Da vrag, osim što nosi Pradu, nosi i ekologiju, barem u širokoj potrošnji, ukazuje tvrdnja znanstvenika sa Stanforda koji tvrde da za odraslu osobu nema razlike, zdravstveno gledano, jede li organski ili obično uzgojenu hranu. Eh, pa da čovjek ne bi rekao znanstvenicima - jedite se i vi i takva vaša znanost skupa s ekologijom
Vražja je stvar ta ekologija. Naizgled, sve je čisto, jasno i jednostavno – svi želimo disati čist zrak, piti čistu vodu i jesti zdravu hranu. Provedbeno stvari stoje ipak nešto kompliciranije. Biogoriva su godinama bila ekološki hit (ali i tema golemog prijepora i sukoba unutar ekoloških pokreta), čak toliki da države poput SAD-a subvencioniraju uzgoj kukuruza za proizvodnju biogoriva. Europska unija subvencionira proizvodnju biogoriva, ali kako stvari stoje, izgleda da će subvencije za proizvodnju biogoriva od žitarica ukinuti 2020. godine. Sve je, činilo se, bilo jednostavno – tvrdilo se da su biogoriva ekološki poželjna i eto ključnog razloga za financijsko potpomaganje proizvodnje biogoriva od žitarica u Europskoj uniji i stvaranje tržišta vrijednog 17 milijardi eura.
No, ako je nešto vražja stvar, onda vrag prije ili kasnije dođe po svoje. Biogoriva, sudeći prema tvrdnjama znanstvenika, nisu toliko ekološki prihvatljiva, a proizvodnja biogoriva smanjuje proizvodnju hrane. Godinama za to uglavnom nikoga nije bilo briga (osim što je dio ekološkog pokreta upozoravao da je nemoralno hranu proizvoditi zato da bi njome netko punio rezervoar svog automobila), a onda je nastupila kriza u proizvodnji hrane, zaredale su sušne godine, cijene su više i biogorivo proizvedeno iz žitarica postaje manje poželjno s tendencijom da nakon 2020. godine u Europskoj uniji postane nepoželjno.
Ništa bolje nije ni sa štednim žaruljama. Europska unija odredila je da se klasične žarulje više ne smiju proizvoditi. Dakle, u perspektivi, kad svim trenutačno postojećim žaruljama u Uniji pregori žarna nit, svjetlit će nam isključivo štedne žarulje. Prijašnjih se godina ekološka svijest demonstrirala i time što su u državnim tijelima klasične žarulje zamijenjene štednim. Takve su žarulje jedan od brojnih malih puteljaka kojima bi se naša planeta trebala spasiti od propasti zbog uništavanja okoliša, a jedan od ključnih elemenata u tom programu spasa je smanjenje potrošnje energije uz zadržanu razinu životnog standarda. Sve su nam to trebale omogućiti štedne žarulje, a sada nam se sprema propast. Istina, trošit ćemo manje električne energije u svojim domovima, računi za struju bit će nam manji, ali izgleda da energetski ništa nećemo uštedjeti jer navodno za proizvodnju štednih žarulja treba 30 puta više energije nego li za proizvodnju klasičnih, a i, što je najgore, otrovne su. Čim ih čovjek upali, posebno ako mu takva žarulja svijetli uz uzglavlje, počinje trovanje, one emitiraju nešto kancerogeno, pa ako nas ne ubiju otrovom, stradat ćemo od karcinoma. Svemu je tome i javna televizija dala primjerenu pažnju u emisiji “Potrošački kod”, navela zabrinutost znanstvene zajednice zbog štetnosti i neekološkosti štednih žarulja, a onda od svih znanstvenih autoriteta uspjela citirati samo Davida Ickea, bizarnog lika poznatog po tvrdnji da našom planetom upravljaju ljudi-gmazovi.
