Podrška američkog i kanadskog veleposlanika u Hrvatskoj u ponečemu je važnija nego li mišljenje prvog potpredsjednika Vlade. Eto, dakle, prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko nije zadovoljan time što je Daniel Markić kandidat za ravnatelja SOA-e, posebno je nezadovoljan jer se prilikom kandidiranja Markića njega nije pitalo onoliko koliko on smatra da ga se moralo pitati (a moralo ga se pitati sve), a nezadovoljan je i zato što Markić može biti imenovan, a da se njega i HDZ i ne pita mnogo što o tome misle. Za HDZ i njegovog predsjednika Tomislava Karamarka porazna je činjenica da su oni naprosto nevažni u tako važnom pitanju kao što je imenovanje ravnatelja SOA-e, čak su toliko nevažni da ih se komotno može ignorirati.

Osim onih koje predsjednik Vlade Tihomir Orešković može ignorirati, postoje i oni koje ne može ili ne želi ignorirati, a koji s izborom ravnatelja hrvatske obavještajne službe ne bi ni trebali, a ni smjeli, imati ikakve veze. Orešković je u intervjuu objavljenom u »Jutarnjem listu« izjavio da je Markića, koliko zna, podržao i general Gotovina. To što Ante Gotovina nekoga podržava ili ne podržava moralo bi biti savršeno irelevantno za imenovanje. No, tek što je Orešković izgovorio da Markića podržava general Gotovina, već u sljedećoj rečenici kazao je »isto tako podršku je dobio od američkog i kanadskog veleposlanika«. To je već itekako velika vijest i ozbiljna novotarija u postupku imenovanja ravnatelja SOA-e koja otvara nekoliko pitanja.

Prvo je pitanje zašto su veleposlanica SAD-a Julieta Valls Noyes i veleposlanik Kanade Daniel Henry Andrew Maksymiuk ikome davali ikakvu podršku. Što se njih tiče tko će biti šef hrvatske obavještajne službe? Drugo je pitanje jesu li oni podržali Markića samoinicijativno ili su podršku dali nakon što ih je netko, recimo Tihomir Orešković, pitao »podržavate li prijedlog da Daniel Markić postane ravnatelj SOA-e?«. Ako su podršku dali samoinicijativno, petljaju se tamo gdje im nije mjesto. Ako su podršku dali na, primjerice, Oreškovićevu zamolbu, onda ih onaj koji ih je za podršku zamolio petlja tamo gdje im nije mjesto, a oni se u to dragovoljno upetljavaju. Dapače, ako je itko pitao za mišljenje veleposlanicu SAD-a i veleposlanika Kanade, onda taj od Hrvatske ne radi ništa drugo nego polukolonijalnu depandansu prekooceanskih sila.

Sljedeće je pitanje o veleposlanicima samim. Američku se veleposlanicu možda nešto priupitalo zbog položaja Sjedinjenih Američkih Država kao globalne sile, ali i kao strateškog partnera Hrvatske koji, uz ostalo, po prilično povoljnoj cijeni naoružava Hrvatsku vojsku. Zašto se išta pitalo kanadskog veleposlanika malo je teže dokučiti. Kanada jest snažna i moćna država, posebno ekonomski, ali jedini razlog koji čovjeku pada na pamet u potrazi  za odgovorom na pitanje »zašto pitamo Kanadu« jest činjenica da je Tihomir Orešković i kanadski državljanin, i to prelojalan čini se, pa veleposlanika svoje domovine ispituje i što treba i što ne treba. Tko zna od koga je još zatražena podrška, ako je zatražena, odnosno ako nisu svi koji su podržali Markića učinili to iz vlastite inicijative. Orešković je građanin Republike Hrvatske, ali je i podanik Njezinog veličanstva Elizabete II. pa kad mu je već stalo da se podiči kanadskom podrškom Markiću, nadati nam se je da nije podršku tražio i na višoj instanci, kod kraljice.