Mentalna zaraza” se već proširila i “virusna psihoza” prodire u svakoga od nas
Drago Kraljević
17. svibanj 2020 09:45
REUTERS
U kriznim vremenima treba ostati miran i razvijati kontakte sa svojim najbližima i prijateljima
Trenutačno je veliki broj građana zbunjen i naprosto paraliziran pandemijom koronavirusa i njezinim ozbiljnim socijalnim i ekonomskim posljedicama. Mnogi su bili spremni odmah prihvatiti, ponekad drastična i opravdana, a ponekad upitna ograničenja temeljnih ljudskih prava. Ova složena psihološka situacija još jednom potvrđuje ogroman odgojni učinak obrazovanja na naše ponašanje, s obzirom da je jedan od temeljnih principa kućnog i školskog odgoja i obrazovanja još uvijek »poslušnost«.
Prof. David Smith, ugledni psihijatar iz Australije, veoma je zabrinut: »Naši su se preci borili i umirali kako bi sačuvali naše slobode. Mi se odričemo svojih sloboda, jer se bojimo virusa. Našim slobodama prijeti, ne virus, već strategije koje su uvedene za kontrolu, poticane masovnom histerijom, neznanjem, strahom, a možda i pohlepom«. Svi razmišljaju i govore o koronavirusu, ali premalo se razgovara o mogućim psihološkim štetama pandemije. Mentalna zaraza se zapravo već dogodila, svi to vidimo, ali bojimo se reći to što vidimo, nadajući se da će na kraju ipak sve dobro završiti. Pritom, moramo priznati, ova pandemija ima sve jači utjecaj na kolektivnu i individualnu svijest i ponašanje. »Virusna psihoza« prodire u svakoga od nas, naravno ne na isti način. Nakon pandemije, kako prognoziraju znanstvenici, olako može nastupiti razdoblje »pandemije duševnih bolesti«. Prema rezultatima istraživanja koji su objavljeni u travnju ove godine u znanstvenom časopisu The Lancet, nakon pandemije očekuje se ozbiljan porast problema u vezi s mentalnim zdravljem. »Ovo je situacija koja se ranije, u takvom obliku, nikada nije pojavila«, ističu autori studije. Koordinator tima dr. David Gunnell sa Sveučilišta u Bristolu, procjenjuje da će pandemija izazvati stres i mnoge ljude učiniti ranjivima. »Posljedice po mentalno zdravlje ostati će duže vrijeme«, smatra on.
Jedna od mjera koju su vlade u svijetu provele kako bi spriječile širenje koronavirusa je karantena, ili potpuna izolacija u trajanju od prosječno 15 dana. Znanstvenici su došli do rezultata da nakon desetog dana izolacije, ljudski um polako počinje popuštati. Od jedanaestog dana dalje, izbijaju stres, nervoza i anksioznost (osjećaj tjeskobe, unutarnjeg nemira i straha sve do panike). Jedna od psiholoških posljedica koronavirusa je strah od zaraze. Kada se epidemijska ili pandemijska situacija širi, ljudski um je sklon razvijanju iracionalnih strahova. Nije važno slušamo li pouzdane izvore informacija, a nije ni toliko važno jesmo li svjesni poduzimanja jednostavnih i potrebnih mjera sigurnosti poput pranja ruku, poštivanja razmaka od dva metra i slično, jer se u nama postupno razvijaju neutemeljeni strahovi, poput iracionalnog straha da ćemo se zaraziti hranom. Sljedeće posljedice koje prate pandemiju (općenito), jesu dosada i frustracija. U situaciji kada je socijalna interakcija svedena na minimalnu mjeru, kada na ulicama vlada tišina i kada smo prisiljeni ostati zatvoreni u kući, jasno je da će nas demon dosade prije ili kasnije pronaći, premda postoje mnogi efikasni načini da se borimo protiv njega. Kako dani prolaze i neizvjesnost raste, ističe ova studija, frustracija izvire. Nesposobnost da održimo svoj životni stil i svoju slobodu kretanja, tjera nas u smjeru veoma složenih i problematičnih emocija. Znanstvenici su utvrdili više čimbenika rizika, koji se posebice odnose na socijalne i ekonomske probleme, koji mogu dovesti do povećanja samoubojstava, obiteljskog nasilja, zlouporabe alkohola… Tu su i oni koji su ostali, ili će tek ostati bez posla, kao i oni koji već pate od nekog mentalnog poremećaja.
