Politički, ali i ljudski i svjetonazorski sukob Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića jučer je dostigao svoj vrhunac. Premijer je praktički optužio predsjednika Republike da je – istina neizravno, ali opet nedvojbeno – položio svojevrsni temelj na kojem je radikalna desnica napravila konstrukciju koja je izravno dovela do toga da jedan dvadesetogodišnjak iz kalašnjikova puca u policajce koji čuvaju zgradu Vlade i Sabora. Iako je više puta javno rekao da se ne želi vraćati na neprimjerenu Milanovićevu izjavu u kojoj je njegovu majku nazvao »vojnim lekarom«, Plenković je očito ne može samo tako zaboraviti. Pa sada na njoj gradi tezu da je ona praktički bila okidač za radikaliziranje domaće političke i društvene scene. Za proces čiji se vrhunac dogodio prije desetak dana pucnjavom na Markovu trgu.

Plenkovićeva dugačka presica bila je neposredno izazvana Milanovićevim napadom na ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek koja je tu tezu branila dan ranije u jednoj televizijskoj emisiji. Bio je to i još jedan u nizu Milanovićevih »obračuna s njima«, kroz koje se obračunao s nizom javnih i političkih ličnosti. Nije baš jasno zbog čega Milanović odgovara na ovakav način. Istina, Dalija Orešković i Marijana Puljak praktički su ga optužile da se u famoznom klubu Dragana Kovačevića družio s prostitutkama i kriminalcima. Njegov je odgovor bio višestruko grublji. Istina, Žarko Puhovski godinama kritizira Milanovićev lik i djelo, ponekad i na granici uvredljivosti. Ali Puhovski je na javnoj sceni desetljećima pa je Milanović imao barem tridesetak godina da propituje njegovo svjedočenje na suđenju hrvatskim sveučilištarcima 1972. godine. I to još na takav način. Nogometnim rječnikom, Puhovski mu zaista jest više puta grubo uklizao, a Milanović kao da mu je zauzvrat slomio nogu. Ista je stvar s Radom Borić koja je izašla sa suvišnom tezom da Milanovića treba smijeniti pa je »dobila svoje« preko Facebooka.

Slično je prošao i Tomislav Ćorić, i sada na kraju Nina Obuljen Koržinek. Mada treba reći da je njena teza o tome da je Milanović položio temelje radikalizma zaista zaslužila i radikalniji odgovor. A cijelo vrijeme meta je i premijer Plenković. Iako je i prije znao biti brutalan prema političkim protivnicima i rivalima, Milanović je u ovaj povišeni mod ušao tek nakon uhićenja donedavnog prvog čovjeka Janafa Dragana Kovačevića. Svatko tko to gleda sa strane prvo što bi mogao pomisliti jest da to radi jer je svojim odlascima u klub aktualnog remetinečkog uznika možda upao u mjere na kojima je ovaj bio. Pa otud možda onda i brutalni napadi na Državno odvjetništvo i policiju čiji neki postupci, laički gledano, zaista nisu najjasniji. Ali opet stvarno je presedan da se predsjednik Republike spušta na razinu da javno kritizira policiju i DORH jer neku osobu nisu uhitili na jedan datum i na jednom mjestu, već su to napravili na drugi datum i na drugom mjestu. Ako Milanović želi zaista zatvoriti svaku priču da sve ovo radi jer je naglavačke upao u mjere DORH-a i policije, trebao bi jasno izaći s točnim datumima kad je u klubu bio i o čemu je pričao s Kovačevićem. U suprotnom, mogla bi mu politička poputbina biti da diže cijelu ovu furtutmu samo da bi možda to zamaglio.

Zbog toga zaista nije jasno zašto Plenković i HDZ sada pokušavaju Milanoviću prikačiti odgovornost da je jedna njegova izjava iz 2016. – istina bezobrazna, gruba i suvišna – sada dovela do pucnjave na Markovu trgu. To je teza toliko nategnuta da će u nju malo tko povjerovati. Za to što je mladić iz Kutine napravio prije desetak dana nikakvu odgovornost ne snose ni Miroslav Škoro, ni Zlatko Hasanbegović, ni Velimir Bujanec, ni Hrvatski tjednik. A kamoli Zoran Milanović. Odgovoran je taj mladić, i eventualno onaj tko ga je na taj poduhvat izravno nagovarao. Optuživati nekoga da je svojim napadima na Vladu, ma koliko oni bili brutalni i mrzilački, stvorio atmosferu da netko potegne oružje, moglo bi dovesti društvo u zaista opasne i nepredvidive vode.

Plenković zbog Janafa i famoznoga kluba ima Milanovića stjeranog u politički kut. Predsjednik se mora braniti od napada slijeva i zdesna. I javnost i njegovi politički prijatelji, i naravno još više njegovi neprijatelji, traže jasne odgovore na neka pitanja. I on bi ih morao dati. Što prije, to bolje. I za njega i za državu čiji je nominalni šef. A ako ga Plenković nastavi povezivati s radikalizmom, on će iz tog kuta elegantno izaći.