Moderna globalna kretanja dovela su do toga da Hrvatska danas masovno traži radnike, a pritom se čini da su za male plaće više spremni raditi novouseljeni radnic
Podaci o padu nezaposlenosti drastično padaju tijekom ovog mandata Vlade. Davno su prošla vremena u kojima se u Hrvatskoj nije moglo naći posao. Danas je trend potpuno obrnut, radne snage nedostaje i Hrvatska se s dna euopske ljestvice po stopi zaposlenosti penje iz godine u godinu.
Kako je premijer Andrej Plenković svojedobno izjavio, cilj je da se stopa zaposlenosti u Hrvatskoj dovede o 68 posto zaposlenih svih radno sposobnih osoba. Trenutačno je stopa zaposlenosti u Hrvatskoj nešto preko 60 posto i nalazi se pri dnu ljestvice unutar EU-a. Cilj Europske unije je da se dostigne prosječna stopa zaposlenosti od 75 posto. A prosječna stopa zaposlenosti u EU-u je sada nešto oko 70-ak posto, dok samo jedna zemlja u EU-u ima stopu zaposlenosti veću od 80 posto – Švedska s 81,2 posto.
Hrvatskoj danas čak nedostaje radnika, i to je postalo opće mjesto. No, ono što je posljedica ovakve situacije u kojoj su »domaći« radnici tijekom zadnjih deset godina masovno odlazili na rad van Hrvatske, jest činjenica da je pritom nastavljen ili čak ubrzan proces u kojem se novi poslovi znatno više otvaraju u građevinarstvu i uslužnim nego u proizvodnim djelatnostima. Podaci koje objavljujemo kažu da uhodane tvrtke u proizvodnji i dalje posluju, no na tržištu rada zapravo se traže većinom slabije plaćena zanimanja – konobari, kuhari, sobarice, zidari, fasaderi itd. U toj statistici ništa nije jako čudno, jer Hrvatska se kao i većina zemalja EU-a sve više okreće tercijarnom sektoru usluga. Tome, jasno, najviše pridonosi turizam koji u BDP-u stalno raste, no također je to i sektor građevine koji buja s obzirom na ogromnu potražnju, šengensko otvaranje hrvatskih granica, uvođenje eura, a uz to i sklonost hrvatskih građana da štede u nekretninama. No, riječ je o sektorima gdje su plaće ispod prosječne.
Podaci što ih je ovih dana objavio DZS ukazuju na to da je taj trend nastavljen i u mandatima dvije vlade Andreja Plenkovića. Sektor usluga i turizma ima jako velik rast, dok podaci o proizvodnji, a pogotovo klasičnoj industriji padaju. Nisu ni to neke velike brojke, s obzirom na to da je hrvatska industrija pala u privatizaciji 90-ih godina i nikad se nije oporavila, pa tako podaci kažu da je broj zaposlenih u industriji pao oko tri posto u dva Plenkovićeva mandata.
Ovi podaci nepogrešivi su pokazatelj trendova, pa tako ima i dobrih pokazatelja, a to je da jedan sektor ipak bitno raste i zapošljava masu ljudi mlađe generacije, i to kao dobro plaćen uslužni posao. A to je računalno programiranje, koji ima zadnjih godina rast od čak 98,4 posto. Radi se o dobro plaćenim poslovima u toj vrsti biznisa, a i to je dokaz da se Hrvatska ubrzano okreće novim potrebama tržišta rada i da, što je najvažnije, za to ima kadrovsku bazu obrazovanog stanovništva.
Zanimljivi su i podaci o rastu zaposlenih u duhanskoj industriji, i to za čak trećinu od 2015. naovamo. To je pak posljedica činjenice da velike tvrtke nisu na kraju otišle iz Hrvatske, mada je to bilo najavljivano, ali jednako tako i činjenice da se Vlada uvelike založila da tako bude. Ostanak BAT-a u Hrvatskoj ključno je za to, ali taj je primjer pokazao i kako su ljudi u Hrvatskoj postali spremni na vlastitu mobilnost u namjeri da zadrže posao. Znamo da je nemali broj onih koji su se iz Zagreba selili u Istru u toj industriji, samo kako bi zadržali radna mjesta – i to dobro plaćena radna mjesta.
No, inženjeri i stručnjaci za energetiku koji su do prije desetak godina radili u tom sektoru, sada vjerojatno posao traže negdje drugdje – podatak da je broj zaposlenih u djelatnosti vađenja sirove nafte i prirodnog plana manji za čak 65 posto nego krajem 2015. godine, itekako je znakovit, i evidentno je direktna posljedica činjenice da se nacionalna kompanija više ne vodi ambiciozno kao ranije, odnosno da je svedena na puku trgovinu.
U svakom slučaju, moderna globalna kretanja dovela su do toga da Hrvatska danas masovno traži radnike, a pritom se čini da su za male plaće više spremni raditi novouseljeni radnici, nego sami hrvatski državljani koji često sreću traže dalje na Zapadu. To donekle ruši cijenu rada u Hrvatskoj, ali je globalni trend koji je teško »lokalno« mijenjati.
