Premijer Andrej Plenković poručio je građanima da nitko neće ostati bez struje i plina te najavio da će Vlada sljedeći tjedan predstaviti »moćan paket« mjera pomoći građanima, poduzetnicima i lokalnim institucijama. Tom je prilikom dodao i da će paket biti nalik na dosadašnje koji su bili »dobri i sveobuhvatni«.

Dakle Hrvatska je ponovo pred izvanrednom situacijom za koju nije nimalo odgovorna. U zadnjih 15 godina ovo je već treći put da neki svjetski događaj, na koji mala zemlja kao što je Hrvatska nema ama baš nikakav utjecaj, proizvede veliki gospodarski i financijski cunami. Pa je on onda zapljusne i nanese ogromnu štetu, i onu zajedničku za sve države i onu koja je posljedica individualnih slabosti neke od njih. A Hrvatska takvih slabih točki nažalost ima više nego dovoljno.

Prvo se dogodila svjetska financijska kriza 2008. godine čiji su valovi na hrvatske obale došli godinu dana kasnije. Hrvatskoj je tada trebalo više od četiri godine da izađe iz recesije i još nekoliko dodatnih da ponovo dođe na početne pozicije prije krize. To se nekako riješilo i kada se već mislilo da možemo ići samo prema gore, posebno nakon ulaska u punopravno članstvo EU-a 2013. godine, dogodila se stvar koja se događa jednom u nekoliko stoljeća. Svjetska epidemija zarazne bolesti. Što se događalo zadnje nešto više od dvije godine, svi jako dobro znamo.

A ti su događaji imali osim zdravstvene i svoju financijsko gospodarsku dimenziju. Lockdowni, mjere koje ograničavaju slobodno kretanje ljudi, sve je to nanijelo velike štete svjetskom pa tako i hrvatskom gospodarstvu. I Vlada je napravila jedino što je mogla i što je i morala. Izravno je intervenirala u gospodarstvo i time ga održala na površini. Radna mjesta su održana, tvrtke su spašene. Ali to je imalo i svoju cijenu. Javni je dug znatno povećan, a gospodarstvo je iz svega, iako spašeno, izašlo s brojnim ogrebotinama i modricama. I taman kada se činilo da je cjepivo koliko-toliko normaliziralo situaciju i da idemo prema starom normalnom, dogodio se rat u Ukrajini.

Odgovor Europske unije na njega izučavat će se u sljedećim desetljećima na svim razinama, vojnim, diplomatskim, socijalnim i naravno gospodarskim. Neki ekonomski stručnjaci već sada govore o tome da je Europa napravila veliki korak prema gospodarskom suicidu i da i dalje nastavlja u istom smjeru. Posebno je tu zanimljiv primjer Njemačke koja se već šest mjeseci posipa pepelom jer se zadnjih par desetljeća ponašala logički i racionalno. Kupovala je energente tamo gdje su oni bili najjeftiniji. U Rusiji.

Naravno, zapad je trebao odgovoriti na rusku agresiju, ali zar su se baš morale uvesti mjere koje će više štetiti njemu nego agresoru. Ali tu smo gdje smo. Nema druge nego prilagoditi se situaciji i pokušati se iz nje izvući sa što manjim posljedicama.

Ako ima išta dobro u onome što se događa na energetskom polju jest to da barem oko toga nema sukoba na liniji Vlada – predsjednik Republike. I Zoran Milanović je na nedavnoj konferenciji za novinare priznao da se Hrvatska našla usred svjetske oluje i da joj je kao i ostalim malim zemljama manevarski prostor jako sužen. Naravno, i u takvoj situaciji nije svejedno što će Vlada napraviti i kakve će mjere uvesti.

Posebno je to bitno kada su u pitanju građani koji su i dosad bili socijalno ugroženi, a ovaj bi ih energetski cjenovni udar mogao gurnuti preko ruba. Posebno se to odnosi na umirovljenike s malim mirovinama, a takvih u Hrvatskoj ima na stotine tisuća. Njima bi ove mjere zaista mogle biti pitanje života i smrti. Isto vrijedi i za druge potrebite građane koji bi bez intervencije države teško opstali. Jer bogati se, kao što to kaže pjesma, za sebe uvijek pobrinu.

Dok čekamo sljedeći tjedan i nove Vladine mjere, ostaje nam da se nadamo da će one biti zaista moćne i sveobuhvatne kao što to najavljuje premijer Plenković. Koronu smo nekako pregrmjeli, valjda ćemo i rat u Ukrajini. Da će biti lako, neće, ali opet nema nam druge nego prihvatiti i ovaj izazov i prebroditi ovu zimu. I nadati se da će razum konačno prevladati i da će prestati nesretni i nepotrebni rat u Ukrajini koji nikome, ili skoro nikome, nije donio nikakve koristi.