I tako, Hrvatska je dobila trećeg ministra gospodarstva u ovom mandatu Andreja Plenkovića, i u Vladu ulazi ukupno 31. novi ministar u sedam godina, koliko je Plenković na čelu izvršne vlasti. To nije potkrijepa tezi da je onih prethodnih 30 otišlo zbog korupcije, jer premijer tvrdi da nije, i da su samo dva otišla pod sumnjama za radnje za vrijeme njihova mandata, ali je matematika neumoljiva. On je već dugo na vlasti, u međuvremenu se dogodio niz afera, i dosta je ministara otišlo pod pritiskom. A istina je, neki su otišli i svojevoljno.

No, to sve ne znači da ovaj premijer božićne blagdane uoči izborne godine dočekuje zabrinuto. Dapače. Iako je prije samo nekoliko dana imao jednu od većih afera u svojoj premijerskoj povijesti, Plenković je jučer na sjednici Odbora za gospodarstvo gdje je predstavljao Damira Habijana, odlučio zaigrati na taktiku pokazivanja svog lika kao ležernog i duhovitog, čak žovijalnog. Izgledao je kao najbezbrižnija osoba na svijetu, premda su afere koje su dovele do toga da Habijan ima priliku ući u Vladu zapravo velike specifične težine – Ina, plin za cent, Lovrinčević, medijsko oglašavanje, a u pozadini svega jačanje Pavla Vujnovca i njegova carstva, koje se, eto, baš u isto vrijeme s ovim aferama ojačava i preuzimanjem Fortenove. Nema financijski težih projekata, niti financijski težih afera od ovih nabrojanih, i u svima njima je potka Vujnovac, no premijer naizgled bez po’ muke brodi kroz te događaje. Prošlog je tjedna u maniri velikog maga brutalno zbrisao svoje vlastite ministre i njihove savjetnike, sada nove bira malim prstom lijeve ruke. Zna da ima stabilnu većinu, smirio je ratove s »predatorima«, kadrovski očistio što je morao i sad se može nabacivati s forama na račun oporbe. Zna, naime, da u oporbi nema lidera koji bi mu u ovom trenutku bio dostojni konkurent. Dakle, radi to jer može.

Utoliko, potpuno je pogrešna teza da je Plenković u svojih sedam i nešto godina mandata »uništio oporbu«. Oporba je, nažalost, uništila sama sebe, onda kad je SDP raspuštao sam svoje lokalne organizacije, a i kad je Možemo! odbio koaliciju s takvim SDP-om. A hoće li ove afere utjecati na konačni izborni rezultat HDZ-a? I mediji i birači već osjećaju zamor od afera. Ne može se do u beskonačnost pisati naslovi s egidom »senzacionalno, ekskluzivno, skandalozno«.

Čak i afere jednom dosade, a i svaka vruća roba u medijima živi jedan dan, to je naprosto tako. Već jučer popodne glavne vijesti na naslovnicama su bile potres na Islandu, profesor koji se potukao s učenikom, legalizacija kokaina u Švicarskoj i lopov koji je zajedno s autom ukrao i – bebu. Uostalom, HDZ je glede i unatoč aferama, vragu mili, a ni Bogu nisu mrski, i dalje stabilno u anketama prva stranka s rejtingom od 25 do 30 posto.

Što se, pak, opozicije tiče, Most kao Most – populizam i galama. Pritom se Nikola Grmoja služi rječnikom Zorana Milanovića. »Korumpirani komunistički gojenac kojemu je inspiracija Bruxelles, kao što je njegovom ocu bio Beograd« – to nije smislio Grmoja nego Milanović, i to odavno. Samo što Grmoja, čini se, gubi iz vida da je Milanović u svojoj predizbornoj godini (predsjednički izbori su za točno godinu dana) sada ponovno počeo skretanje k lijevome, gdje pohodi javne događaje koji okupljaju »tout lijevi Zagreb«. Zna da bez svojih tradicionalnih lijevih birača ne može ponovno pobijediti.

SDP je, s druge strane, kroz istupe nekih svojih zastupnika na samom odboru pokazao da je i dalje ozbiljna stranka koja zna politički razgovarati. Boris Lalovac, Branko Grčić, pa i Arsen Bauk, jučerašnju su raspravu vodili o meritumu, a to je resor gospodarstva. Sve dok i oni nisu krenuli u performanse sa slikama 30 ministara. To je stil koji se nekome dopada, a nekome je sigurno i odiozan, jer ne odaje posvećenost ozbiljnom političkom radu.

Sve u svemu, vladajući ovu godinu zaključuju kako su i htjeli – dominacijom svoje politike. Mirovine rastu, dječji doplatci rastu, invalidnine rastu, minimalci rastu… A afere traju jedan dan. Pritom, kao glavni soundbite plasirana je Habijanova rečenica: »Nepodopštine i nezakonitosti kod mene neće proći.« Živi bili pa vidjeli. Bilo bi to osvježavajuće.