Negativne psihološke posljedice pojavljuju se također iz osjećaja nedostatka osnovnih potrepština u kući. U kontekstu pandemije (općenito), ljudski um ima tendenciju djelovanja na impulse. Jedna od posljedica toga je i tzv. »kompulzivna« kupovina. Simptomi ovog poremećaja uključuju pretjerano pranje i čišćenje, gomilanje stvari… U nesigurnom scenariju, naš mozak pažnju usredotočuje na prioritet: važno je ne ostati bez temeljnih dobara za opstanak. Sljedeća psihološka posljedica pandemije, jeste gubitak samopouzdanja. Gubi se povjerenje u službene izvore informacija: zdravstvene, političke, znanstvene.. Isto se dogodilo, podsjećaju autori studije, tijekom krize SARS-a 2003. godine. Nepovjerenje stanovništva može postati najgori neprijatelj, jer pogoduje širenju paranoičnih vijesti i teorija zavjere, odmičući se od rješavanja problema. Jedna od najozbiljnih psiholoških posljedica, jeste negativno razmišljanje; tendencija da predviđamo ono najgore, izgubit ćemo posao, ostati bez prihoda, stvari se više neće vratiti kao prije, završit ćemo u bolnici, ekonomija će se urušiti i slično.
Poruka je jasna: pobrinimo se za svoje zdravlje, poštujući sve mjere prevencije, ali vodeći pritom računa i o svom psihološkom zdravlju. U kriznim vremenima treba ostati miran i razvijati kontakte sa svojim najbližima i prijateljima. Pomozimo jedni drugima da uspješno prevladamo ovu situaciju, koja će ipak proći. Ova studija podsjeća da »svatko može biti ranjiv«. Ne smijemo zaboraviti na one koji do sada nisu imali probleme, ali su u međuvremenu bili u karanteni, samoizolaciji, promijenili postojeći način života, koji žive u neizvjesnosti i strahu. »Pandemija očito ima snažan socijalni i psihološki utjecaj na cjelokupno stanovništvo, zbog povećanja nezaposlenosti, razdvajanja obitelji i drugih promjena u načinu života«, izjavio je prof. Ed Bullmore, šef odjeljenja za psihijatriju Sveučilišta u Cambridgeu. Prof. Bullmore i tim kolega vodećih stručnjaka za mentalno zdravlje, žele »korak po korak« pratiti stanje mentalnog zdravlja stanovništva, kako bismo mogli zajedno pravovremeno osmisliti efikasne alate i pružiti podršku potrebitima. Njihova je ključna poruka: »S obzirom da će COVID-19 vjerojatno imati veliki utjecaj na mentalno zdravlje i u budućnosti, o tome moramo početi razmišljati odmah«. Stručni tim je također upozorio na potrebu provjere utjecaja politike na upravljanje pandemijom, na nezaposlenost i siromaštvo, koji igraju važnu ulogu u problemima mentalnog zdravlja. Zatim ističu da je, među ostalim prioritetima, važno istražiti načine koje su ljudi sami otkrili kako se nositi s pandemijom. Profesor upozorava: »Odluke o tome kako primijeniti karantenu, trebaju se temeljiti na najboljim raspoloživim rezultatima. Pregledali smo psihološki utjecaj karantene pomoću tri elektroničke baze podataka. Većina pregledanih studija upozorila nas je na negativne psihološke učinke, uključujući simptome posttraumatskog stresa, zbunjenosti i bijesa. Čimbenici stresa bili su povezani s produljenim trajanjem karantene, strahom od zaraze, frustracijom, dosadom, neadekvatnim prehrabenim pričuvama u kući, neadekvatnim informacijama, financijskim gubitcima i slično. Po mišljenju osoba s kojima su obavljeni razgovori, potrebno je ostati u kontaktu s prijateljima i obitelji, biti privržen hobijima, zanatima, čitanjem, filmovima, prakticirati tjelesnu aktivnost – poput hodanja, trčanja i vježbi, ostati mirni uz pomoć svjesnosti, meditaciji, molitvi ili kućnim ljubimcima«.
