Reuters
Drugi mirakul va našoj kuće je bila ta američka misija na škuru stran meseca, kako moja mat to zove
Ministar vanjskeh i europskih posli, šjor Gordan Grlić Radman i moja mat, su jedini dva za keh ja znan da ki’vu noć oka nisu sklopili. On po dužnoste, a ona po bedastoće. Ljubić Grlić, kako ja od milja zoven spomenutoga ministra čekal je da vidi će se obistinit pretnja američkoga presjednika Trampa, zvanog Kramp, o nestanku jedne civilizacije, a moja roditeljica je čekala smak svita. I tako su obadva čekali, a na su sriću, niš nisu dočekali. Moren van reć da j’ gospa mama bila jedan sled i razočarana ča ni bilo niš od toga smaka, a kada san ju pitala da ča misli da bi ona za seme ostala, najozbiljneje mi je odgovorila – ne, leh biš ti. Tu san se fermala aš san znala da ta pogovor ne bi na dobro finil. Kako se j’ pokle budne noći ćutil ministar Ljubić Grlić, niman pojma aš se nismo ni videli, ni čuli, a ja san, priznat ću va, odahnula aš da j’ podurala ta napetost moja bi kućna civilizacija bila uništena. Vidiš, vidiš, more bit je Kramp jušto na to mislel.
Drugi mirakul va našoj kuće je bila ta američka misija na škuru stran meseca, kako moja mat to zove. Se j’ njoj to jedna vela nepoznanica i nikako njoj ni ćaro zač ljudi lete va svemir, ča njin se vidi? I sada ja provevan na si mogući načini njoj pojasnit ki, ča, zač, ma ne da se ona krstit. To j’ njoj leh hitanje soldi zabadava aš da j’ čovik bil za let bi mu dragi Bog dal krila, a ne nogi i ruki. I šlus. Briga nju ni je to rivalstvo zmed Kini i Merike, je to stvar prestiža, je to dobro za seh nas, će ti brižni astronauti fasovat po zdravstvenomu pitanju, će moć stat na nogi kad ateriraju… Jedino ča ju je zainteresiralo je kada j’ čula da su ih va svemir poslali z šundranen kondotom. Moran priznat da se već davno nisan tako nasmela kuliko okol nje i svemirskoga kondota. Nikako njoj ni ćaro kako oni, ako j’ istina to ča ja povedan da lebde, opće moru poć na kondot. kako se suču, kako obuču, kako jidu, kako piju, kako spe. I kamo gre, da oprostite, ta njihov svemirski drek. Najveć je okol toga bila zbunjena, a ja san, kod prava prasica to iskoristila pa san njoj rekla – sa srića da ne greš van z kući aš bi te posralo. Ti biš mislela da se j’ kukal poblatil, kad ono ni kukalov leh svemirski drek.
Verovali ale ne, ni mi niš grdoga odgovorila osin – leta su, a pameti ni, ča j’ mane bil znak da j’ ona za zbilja va velomu razmišljanju okol teh životneh problemi astronauti va svemiru. Da ju malo prizemljin rekla san njoj da će dobit sled veću penziju nač se ona sopeta vrnula na fekalije i rekla – to ti j’ ono »ni drek leh se j’ pas posral«. Još je rekla da komotno zamen tu silnu povišicu i računan da mi j’ to za sledeći rojendan. No, san mogla mučat i pušćat ju va svemiru. Onput je na red došal WRC Croatia rally i vas ta silni šušur. Govori ona – ča j’ ovo, pa kuliko j’ teh ljudi, koda j’ karneval. I sada ja objašnjavan ča j’ ta trka i kuliko j’ važna za seh nas, a jedino ča ona komentira je kakove su te materi kad tu decu pušćaju da neme z autimi okolo. I jušto kada san pomislela da njoj ni palo napamet da materi govore ma oni ne naslišu, a kamo da poslušaju ona se obrne spram mane i bubne – ti biš mane poslušala, ča ne? Bonđorno! Rekla san njoj da si je ona sama sebe dosti aš sama maši i otpeva pa da j’ vrime da se ja povučen va svoju odaju. I prošla san, a zad mene je letelo milijun besed, nimalo lipeh upućeneh na moj račun. Do večeri je bil mir.
A onput je na red došal Dnevnik i se opet Jovo nanovo. Ponemela je kada j’ čula da j’ – citiran ju – ona nesnaga od čovika, on tat ki j’ pokral skijaši – z Turske pobigal va Kazahstan aš je i njoj ćaro da će ga va Kazahstanu bit puno teže ćapat leh va Turskoj.
– Ma, čuješ ti to, da su mu zeli mobitel. Bedaki da bedaki, namesto mobitela su mu trebeli zet putovnicu pa bi i dalje bil va Turskoj, a ne – kade ono, pozabila san. Ovako mu moru klast soli na rep. Mepar da nikomu ni va cilju ćapat ga, bil je njeji zaključak.
Nisan znala ča njoj reć i sa srića da j’ na televiziji bil prilog o medvediću ki j’ došal va gosti jednoj ličkoj familje pa se j’ sa raznježila i počela povedat štorije od medvedi iz svojega življenja, a kako san ih već milijun put čula lipo san zahrkala jušto va momentu kada j’ ona imela obračun z medvedicun i dva mića medvedića ki su nan došli na Višnjevice na črešnju. Leh da znate, ta dan ju opće ni bilo doma, to j’ se otac odbavil i to prijateljskin pregovorimi.