Foto Marin ANIČIĆ
Pesimist bi rekao da je godina koja nam dolazi potencijalno jako opasna, jer ako ništa drugo, ima jedan dan više
Eto, i ova se godina primakla svome kraju. “Finila je i ova”, rekao bi Boris Dvornik u “Nadalini”. Da kojim slučajem netko piše pismo 2011. godine teško da bi počeo “Draga godino”. Prije će biti da bi napisao “Konačno si gotova”. Ekonomski je bila grozna, a društveno porazna.
Odlazeća nam je funkcionirala na trajnoj podlozi ekonomske krize, kako izvorno hrvatske tako i globalne koja je, takva je sudbina življenja u globaliziranom svijetu, postala i naša domaća. No, mimo te podloge, domaće su nam unutargranične prilike u javnom životu i društvu funkcionirale dvotaktno. Cijela se Hrvatska ove godine gibala u naizmjeničnom taktu. Jedan je takt i njegove dobe udarala Europska unija i domicilna želja da se postane dijelom Europske unije. Konac je godine politička elita dočekala u veselom, gotovo dječjem pocikivanju od sreće jer su pregovori zgotovljeni, a to je važno, jer je ugovor potpisan, a to je važno, pak su i referendum raspisali i bit će održan, a i to će biti važno.
Godina 2011. je kad se sve podvuče, izgubljena, u doba ekonomske krize krajnje rasipno proćerdana
Drugi je takt i njegove dobe udaralo ono mjesto koje jest stvarno, ali je postalo i simboličko i zove se Remetinec. To je mjesto postalo središte društvene i političke vrtnje. Istina u njemu su smješteni “bivši”, niti jedan “sadašnji”, ali ti “bivši” su vremenski gledano zapravo dojučerašnji. Predistražne radnje i istrage, privođenja i saslušanja, podizanja optužnica i počeci suđenja, izručenja i iskazi svjedoka, curenje informacija iz istraga u medije i odvjetnički prosvjedi zbog toga zbivanja su koja su dominirala, koja su okupirala naslovnice novina i prve minute televizijskih dnevnika. To je drugi takt u kojem se gibala Hrvatska u godini koja je kad se sve podvuče, izgubljena, koja je u doba ekonomske krize krajnje rasipno proćerdana.
Politkom je u 2011. godini dominirao kriminal iz prethodnih godina, pa za politiku u 2011. jedva da je nešto i ostalo. Gotovo sve prvorazredne političke teme obrađivane u medijima zapravo su bile suštinski kriminalne naravi. Za politiku u modernom smislu riječi (a onda bi se, moderno ili pomodno, kazalo javne politike) u ovoj godini nije bilo mjesta. Rasprave su važan dio takvih modernih javnih politika (zdravstvenih, socijalnih, ekonomskih, obrazovnih…), a budući da za njih nije bilo mjesta, jer ih je istisnula kriminalna politika, onda o svemu tome uglavnom nije ni bilo riječi. Iznimka je tek prijedlog reforme visokog obrazovanja i znanosti bivšeg ministra Radovana Fuchsa koji je ljetos zakratko razgorio iskru žučljive debate.
Nadati se da će dolazeća nam godina biti bolja nego odlazeća