U jednoj studiji koja se odnosi na zdravstvene djelatnike, zamjećujemo da je kod onih koji su bili u karanteni, veća vjerojatnost da će se požaliti na iscrpljenost, odvojenost od drugih, anksioznost u radu s pacijentima, razdražljivost, nesanicu, slabu koncentraciju i nevoljkost za rad… U jednoj drugoj studiji, usporedbom simptoma posttraumatskog stresa kod roditelja i djece u karanteni, otkriveno je da su prosječni rezultati posttraumatskog stresa četiri puta veći kod djece. Financijski gubitak može također biti ozbiljan problem tijekom karantene, posebice kod onih koji su morali prekinuti rad.
Poseban rizik je strah koji može promijeniti sustav vrijednost koji su građani prethodno gajili prema slobodi i demokraciji. Mnogi građani će se u panici možda dragovoljno odreći nekih svojih ustavnih prava? U Europskoj uniji gotovo svaka treća osoba nije se mogla suočiti s neočekivanim financijskim troškovima u 2019. godini. Prema podacima EUROSTAT-a, među državama članicama EU-a, postotak ljudi koji se nisu mogli suočiti s neočekivanim financijskim troškovima (sprovod u obitelji, popravak kućnih strojeva, servisa automobila i slično), bio je najveći u Hrvatskoj (52 posto). Potom slijede Latvija (50 posto), Grčka i Cipar (48 posto), Litva (47 posto) i Rumunjska (44 posto). Čak 17,5 posto hrvatskih kućanstava ne može platiti račune za komunalne usluge poput potrošnje vode, plina ili električne energije na vrijeme. Po tome se nalazimo na visokom trećem mjestu u EU, iza Grčke i Bugarske (EUROSTAT). Ekonomska razvijenost Hrvatske, mjerena bruto domaćim proizvodom po stanovniku, smanjena je od 85,1 posto (1986.) na 59,3 posto (2018.) u odnosu na EU. Sada su u državnom proračunu planirani rashodi veći od prihoda za oko 22 milijarde kuna. Što će tek biti u drugoj polovici godine? Kako će se sve to odraziti na prihode najvećeg broja hrvatskih građana i njihovo zdravstveno stanje? Koliko će porasti broj onih koji se neće moći suočiti s financijskim obvezama? Posebice se to odnosi na 1,15 milijuna građana koji primaju prosječnu mirovinu od 2.522,77 kuna. A još teže će biti onima (429 tisuća) koji ostvaruju mjesečne prihode od mirovine manje od 2.000 kuna. Kako će se sve to odraziti na mentalno zdravlje naših učenika, njihovih roditelja, nastavnika i profesora koji već dugo proživljavaju pravu dramu obrazovne reforme?
Očigledno našli smo se pred nevidljivim, ali veoma »opipljivim« neprijateljem, koji je u nama stvorio osjećaj bespomoćnosti, straha i nedostatak kontrole nad našim životom. »Odluke koje utječu na ekonomsku aktivnost donesene su bez odgovarajućeg ekonomskog modeliranja i bez uravnoteženog pristupa riziku. Moramo se vratiti na posao. Vrijeme istječe. Postoje i drugi načini za upravljanje trenutnim medicinskim situacijama. Ne ubijajte virus ubijanjem ekonomije. Nametanje drakonskih mjera za spas nekih života, ugrožavanjem drugih ljudi, nije etično i politički ispravno«, upozorava prof. dr. D. Smith. Postavlja se temeljno pitanje. Kako je moguće da smo se unatoč znanstvenim procjenama od prije desetak godina, odjednom našli u panici potpuno nespremni? Čini se da još mnogo toga trebamo osvijestiti, kako bismo mogli u buduće spriječiti takva opasna i neugodna iznenađenja. Mnogo je toga na globalnoj razini izmaklo kontroli građana i demokratskih institucija. Kako je moguće da još uvijek ne znamo je li virus »dorađen« u laboratorijima, koja je njegova prava priroda, kako pristupiti liječenju… Osim toga ništa ne znamo što se sve »kuha« u pojedinim specijalnim laboratorijima namijenjenim za vođenje biološkog rata. Projekt globalizacije koji je definitivno izmakao kontroli građana i demokratskih institucija, nužno zahtijeva hitnu reviziju i doradu.
