Nije lako biti Janez Janša.

Eto, imao je čovjek izbornu pobjedu na dlanu, vladajuća koalicija se temeljito raspadala, stranke koalicije imale nešto nalik na interno natjecanje u nepopularnosti, a on je iz prvoga opozicijskog reda jurnuo ne bi li napravio ono što su od njega mnogi očekivali, Janez sam po sebi najviše. A onda se Janezu Janši dogodio Zoran Janković. Možda bi sve Janezu lakše palo da mu se dogodio Jankovič i da se Jankovićeva stranka ne zove Pozitivna Slovenija.

Tjedan dana nakon izbora na web stranici Janšine stranke objavljena je analiza neočekivanog izbornog poraza, od koje se Janez, koliko je poznato nije ogradio. Nije to nepoznata teorija – za poraz prave slovenske stranke kriva je prava neslovenska stranka kojoj glasove daju neslovenci, u ovom slučaju Srbi. Dakle, zlo “nama” (kojigod da su to “mi”, u ovom slučaju za autora teksta to su Slovenci) skrivili su unutarnji neprijatelji koji nisu “naši” (kojigod da su, u ovom slučaju Srbi), koji su uljezi među “nama”.

Dakle, za poraz su Janšine stranke su krivi Srbi, a to se vidi već iz toga što je Janković Srbin po ocu, i ne samo to, on je rođen u Srbiji.

Odgovornost za takvu nesmotrenost snose i davnašnji mangupi u “našim” redovima koji su 1991. godine nekritički podijelili državljanstvo 200.000 ljudi iz drugih jugoslavenskih republika, ponajviše iz Srbije, ponajviše Srbima. Dakle, grijeh davanja slovenskog državljanstva pripisan je vlastima koje su poznate po “izbrisanima” i negiranju državljanskih prava ljudima koji, eto, imaju taj feler da nisu poželjne nacije.

To je bio tek početak problema koji je kulminirao sunovratom Janšine stranke u izborni poraz. Naime, za razliku od Slovenaca, tih 200.000 kojima je državljanstvo neoprezno podijelilo, voli se razmnožavati, nema problema s demografijom i u ovih 20 godina ih se namnožilo 20.000.

Nije teško pretpostaviti što se roji u Janšinoj glavi “em se jebu, em nas jebu”. To pridavanje iznimne seksualno-rasplodne moći neprijateljskoj zajednici tipična je za sve rasiste i šoviniste.

Bijeli rasisti opsjednuti su crnačkom spolno-rasplodnom moći, arapski nacionalisti goleme sposobnosti pripisuju Židovima, a a židovski nacionalisti Arapima. Istodobno, takvim stavom rasisti i šovinisti pripadnike neprijateljskih zajednica svode na nagonska bića koja ništa drugo ne rade, nego se “nama” u inat plode, ponekad čak i sa Slovenkama. Dobro, u recentnom slovenskom slučaju i izlaze na izbore. Eh, sad ti koji se množe i glasaju, još su i nepristojni i neuljudni, pa na “naše” izbore na kojima bismo “mi” trebali pobijediti izlaze odjeveni u trenirke.

Tako to kod rasista i šovinista valjda mora biti. Za svaki poraz, pa i izborni, moraju naći krivca. Svaki poraz, pa i izborni, izaziva nervozu i burne reakcije nad kojim se elementarno pristojni ljudi zgražaju.

Za kraj, da se vratimo na domaći, hrvatski teren, zašto je  nervozan Radimir Čačić, em je pobijedio na izborima, em mu za izbornu pobjedu nisu “krivi” Srbi.