luk dug dva i pol kilometra bit će spojen te će to biti točka u vremenu i prostoru nakon koje će jug Hrvatske biti povezan prvi put u 303 godina, kako se podsjetio ministar prometa Oleg Butković.
Za njega je, kako kaže, Pelješki most životni projekt i postignuće, vrhunac njegovih političkih ambicija. I doista, riječ je o povijesnom poduhvatu, zbog kojega će se mandat ove izvršne vlasti i morati naći zapisan za budućnost.
Uz autoceste, izgrađene početkom 2000-ih godina, Ipsilon i Pelješki most jesu ključni kapitalni projekti Hrvatske u posljednja dva desetljeća. Spajanje Istre na moderniji način s ostatkom Hrvatske važan je u prvom redu za turistički sektor jer upravo tom trasom najviše gostiju ulazi u Hrvatsku sa zapada.
Pelješki most je s druge strane važan i politički. Nema više Neuma, nema više sporenja. Naravno, političke interpretacije o tome treba li pozvati predsjednika Republike Zorana Milanovića na spajanje mosta u srijedu, ostavit ćemo političkim prepucavanjima njega i Vlade.
Bio bi red da takvih prepucavanja ili smicalica više ne bude jer nema vlade koja se nije zalagala za taj projekt, u ovom ili onom obliku, i koja nije pokušavala doći do europskog novca za njega.
A upravo bi europski novac mogao biti jamstvo razvoja Hrvatske za narednih pet godina, do 2026. godine.
Dokument pod birokratskim nazivom Nacionalni plan oporavka i otpornosti koji su jučer odobrili europski ministri financija za Hrvatsku donosi nam nevjerojatne 6,3 milijarde eura bespovratne pomoći, a onda i 3,6 milijardi povoljnih zajmova, ako se Vlada za njih kao dodatnu podršku bude odlučila.
Tih 6,3 milijarde eura iznosi 11,6 posto hrvatskog BDP-a iz 2019. godine. Cijela je poanta u tome da je riječ upravo o bespovratnim sredstvima, kojima će Hrvatska obnavljati potresom poharani Zagreb i Baniju, ali i krenuti u nove infrastrukturne projekte.
U planu je i most Pašman i niz drugih trasa, a napokon dolazi i vrijeme kad će se graditi i u PGŽ-u – ne samo s riječke strane tunela Učka na trasi do Matulja nego kreće i zaobilaznica Novog Vinodolskoga, a onda uskoro, za nadati se, i famozna Žuta Lokva.
To će svakako biti izrazito zahtjevna dionica zbog konfiguracije terena, ali gotovo da spajanje Istre s ostatkom Hrvatske nema puno smisla ako se autocestom ne poveže cijeli Jadran, od Istre preko Rijeke i Novoga preko Žute Lokve do Zadra i dalje. To je onda trasa koja će Hrvatskoj dati mirnu turističku budućnost za sva vremena.
Posla je još puno, ali srećom, ni novca neće nedostajati. Upravo sredstva koja su putem NPOO-a izlobirana za Hrvatsku, dokaz su koliko su bile isprazne polemike o tome hoće li se Hrvatskoj isplatiti ulazak u EU.
Iz današnje perspektive, te dileme izgledaju gotovo smiješno jer su koristi tolike da je to nemjerljivo. I neće samo infrastruktura od toga profitirati. Ali ona je vidljiva, mjerljiva i uvjerljiva kao dokaz da je članstvo u EU-u vrijedilo.