Hrvatska je turistička predsezona obilježena strahom od islamskog terorizma, a iza tog islamskog terorizma bit će da se krije strah od kakvog napada Islamske države. Ono što generira strah da bi zli i krvoločni teroristi mogli napasti i napraviti veliku nam štetu (pri čemu je, valjda, posebno opasna šteta po hrvatski turistički prihod) jest kultura. Slučaj predstave »Elementarne čestice« po romanu francuskog književnika Michellea Houllebecqua dovoljno dugo traje pa je i dovoljno poznat u javnosti. SOA je na zahtjev župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikole Dobroslavića napravila sigurnosnu procjenu i zaključila da bi igranje te predstave u Kuparima bilo ništa drugo nego veliki sigurnosno rizik. Nakon toga, i odluke festivalskog Vijeća da predstava ostane na programu, župan je za svaki slučaj odlučio povući županijski novac iz proračuna Dubrovačkih ljetnih igara, a manjak novca su odlučili nadoknaditi Grad Dubrovnik i Ministarstvo kulture.
Poruka ova dva skandala je vrlo jednostavno i strašno opasna. U oba slučaja politika je ta koja je intervenirala u kulturu. U oba slučaja politika je jasno i glasno rekla da ne želi kulturu koja ikoga iritira i koja ikoga provocira (a što će nam u tom slučaju uopće kultura?) i zato to što iritira i provocira mora biti maknuto. S obzirom na to da se u demokratskoj državi, članici EU i NATO-a, ne pristoji cenzurirati, onda je zgodno pozivati se na sigurnost i na to da se navodno vrijeđaju nečiji vjerski osjećaji pri čemu se zaboravlja da su kultura i umjetnost krcati vrijeđanjem nečijih osjećaja i da uopće nisu zasnovani na sterilnim uvjetima političke korektnosti.
Stvar je vrlo jasna: najbolje je da se ništa ne promišlja kritički jer to nam je jedini siguran jamac sigurnosti i života bez sigurnosnih procjena. Abu Bakr al-Bagdadi i njegova Islamska država samo su dobrodošli izgovor (jer, zna li itko koliko je predstava izvedenih po Houllebecqovim djelima napadnuto). Danas će se zbog sigurnosti i imaginarnog napada ISIL-a zabranjivati navodno vrijeđanje islama, sutra će se za svaki slučaj zabranjivati kritičko promišljanje Katoličke crkve, pa Franje Tuđmana (što je Tomislav Karamarko već najavio), pa pojedinih dijelova nacionalne prošlosti, a moglo bi se to osladiti i ponekoj političkoj stranci.