Iz druge perspektive
Mentalna zaraza” se već proširila i “virusna psihoza” prodire u svakoga od nas
Drago Kraljević
17. svibanj 2020 09:45
REUTERS
U kriznim vremenima treba ostati miran i razvijati kontakte sa svojim najbližima i prijateljima
Trenutačno je veliki broj građana zbunjen i naprosto paraliziran pandemijom koronavirusa i njezinim ozbiljnim socijalnim i ekonomskim posljedicama. Mnogi su bili spremni odmah prihvatiti, ponekad drastična i opravdana, a ponekad upitna ograničenja temeljnih ljudskih prava. Ova složena psihološka situacija još jednom potvrđuje ogroman odgojni učinak obrazovanja na naše ponašanje, s obzirom da je jedan od temeljnih principa kućnog i školskog odgoja i obrazovanja još uvijek »poslušnost«.
Prof. David Smith, ugledni psihijatar iz Australije, veoma je zabrinut: »Naši su se preci borili i umirali kako bi sačuvali naše slobode. Mi se odričemo svojih sloboda, jer se bojimo virusa. Našim slobodama prijeti, ne virus, već strategije koje su uvedene za kontrolu, poticane masovnom histerijom, neznanjem, strahom, a možda i pohlepom«. Svi razmišljaju i govore o koronavirusu, ali premalo se razgovara o mogućim psihološkim štetama pandemije. Mentalna zaraza se zapravo već dogodila, svi to vidimo, ali bojimo se reći to što vidimo, nadajući se da će na kraju ipak sve dobro završiti. Pritom, moramo priznati, ova pandemija ima sve jači utjecaj na kolektivnu i individualnu svijest i ponašanje. »Virusna psihoza« prodire u svakoga od nas, naravno ne na isti način. Nakon pandemije, kako prognoziraju znanstvenici, olako može nastupiti razdoblje »pandemije duševnih bolesti«. Prema rezultatima istraživanja koji su objavljeni u travnju ove godine u znanstvenom časopisu The Lancet, nakon pandemije očekuje se ozbiljan porast problema u vezi s mentalnim zdravljem. »Ovo je situacija koja se ranije, u takvom obliku, nikada nije pojavila«, ističu autori studije. Koordinator tima dr. David Gunnell sa Sveučilišta u Bristolu, procjenjuje da će pandemija izazvati stres i mnoge ljude učiniti ranjivima. »Posljedice po mentalno zdravlje ostati će duže vrijeme«, smatra on.
Jedna od mjera koju su vlade u svijetu provele kako bi spriječile širenje koronavirusa je karantena, ili potpuna izolacija u trajanju od prosječno 15 dana. Znanstvenici su došli do rezultata da nakon desetog dana izolacije, ljudski um polako počinje popuštati. Od jedanaestog dana dalje, izbijaju stres, nervoza i anksioznost (osjećaj tjeskobe, unutarnjeg nemira i straha sve do panike). Jedna od psiholoških posljedica koronavirusa je strah od zaraze. Kada se epidemijska ili pandemijska situacija širi, ljudski um je sklon razvijanju iracionalnih strahova. Nije važno slušamo li pouzdane izvore informacija, a nije ni toliko važno jesmo li svjesni poduzimanja jednostavnih i potrebnih mjera sigurnosti poput pranja ruku, poštivanja razmaka od dva metra i slično, jer se u nama postupno razvijaju neutemeljeni strahovi, poput iracionalnog straha da ćemo se zaraziti hranom. Sljedeće posljedice koje prate pandemiju (općenito), jesu dosada i frustracija. U situaciji kada je socijalna interakcija svedena na minimalnu mjeru, kada na ulicama vlada tišina i kada smo prisiljeni ostati zatvoreni u kući, jasno je da će nas demon dosade prije ili kasnije pronaći, premda postoje mnogi efikasni načini da se borimo protiv njega. Kako dani prolaze i neizvjesnost raste, ističe ova studija, frustracija izvire. Nesposobnost da održimo svoj životni stil i svoju slobodu kretanja, tjera nas u smjeru veoma složenih i problematičnih emocija. Znanstvenici su utvrdili više čimbenika rizika, koji se posebice odnose na socijalne i ekonomske probleme, koji mogu dovesti do povećanja samoubojstava, obiteljskog nasilja, zlouporabe alkohola… Tu su i oni koji su ostali, ili će tek ostati bez posla, kao i oni koji već pate od nekog mentalnog poremećaja.
