Nema nikakve dvojbe da je čelne ljude riječkih komunalnih društava trebalo promijeniti. Oni su izgubili legitimitet nakon što je vlast koja ih je postavila izgubila izbore u svibnju 2025. godine. Čak je gradonačelnica Iva Rinčić predugo čekala kako bi zahvalila na suradnji direktorima koje su na čelnim mjestima amenovali najprije Vojko Obersnel, a nakon njega i Marko Filipović. Riječ je o ljudima koji su, dobar dio njih, u nekoliko mandata upravljali komunalnim sustavom. Da su upravljali dobro, ne bi vjerojatno ni došlo do smjene vlasti. Iva Rinčić najprije se zahvalila na suradnji direktoru Autotroleja Robertu Mrvčiću kada je iskarikirano njezino obećanje o besplatnim kartama za umirovljenike nehumanim redovima. Pa je odletio i Željko Smojver koji nije znao naći zajednički jezik s radnicima Rijeka plusa.

Uslijedila je stanka, a novi kadrovi trebali su biti izabrani u transparentnom procesu. Da bi sve bilo u skladu s novim vjetrovima koji su zapuhali, angažirana je headhunting agencija. Puno je onih koji su smatrali da je to potpuno nepotrebno i da se bez veze komunalna društva opterećuju nepotrebnim troškom. No dobro. Rezultat je bilo gotovo sto prijava, što je trebalo jamčiti da će biti odabrani kvalitetni ljudi. Činilo se da tako i jest, budući da se uz većinu odabranih nije mogao staviti nikakav eksplicitan politički predznak. Onaj implicitan veže se jedino uz direktora Rijeka plusa Vladu Mezaka koji je cijelu kampanju na lokalnim izborima proveo uz Ivu Rinčić.

Jedan od kadrova koji je imao impresivnu profesionalnu biografiju bio je i novi direktor Čistoće Igor Velimirović. Da ga mi ne predstavljamo, najbolje je citirati njega samoga. Na ovom mjestu stavit ćemo sa strane gubitak od gotovo šest milijuna eura, stavit ćemo na stranu i enormno poskupljenje cijene usluge odvoza otpada, a bez efekta obećanog čistijeg grada. Velimirović je nakon imenovanja u razgovoru za Novi list kazao da je radoholičar i kako nema nekih hobija, da zbilja misli svojim znanjem i iskustvom pridonijeti gradu. Onda je pojasnio da je radio u više tvrtki i da Čistoću zapravo smatra logističkom tvrtkom u javnoj funkciji. Naglasio je da zna dosta o financijama, da je radio na projektima sufinanciranima EU sredstvima i tako dalje. Drugim riječima, Čistoća je dobila čovjeka koji će se znati boriti s problemima, rješavati ih na veliko zadovoljstvo građana, koji plaćaju nemalu cijenu usluge, radnika, koji rade vrlo težak posao, i većinskog vlasnika, a to je Grad Rijeka na čelu s gradonačelnicom Ivom Rinčić.

I već na prvom pravom testu i na prilično banalnom primjeru cijela ta priča pala je u vodu. A Velimirović se uputio utabanim stazama Jasne Kukuljan i Bojana Jurdane. Naime, radnici Čistoće odlučili su zatražiti povećanje plaća. Što je potpuno legitimno i legalno. Procedura je takva da je trebalo obaviti pregovore, a radnici u ovoj gradskoj tvrtki i implicitno i eksplicitno zazivali su štrajk ako ne pronađu zajednički jezik. Sve je to dio igre. Najmanje što bi Velimiroviću trebalo u cijeloj priči, a još manje gradskoj vlasti, je obustava rada. Očito je došlo do panike pa je Velimirović odlučio angažirati tvrtku za krizno komuniciranje ako do štrajka dođe. Iznos od oko 6.000 eura koliko je taj posao plaćen je kap u moru dubioza ove gradske tvrtke. Ali valja se zapitati je li moguće da takav talent s impresivnom poslovnom biografijom ne može sam odraditi krizno komuniciranje u suradnji sa suradnicima, već mora angažirati vanjsku tvrtku. Da je Velimirović frajer kakvim se predstavio, on bi tih 6.000 eura osigurao za stimuliranje radnika koji se najviše trude i postižu najbolje rezultate. A ne bi ih bacao na PR trikove. Možda on ne zna jer je cijeli život radio u privatnom sektoru, ali radnici imaju kolektivni ugovor, imaju obaveze, ali imaju i prava. Njegov je posao da se nosi kako zna i umije s tim, a ne da se troši novac kako bi se peglalo imidž uprave i većinskog vlasnika, a to je Grad Rijeka.

Ovaj slučaj nije jedini. Čini se da je u Čistoći opet otvorena Pandorina kutija koja je puna nerazumnih poslovnih odluka. Pitanje je što je sljedeće s čime će se javnost upoznati i onda se s pravom pitati kada se misli zaustaviti ludilo koje nije rezultiralo čistijim gradom i zadovoljnim radnicima, unatoč enormnom poskupljenju. Ali je rezultiralo krajnje upitnim stavkama u poslovnim rashodima ove gradske tvrtke. Kako sada stvari stoje, ima takvih bisera i u drugim gradskim tvrtkama. A novi nadzorni odbori koje je imenovala nova vlast mudro šute dok gledaju menadžerske zvijezde padalice.