Kratki boravak u Bruxellesu dovoljan je da se shvati da u centru Europske unije tema nije ni poljoprivreda, ni kohezija, ni Zeleni plan, pa čak ni inflacija. Tema je samo jedna – obrana i naoružanje. EU je našao načine da osigura više od 800 milijardi eura za naoružanje, plus 150 milijardi za slabije zemlje članice i njihove obrambene potrebe putem zajmova, a sve ovo još nema veze ni sa sedmogodišnjim budžetom za razdoblje od 2027. do 2034. koji će se tek formulirati i donijeti potpuno novu strukturu – opet podređenu obrani kontinenta od ruske invazivne politike.

Inflacija je tema samo u kontekstu posljedica mogućeg rata, koji će biti pred vratima ako pregovori oko Ukrajine završe time da Rusija trajno anektira dio teritorija Ukrajine. Tada njihova vojna mašinerija samo dolazi bliže centru Europe, i to nije scenarij kojemu se itko raduje.

U takvim okolnostima uopće nije čudno što smo jučer svjedočili čudu i vidjeli za istim stolom predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Njihova osobna netrpeljivost, ako još uvijek i postoji, a vjerojatno postoji, sada je – netema. Geopolitička zbivanja postala su previše ozbiljna da bi se u jednoj maloj državi članici EU-a, još tako blizu istočnih granica Europe, više itko svađao oko nebitnoga.

Sve se to događa uoči samita NATO-a koji će se održati krajem lipnja u Haagu, na kojem će se vidjeti hoće li Donald Trump i Amerika doista dokinuti ili bitno smanjiti svoje financiranje rata u Ukrajini, odnosno hoće li Europa ostati jedina linija obrane – same sebe. Bez Amerike, Ukrajina će ostati prepuštena sebi jer je EU dosad u svojim budžetima za obranu izdvajao svega jedan posto. Nije imao niti zajednička tijela koja bi se bavila temom obrane, a kamoli da se bavio stanjem oružanih snaga država članica. Jedina uzdanica bio je NATO, a s promjenom američke politike i to se mijenja. Zato se ide u šestoj brzini u kupovinu oružja, pa je tako ovoga tjedna i hrvatska Vlada najavila da nabavlja najmoderniji tenk Leopard, dronove Bayraktar, višecijevne pokretne raketne sustave HIMARS, samohodne haubice Caesar, a u tijeku je i modernizacija radarskog sustava.

Izgleda da su, kako se to kaže, radili telefoni i da je netko Milanoviću i Plenkoviću, a posebno Milanoviću, dojavio da se ova tema više ne može odlagati. Zato se ekspresno sastalo Vijeće za obranu koje nije otvaralo niti jednu spornu temu, pa tako ni temu vojnog roka, nego samo ono što je bilo urgentno i neupitno. Naravno da su pripreme za sjednicu trajale neko vrijeme i da zaključci nisu pali s neba. Ali ako znamo da dva brda nisu komunicirala do prije mjesec-dva, nemoguće je ne zaključiti da je vrag odnio šalu i da su morali brzopotezno donijeti strategiju obrane, dugoročni plan razvoja Oružanih snaga, te da su, sukladno Ustavu, uskladili stavove.

Da bi se shvatilo o kojem je procesu riječ, možda je dovoljno citirati potpredsjednika odbora za obranu Europarlamenta, generala i bivšeg šefa vojske Estonije, Riha Terrasa.

– Ukrajina se bori za sve nas. Onog trenutka kad se Kijev prestane boriti, Rusija će ojačati svoju proizvodnju oružja i vojnih sposobnosti, a Europa na to mora odgovoriti. Inače će u roku od tri do pet godina Rusija testirati vrijedi li NATO i njegov famozni članak 5. ili ne vrijedi. To znači da Europa više nema vremena za pripremu, mi smo praktički već u minusu. Ako se želimo obraniti, već sad moramo izdvajanja za obranu imati na tri do pet posto BDP-a. Pritom moramo učiniti sve da Rusija i Putin vjeruju u snagu NATO-a, jer ako ne budu vjerovali, testirat će ju. Zato Europa mora biti spremna, rekao je ovoga tjedna.

Stoga »povijesni« susret Milanovića i Plenkovića ima vrlo malo veze s Milanovićem i Plenkovićem i njihovom osobnom voljom. To je jednostavno neminovnost, osim ako Hrvatska neće napustiti NATO i EU. A naravno da neće, jer tim smo organizacijama već dužni dio svoje slobode. Na sreću, nismo prošli kao Ukrajina.