Negativne psihološke posljedice pojavljuju se također iz osjećaja nedostatka osnovnih potrepština u kući. U kontekstu pandemije (općenito), ljudski um ima tendenciju djelovanja na impulse. Jedna od posljedica toga je i tzv. »kompulzivna« kupovina. Simptomi ovog poremećaja uključuju pretjerano pranje i čišćenje, gomilanje stvari… U nesigurnom scenariju, naš mozak pažnju usredotočuje na prioritet: važno je ne ostati bez temeljnih dobara za opstanak. Sljedeća psihološka posljedica pandemije, jeste gubitak samopouzdanja. Gubi se povjerenje u službene izvore informacija: zdravstvene, političke, znanstvene.. Isto se dogodilo, podsjećaju autori studije, tijekom krize SARS-a 2003. godine. Nepovjerenje stanovništva može postati najgori neprijatelj, jer pogoduje širenju paranoičnih vijesti i teorija zavjere, odmičući se od rješavanja problema. Jedna od najozbiljnih psiholoških posljedica, jeste negativno razmišljanje; tendencija da predviđamo ono najgore, izgubit ćemo posao, ostati bez prihoda, stvari se više neće vratiti kao prije, završit ćemo u bolnici, ekonomija će se urušiti i slično.
Poruka je jasna: pobrinimo se za svoje zdravlje, poštujući sve mjere prevencije, ali vodeći pritom računa i o svom psihološkom zdravlju. U kriznim vremenima treba ostati miran i razvijati kontakte sa svojim najbližima i prijateljima. Pomozimo jedni drugima da uspješno prevladamo ovu situaciju, koja će ipak proći. Ova studija podsjeća da »svatko može biti ranjiv«. Ne smijemo zaboraviti na one koji do sada nisu imali probleme, ali su u međuvremenu bili u karanteni, samoizolaciji, promijenili postojeći način života, koji žive u neizvjesnosti i strahu. »Pandemija očito ima snažan socijalni i psihološki utjecaj na cjelokupno stanovništvo, zbog povećanja nezaposlenosti, razdvajanja obitelji i drugih promjena u načinu života«, izjavio je prof. Ed Bullmore, šef odjeljenja za psihijatriju Sveučilišta u Cambridgeu. Prof. Bullmore i tim kolega vodećih stručnjaka za mentalno zdravlje, žele »korak po korak« pratiti stanje mentalnog zdravlja stanovništva, kako bismo mogli zajedno pravovremeno osmisliti efikasne alate i pružiti podršku potrebitima. Njihova je ključna poruka: »S obzirom da će COVID-19 vjerojatno imati veliki utjecaj na mentalno zdravlje i u budućnosti, o tome moramo početi razmišljati odmah«. Stručni tim je također upozorio na potrebu provjere utjecaja politike na upravljanje pandemijom, na nezaposlenost i siromaštvo, koji igraju važnu ulogu u problemima mentalnog zdravlja. Zatim ističu da je, među ostalim prioritetima, važno istražiti načine koje su ljudi sami otkrili kako se nositi s pandemijom. Profesor upozorava: »Odluke o tome kako primijeniti karantenu, trebaju se temeljiti na najboljim raspoloživim rezultatima. Pregledali smo psihološki utjecaj karantene pomoću tri elektroničke baze podataka. Većina pregledanih studija upozorila nas je na negativne psihološke učinke, uključujući simptome posttraumatskog stresa, zbunjenosti i bijesa. Čimbenici stresa bili su povezani s produljenim trajanjem karantene, strahom od zaraze, frustracijom, dosadom, neadekvatnim prehrabenim pričuvama u kući, neadekvatnim informacijama, financijskim gubitcima i slično. Po mišljenju osoba s kojima su obavljeni razgovori, potrebno je ostati u kontaktu s prijateljima i obitelji, biti privržen hobijima, zanatima, čitanjem, filmovima, prakticirati tjelesnu aktivnost – poput hodanja, trčanja i vježbi, ostati mirni uz pomoć svjesnosti, meditaciji, molitvi ili kućnim ljubimcima«.
