Bio je to baš pravi jesenski dan, 28. rujna 2022. godine. Od jutra su se izmjenjivala sunčana razdoblja i malo kiše. Ništa neuobičajeno za grad koji teče, kako mu volimo tepati. I tako negdje do 17 sati kada se nebo se iznad Rijeke zacrnnjelo i pljusnulo je na Rijeku kao iz kabla. Praćeno bijesom Ilije Gromovnika. Ali ni to nije bilo neobično za grad koji teče, jedan od najkišovitijih gradova na svijetu. Grad kojemu je kišobran zaštitni znak. Ono što je neobično bila je činjenica da se taj kabal nikako nije htio okrenuti. Iz sata u sat bivalo je sve gore i nikako nije htjelo prestati. Samo nekoliko sati je trebalo da društvene mreže preplave fotografije i video zapisi o potopu u središtu Rijeke. Potopu koji je nažalost rezultirao gubitkom ljudskog života. Ostat će u memoriji grada da su ovaj put pod vodom završili i riječki muzeji u Benčiću, muzeji tek nedavno obnovljeni i otvoreni. Noć je bila lakša od večeri, barem prema količini oborina – meteorolozi su zabilježili da je tog 28. rujna 2022. godine iz nebeskog kabla izliveno na Rijeku gotovo 300 litara kiše po četvornom metru. Ali čvrsto su spavali samo oni najhrabriji, dok je većina budna i s neizvjesnošću čekala jutro 29. rujna 2022. godine kako bi vidjela je li što od grada ostalo. Srećom je. Jutro je osvanulo relativno mirno, voda se povukla, građani Rijeke mogli su odvesti djecu u vrtiće i škole i krenuti na posao riječkim ulicama koje nisu bile zakrčene.

Riječki gradonačelnik Marko Filipović ocijenio je na riječkom Korzu da je grad bio suočen s epskim nevremenom koje ne pamte ni oni najstariji građani. Može biti da je tako, ispitat će riječki kroničari sve riječke poplave i dati konačnu ocjenu kijameta koji nas je pogodio. Oni koji su teološki raspoloženi bavit će se ljudskim grijesima i Božjim gnjevom te će se sjetiti Noine arke. Oni koji vjeruju u racionalizam proučit će dostupne materijale o klimatskim promjenama koje uzrokuje globalno zatopljenje i koje karakteriziraju drastične promjene vremena. Čini se da je riječki potop lakše objašnjiv u tom kontekstu. Nije bilo tako davno da su Rijeku, Hrvatsku i cijelu Europu iscrpljivale velike vrućine i još veće suše. Suše koje su dovele do toga da je u europskim rijekama bilo vidljivo kamenje gladi, kamenje na koje su klesani natpisi upozorenja – ako me vidiš plači, jer je njihova vidljivost značila da ide gladna godina.

Osim teološke i znanstvene matrice u vezi s riječkim potopom postoji i ona puno profanija, a koja se bavi pitanjima je li gradska infrastruktura adekvatno napravljena kako bi se takvi potopi izbjegli. Tim više što je Rijeka u velikom investicijskom ciklusu kada je riječ o ulaganjima u sustav odvodnje oborinskih voda. Riječki gradonačelnik Marko Filipović ocijenio je da nema tog sustava koji može upiti 300 litara po četvornom metru u jednom danu. Vjerojatno je u pravu, a kao čovjek koji je tehničke, odnosno građevinske struke, ima pravo davati takve ocjene. Razni fejsubčni inženjeri neće se složiti s takvom ocjenom jer njihova je pamet bezgranična. No, s njima je uzaludno raspravljati. Puno je utemeljenije pitanje jesu li gradske službe napravile sve što je trebalo kada je riječ o čiščenju odvoda. Na tu primjedbu gradonačelnik Filipović rekao je i da su svi odvodi bili očišćeni potop ne bi bio spriječen. Može biti da je tako, ali sigurno bi posljedice poplave bile blaže. Jer, valjda u riječkoj gradskoj vlasti znaju da nakon ljeta dolazi jesen, a da je uobičajeno da u rujnu kiša kreće obilnije padati. S obzirom na konfiguraciju Rijeke jedan od temeljnih poslova komunalnih službi je čišćenje šahti. Čini se da ni ovaj put taj posao nije odrađen kako treba. Za razliku od redovnih službi, one interventne opet su položile ispit. Valja im odati priznanje. Bude li sreće, bit će zabilježeno da je riječki potop trajao jedan dan. Da je nevrijeme odnijelo jedan ljudski život i prouzročilo značajnu materijalnu štetu. Da je u sanaciji te štete, kako je najavio premijer Andrej Plenković, pomogla i država.

I valja se sjetiti one latinske memento mori, svaki put kada se zacrni nebo iznad Rijeke, sjetiti se koliko je čovjek nemoćan u odnosu na sile prirode.