Uvodnik

Most koji je izvukao najljepše iz Hrvatske

Damir Cupać

Foto Grgo Jelavic/PIXSELL

Foto Grgo Jelavic/PIXSELL

Ponosan je s pravom Pipenbaher na projekt na kojemu je radilo nekoliko hrvatskih vlada, koji je spojio Hrvatsku s Bruxellesom na najbolji način, koji je gradila kineska kompanija sa zadivljujućim poštivanjem dinamičkog plana i koji je jednu malu zemlju pokazao na najljepši način, koji je iz nje još jednom izvukao ono najljepše

placeholder


Neki novi klinci koji će tek stasati prolazit će Pelješkim mostom kao da je oduvijek bio tamo, onako lijep i vitak, na ponos svima koji su sudjelovali i u njegovoj kreaciji i u njegovoj gradnji. Njima će biti normalno da je Hrvatska spojena i s čuđenjem će slušati priče kako se nekada moralo prolaziti kroz Neum i pripisivat će to potrebi za izmišljanjem mitova starijih generacija. Neki novi klinci prolazit će tih 2.400 kilometara s devedeset na sat, protutnjat će i nikada neće shvatiti zašto su oni stariji tako ponosni na 26. srpnja 2022. godine u 22 sata kada je ispunjen san mnogih hrvatskih generacija. Kao što smo mi bili neki novi klinci koji su prolazili Krčkim mostom i smatrali smo da je to najnormalnija stvar na svijetu. I kao da može biti ikako drugačije nego da je Krk spojen mostom s kopnom, mostom koji je omogućio da rijetko tko i misli da je Krk otok. E tako više ni Pelješac ni Dubrovnik više neće biti otok, bit će spojeni s ostatkom Hrvatske i na taj način će se dobrim dijelom zaključiti priča koja je počela 1990. godine, nastavila se nažalost u krvi 1991. godine, priča koja je sve do 1995. godine bila agonija da bi 5. kolovoza 1995. godine ta agonija bila pri kraju, a okončana mirnom reintegracijom Slavonije. Oružje je, valja se nadati, zauvijek zašutjelo, a da bi integracija cijeloga hrvatskoga teritorija bila potpuna zagrmjela je građevinska operativa kineskog izvođača radova. I po tome je Pelješki most poseban i ima simboliku.


Kada smo 1. srpnja 2013. godine primljeni u europsku obitelj, bio je na taj način izgrađen simbolički most prema boljoj i ljepšoj budućnosti. Ali kako se u nas stvari brzo pokvare, mnogi su se građani počeli pitati je li nam to trebalo i što mi imamo od toga. Najbolji odgovor svi zajedno dobili smo nekoliko godina kasnije nakon što je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture primilo potvrdu iz EU-a da je projekt dobro pripremljen te da je prijava uredna, a Europska komisija donijela Odluku o prihvaćanju sufinanciranja projekta u iznosu od 357 milijuna eura. Ajmo još jednom ponoviti i utvrditi znanje – Hrvatska je od Europske komisije dobila nepovratnih 357 milijuna eura, što je 85 posto prihvatljivih troškova. Moguće je da ima optimista koji su uvjereni da smo to mogli i sami, ali nekako se čini da je puno logičnije bilo ispuniti sve uvjete koji su stavljeni pred nas i izgraditi most kako bi se spojili s Bruxellessom da bi neke fikcije postale stvarnost. A da je jedna od tih fikcija bila izgradnja Pelješkog mosta, bila je. Projekt je postao predmet podsmijeha početkom 2010-ih, mediji su bili puni vijesti o propasti i nezapočinjanju gradnje infrastrukturnog projekta. Onda je povjerenje hrvatskih birača na izborima dobio tadašnji predsjednik SDP-a Zoran Milanović koji je postao premijer. Njega je dopalo da krene sve graditi ispočetka, neki novi most na razvalinama mosta koji je ostao iza HDZ-ovih vlada. Milanovićevi neimari uspjeli su u tome na način da su pripremili projekt za opet HDZ-ovu vladu i ministra Olega Butkovića koji je zaključio projekt nazvan tako prozaično “Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom”.


Bilo bi dobro da Pelješki most opjeva netko tko je dorastao važnosti trenutka, netko tko bi znao napisati neke lijepe rečenice kao što ih je o mostovima pisao Ivo Andrić. Netko tko bi bez kiča znao ispripovijedati što je to bilo u glavi i duši glavnoga i odgovornoga projektanta Pelješkog mosta Slovenca Marjana Pipenbahera. Čovjeka koji je znao da je velika odgovornost pred njim, odraditi posao spajanja onoga što je samo po sebi lijepo, a da ne nagrdi tu ljepotu. Odahnut će napokon nakon deset godina Marjan Pipenbaher jer će svečano biti otvoreno njegovo životno djelo, koje će, kako kaže, povezivati ljude. Ponosan je s pravom Pipenbaher na projekt na kojemu je radilo nekoliko hrvatskih vlada, koji je spojio Hrvatsku s Bruxellesom na najbolji način, koji je gradila kineska kompanija sa zadivljujućim poštivanjem dinamičkog plana i koji je jednu malu zemlju pokazao na najljepši način, koji je iz nje još jednom izvukao ono najljepše. Patetično zvuči, ali neka, kičasta će biti i svečanost otvorenja jer mora biti kičasta. Ali istrpjet će Most koji ima dušu zasluženu euforiju na jedan dan kako bi se onda mirno uklopio u prelijepi krajolik i spajao ljude.