Tihana Tomičić
Misli globalno, radi jeftino
Tihana Tomičić
13. veljača 2023 12:50
Ilustracija, Foto: S. DRECHSLER
Moderna globalna kretanja dovela su do toga da Hrvatska danas masovno traži radnike, a pritom se čini da su za male plaće više spremni raditi novouseljeni radnic
Podaci o padu nezaposlenosti drastično padaju tijekom ovog mandata Vlade. Davno su prošla vremena u kojima se u Hrvatskoj nije moglo naći posao. Danas je trend potpuno obrnut, radne snage nedostaje i Hrvatska se s dna euopske ljestvice po stopi zaposlenosti penje iz godine u godinu.
Kako je premijer Andrej Plenković svojedobno izjavio, cilj je da se stopa zaposlenosti u Hrvatskoj dovede o 68 posto zaposlenih svih radno sposobnih osoba. Trenutačno je stopa zaposlenosti u Hrvatskoj nešto preko 60 posto i nalazi se pri dnu ljestvice unutar EU-a. Cilj Europske unije je da se dostigne prosječna stopa zaposlenosti od 75 posto. A prosječna stopa zaposlenosti u EU-u je sada nešto oko 70-ak posto, dok samo jedna zemlja u EU-u ima stopu zaposlenosti veću od 80 posto – Švedska s 81,2 posto.
Hrvatskoj danas čak nedostaje radnika, i to je postalo opće mjesto. No, ono što je posljedica ovakve situacije u kojoj su »domaći« radnici tijekom zadnjih deset godina masovno odlazili na rad van Hrvatske, jest činjenica da je pritom nastavljen ili čak ubrzan proces u kojem se novi poslovi znatno više otvaraju u građevinarstvu i uslužnim nego u proizvodnim djelatnostima. Podaci koje objavljujemo kažu da uhodane tvrtke u proizvodnji i dalje posluju, no na tržištu rada zapravo se traže većinom slabije plaćena zanimanja – konobari, kuhari, sobarice, zidari, fasaderi itd. U toj statistici ništa nije jako čudno, jer Hrvatska se kao i većina zemalja EU-a sve više okreće tercijarnom sektoru usluga. Tome, jasno, najviše pridonosi turizam koji u BDP-u stalno raste, no također je to i sektor građevine koji buja s obzirom na ogromnu potražnju, šengensko otvaranje hrvatskih granica, uvođenje eura, a uz to i sklonost hrvatskih građana da štede u nekretninama. No, riječ je o sektorima gdje su plaće ispod prosječne.
Podaci što ih je ovih dana objavio DZS ukazuju na to da je taj trend nastavljen i u mandatima dvije vlade Andreja Plenkovića. Sektor usluga i turizma ima jako velik rast, dok podaci o proizvodnji, a pogotovo klasičnoj industriji padaju. Nisu ni to neke velike brojke, s obzirom na to da je hrvatska industrija pala u privatizaciji 90-ih godina i nikad se nije oporavila, pa tako podaci kažu da je broj zaposlenih u industriji pao oko tri posto u dva Plenkovićeva mandata.
Ovi podaci nepogrešivi su pokazatelj trendova, pa tako ima i dobrih pokazatelja, a to je da jedan sektor ipak bitno raste i zapošljava masu ljudi mlađe generacije, i to kao dobro plaćen uslužni posao. A to je računalno programiranje, koji ima zadnjih godina rast od čak 98,4 posto. Radi se o dobro plaćenim poslovima u toj vrsti biznisa, a i to je dokaz da se Hrvatska ubrzano okreće novim potrebama tržišta rada i da, što je najvažnije, za to ima kadrovsku bazu obrazovanog stanovništva.
Zanimljivi su i podaci o rastu zaposlenih u duhanskoj industriji, i to za čak trećinu od 2015. naovamo. To je pak posljedica činjenice da velike tvrtke nisu na kraju otišle iz Hrvatske, mada je to bilo najavljivano, ali jednako tako i činjenice da se Vlada uvelike založila da tako bude. Ostanak BAT-a u Hrvatskoj ključno je za to, ali taj je primjer pokazao i kako su ljudi u Hrvatskoj postali spremni na vlastitu mobilnost u namjeri da zadrže posao. Znamo da je nemali broj onih koji su se iz Zagreba selili u Istru u toj industriji, samo kako bi zadržali radna mjesta – i to dobro plaćena radna mjesta.
No, inženjeri i stručnjaci za energetiku koji su do prije desetak godina radili u tom sektoru, sada vjerojatno posao traže negdje drugdje – podatak da je broj zaposlenih u djelatnosti vađenja sirove nafte i prirodnog plana manji za čak 65 posto nego krajem 2015. godine, itekako je znakovit, i evidentno je direktna posljedica činjenice da se nacionalna kompanija više ne vodi ambiciozno kao ranije, odnosno da je svedena na puku trgovinu.
U svakom slučaju, moderna globalna kretanja dovela su do toga da Hrvatska danas masovno traži radnike, a pritom se čini da su za male plaće više spremni raditi novouseljeni radnici, nego sami hrvatski državljani koji često sreću traže dalje na Zapadu. To donekle ruši cijenu rada u Hrvatskoj, ali je globalni trend koji je teško »lokalno« mijenjati.