U jednoj studiji koja se odnosi na zdravstvene djelatnike, zamjećujemo da je kod onih koji su bili u karanteni, veća vjerojatnost da će se požaliti na iscrpljenost, odvojenost od drugih, anksioznost u radu s pacijentima, razdražljivost, nesanicu, slabu koncentraciju i nevoljkost za rad… U jednoj drugoj studiji, usporedbom simptoma posttraumatskog stresa kod roditelja i djece u karanteni, otkriveno je da su prosječni rezultati posttraumatskog stresa četiri puta veći kod djece. Financijski gubitak može također biti ozbiljan problem tijekom karantene, posebice kod onih koji su morali prekinuti rad.
Poseban rizik je strah koji može promijeniti sustav vrijednost koji su građani prethodno gajili prema slobodi i demokraciji. Mnogi građani će se u panici možda dragovoljno odreći nekih svojih ustavnih prava? U Europskoj uniji gotovo svaka treća osoba nije se mogla suočiti s neočekivanim financijskim troškovima u 2019. godini. Prema podacima EUROSTAT-a, među državama članicama EU-a, postotak ljudi koji se nisu mogli suočiti s neočekivanim financijskim troškovima (sprovod u obitelji, popravak kućnih strojeva, servisa automobila i slično), bio je najveći u Hrvatskoj (52 posto). Potom slijede Latvija (50 posto), Grčka i Cipar (48 posto), Litva (47 posto) i Rumunjska (44 posto). Čak 17,5 posto hrvatskih kućanstava ne može platiti račune za komunalne usluge poput potrošnje vode, plina ili električne energije na vrijeme. Po tome se nalazimo na visokom trećem mjestu u EU, iza Grčke i Bugarske (EUROSTAT). Ekonomska razvijenost Hrvatske, mjerena bruto domaćim proizvodom po stanovniku, smanjena je od 85,1 posto (1986.) na 59,3 posto (2018.) u odnosu na EU. Sada su u državnom proračunu planirani rashodi veći od prihoda za oko 22 milijarde kuna. Što će tek biti u drugoj polovici godine? Kako će se sve to odraziti na prihode najvećeg broja hrvatskih građana i njihovo zdravstveno stanje? Koliko će porasti broj onih koji se neće moći suočiti s financijskim obvezama? Posebice se to odnosi na 1,15 milijuna građana koji primaju prosječnu mirovinu od 2.522,77 kuna. A još teže će biti onima (429 tisuća) koji ostvaruju mjesečne prihode od mirovine manje od 2.000 kuna. Kako će se sve to odraziti na mentalno zdravlje naših učenika, njihovih roditelja, nastavnika i profesora koji već dugo proživljavaju pravu dramu obrazovne reforme?
Očigledno našli smo se pred nevidljivim, ali veoma »opipljivim« neprijateljem, koji je u nama stvorio osjećaj bespomoćnosti, straha i nedostatak kontrole nad našim životom. »Odluke koje utječu na ekonomsku aktivnost donesene su bez odgovarajućeg ekonomskog modeliranja i bez uravnoteženog pristupa riziku. Moramo se vratiti na posao. Vrijeme istječe. Postoje i drugi načini za upravljanje trenutnim medicinskim situacijama. Ne ubijajte virus ubijanjem ekonomije. Nametanje drakonskih mjera za spas nekih života, ugrožavanjem drugih ljudi, nije etično i politički ispravno«, upozorava prof. dr. D. Smith. Postavlja se temeljno pitanje. Kako je moguće da smo se unatoč znanstvenim procjenama od prije desetak godina, odjednom našli u panici potpuno nespremni? Čini se da još mnogo toga trebamo osvijestiti, kako bismo mogli u buduće spriječiti takva opasna i neugodna iznenađenja. Mnogo je toga na globalnoj razini izmaklo kontroli građana i demokratskih institucija. Kako je moguće da još uvijek ne znamo je li virus »dorađen« u laboratorijima, koja je njegova prava priroda, kako pristupiti liječenju… Osim toga ništa ne znamo što se sve »kuha« u pojedinim specijalnim laboratorijima namijenjenim za vođenje biološkog rata. Projekt globalizacije koji je definitivno izmakao kontroli građana i demokratskih institucija, nužno zahtijeva hitnu reviziju i doradu.