Tjedan za nama bio je naporan za superheroje. Jamesu Bondu je po 23. put svanulo, kako je i red s filmskim premijerama svanuće je organizirano uvečer. Premijera je bila glamurozna, a drugačijavaljda ne može ni biti za najpoznatijeg tajnog agenta na svijetu.

Tajni agent 007 je zanimljiv lik. On je superheroj koji prije svega brani Velku Britaniju i Njezino veličanstvo, a povremeno uspije obraniti i mnogo više od toga. Njegov je posao naporan, mora mnogo putovati, a na tim putovanjima doživljava svakojake dogodovštine; na tugu ljudi službe koja ga zapošljava prečesto razbija skupocjene automobile i, uopće, prema opremi koju zaduži često zna biti nemaran, iako mu ona često spašava glavu.

Britanskoj junačini nasuprot, težak tjedan, pun ogorčenja i razočaranja doživio je Superman. I dok su mediji friškoga Bonda proglasili najboljim od najboljih, mediji su Supermana, odnosno njegovugrađansku varijantu Clarka Kenta toliko razočarali da je napustio svoj voljeni “Daily Planet” kojemu je, uz manje prekide, bio vjeran od 1940. godine.

Budućnost će potražiti kao samostalni internetski novinar, a uzore će, prema najavama scenarista potražiti u mediju kakav je primjerice Huffington Post. Clark Kent, za razliku od Jamesa Bonda, uopće nije glamurozan, nije ni ženskar, svijet ne spašava po zadatku i profesiji nego ga na to nagoni njegov vlastiti moral i to čini u slobodno vrijeme (istina, ponekad mora hitro napustiti svoj novinarski posao ne bi li hitno riješio kakvu krizu).

Kent je otkaz dao jer mladić poput njega više nije mogao podnositi svog glavnog urednika Perryja Whitea koji je Kentu prigovarao to što novinama nije donosio dovoljno informacija o akcijama Supermana.

U cijeloj toj priči nije nevažno ni to što “Daily Planet” nije više što je nekad, tamo prije Drugog svjetskog rata kada se Superman pojavio, bio. Danas je on dio goleme multimedijske korporacije GalaxyBroadcasting.

Autoru scenarija stripa Scottu Lobdellu valja čestitati na, po svemu sudeći (novi broj Supermana još nije objavljen), briljatnoj analizi medijske današnjice. Tiskani mediji tonu, lakše je opstati onima kojisu dijelovi golemih medijskih kuća, a od novinara se sve više zahtijevaju bedastoće umjesto da rade ozbiljan posao.

Uostalom, Superman je napustio “Daily Planet” zato što je, kako reče kroz usta Clarka Kenta, novinarstvo pokleknulo pred zabavom. Stanje je, dakle, toliko loše da se ni jedan Superman ne može s njime nositi.

No, Lobdellu valja zahvaliti na tome što profesiju nije osudio na propast, ima tu čak i optimizma. Superman će se baviti novinarstvom onako kako on smatra da treba, ozbiljno, a ne zabavno, ali da bi to mogao raditi mora se osamostaliti, ne smije više biti u sklopu velikog, zaglupljujućeg multimedijskog koncerna. Na latinskome bi se kazalo: sapienti sat.

Mediji su u slučaju James Bonda pokazali da doista jesu u krizi. Novi se Bond zapravo nije napeto iščekivao, a zašto i bi kad svi znaju kakav je i prije nego što je prikazan. Napeto se iščekivalapremijera, jer premijera i haljine na premijeri su događaj, a ne film.

Superman je pokazao dubinu strukturne medijske krize. Ipak, najveću krizu ovoga tjedna proživljava BBC i za sve si je sam kriv. Nisu mu krivi ni novi mediji, niti ih je netko tjerao da pokleknu pred zabavom, nego su odlučili staviti na kocku ono što je za medije najvažnije, a to je vjerodostojnost, i odlučili ne prikazati vlastiti dokumentarni film o Jimmyju Savileu, legendarnom voditelju BBC-a i pedofilu i tako ne otkriti mračnu pozadinu jedne od ikona jedne od najvažnijih britanskih institucija. I tu nema druge nego ponoviti staru latinsku – sapienti sat.