Dan nakon što je obilježen Međunarodni dan osoba s invaliditetom Hrvatski je sabor odlučio stvoriti instituciju s invaliditetom. Novostvorena institucija zvana povjerenica za informiranje s pripadajućim joj uredom od samoga će početka biti nemoćna, mnogo nemoćnija nego što bi to netko iščitavajući Zakon o pravu na pristup informacijama koji definira djelokrug rada povjerenice pomislio.

Prije desetak mjeseci sve se činilo idilično. Usvojen je novi Zakon o pravu na pristup informacijama kojim se Vlada, ne bez razloga, dičila. Nakon toga je pokrenut postupak izbora povjerenika za informiranje i među onima koji su se javili izbor je pao na, sudeći po biografiji i dosadašnjem radu, najbolji izbor. I tada se sve činilo idiličnim. Nova inistitucija utemeljena na novom Zakonu, s novim, bitno većim ovlastima koje bi trebale, uz sve ostalo, omogućiti i važno preventivno protukorupcijsko djelovanje. A onda je na dnevni red došao proračun. Povjerenica će zapravo raditi ono što je dosad radila Agencija za zaštitu osobnih podataka koja je po starom zakonu bila zadužena za provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama, ali s znatno manjim ovlastima i djelokrugom rada. 

  Ono što je ključan novitet, a to su inspekcijski nadzor i edukacija, možemo mi, a može i povjerenica za informiranje Anamarija Musa, slobodno zaboraviti. Pitanje je jednostavno: zašto su vladajući bili licemjerni i stvorili novu instituciju koju su odmah odlučili pridaviti tako da joj onemoguće djelovanje? Bilo bi poštenije da su djelovali kao vlada Jadranke Kosor. Prije tri i pol godine njena je Vlada, u trenutku kada se činilo da je sve dogovoeno i da će biti formirana nova institucija povjerenika, to odbila učiniti. Na sjednici Vlade je ministar Đuro Popijač konstatirao da u krizi ne bi trebalo novce trošiti na nove institucije. Ta odluka je nekome svakako mogla biti antipatična, ali je poštenija, bez obzira na motive, od odluke sadašnje vlasti: usvojiti novi, vrlo dobar zakon, kojim će se vjerojatno mahati na međunarodnim skupovima i govoriti kako je kod nas, eto, sve odlično riješeno, i onda ne dati ni minimum novca potreban za barem minimalno funkcioniranje institucije. A da bi se to napravilo uopće nije trebalo povećavati proračun: dovoljno je nekoliko kvalificiranih službenika premjestiti u novoosnovani ured. 

  Kad smo već kod novaca valja spomenuti ministra Željka Jovanovića. Zbog njegove nesposobnosti zaposleni u obrazovanju naknadu za prijevoz neće dobiti ovaj mjesec nego tek sljedeći. Kako je ministar financija Slavko Linić konstatirao Jovanović je imao dovoljno novca za pokriće tog troška, a imao je i dovoljno vremena za te troškove definira kolektivnim ugovorima. Prosvjetari koji ionako imaju male plaće će tako do siječnja iz vlastitih plaća praktično beskamatno kreditirati državu plaćanjem prijevoza. Prije godinu i pol Mirela Holy je morala dati ostavku jer je nanijela političku štetu Vladi i svojoj stranci SDP-u. Jovanović je ovom zgodom napravio stvarnu štetu, ali niti je njegova ostavka na vidiku, niti je znano da je predsjednik Vlade Zoran Milanović, koji inače voli visoko postavljene ljestvice, zatražio odgovornost ministra. Jovanović u svemu ide jako daleko i kaže da razumije rezigniranost nastavnika i učitelja, ali »jedino se pravo ima ljutiti ministar financija Slavko Linić« Ako je slučaj s povjerenicom za informiranje licemjeran, ovakva je Jovanovićeva izjava stvarno besramna.