Ilustracija
Svaka čast nektarinama, ali samo od njih ne da se živjeti. A ako se hoće jesti, a to znači i živjeti, moraju se plaćati posebni porezi
U tjednu za nama, gotovo kao zanimljivost, zabilježena je malena porezna vijest. Danska je, naime, uvela poseban porez na ono što ljudi (barem neki, a ti neki su mnogi) vole jesti. Zemlja Hamleta, a takva bi trebala biti zemlja dvojbi, nedvojbeno je uvela porez na masnoće iliti povećanu cijenu na prehrambene proizvode koji sadrže više od 2,3 posto zasićenih masti, a to su maslac, neke vrste mlijeka, sir, pizza, meso, ulje, mast. Neki ljudi (a njih se u konzumerističkom društvu više ne zove ljudima nego potrošačima) počeli su stvarati zalihe, ali to je metoda kratkoga daha. Čim se zalihe, baš poput masti, istope, oni će kupovati te iste namirnice po višoj cijeni zbog uvedenoga posebnog poreza. Danski se činovnici nadaju da će ta mjera, birokratskim rječnikom rečeno, smanjiti unos masne hrane, a to je navodno jako zdravo jer je unos masne hrane navodno jako nezdrav i bit će da već od same pomisli na svinjsku mast čovjeku skoči kolesterol, i to onaj zločesti. Dakle, povećanim porezom danske vlasti odlučile su natjerati stanovništvo te kraljevine da bude zdravije. Ovom zgodom nije ključan podatak da je europski prosjek gojaznih osoba 15 posto, da je takvih u Danskoj devet posto (dakle, pušu na hladno), a u Sjedinjenim Američkim Državama oko 33 posto.
Ključno je to što je država odlučila – na temelju znanosti ili navodne znanosti – porezno intervenirati u prehrambene navike svoga stanovništva. To je problem kojega se ovom zgodom ne može šire elaborirati, a zove se znanstvena istina. Ta je istina danas podložna najvećim i najbržim promjenama, a ako je podložna takvim promjenama onda, po logici stvari, nije istina.
Ne tako davno u ovom istom blogu čitateljima je preporučena domaća janjetina. Sad to izgleda više nije moguće jer bi moglo biti skopčano s poreznim rizicima. Potencijalno je skopčano s određenim financijsko-poreznim rizicima koji zasad nisu došli do nas, ali nikad se ne zna,. Eto, britanski premijer David Cameron navodno razmišlja o sličnom porezu jer će, u suprotnom, navodno 50 posto Britanaca biti debeli do 2050. godine. To je inače nejverojatna procjena jer znatan dio Britanaca koji će 2050. godine živjeti još se nije ni rodilo, a Cameron već zna da će oni masovno biti debeli.
No, nezgoda s preporukom janjetine krije se u znanoosti. Tada je na udaru bilo određeno bilje koje ljudi jedu zbog određenih bakterija koje se znaju naseliti da određeno bilje koje zbog toga više nije zdravo nego potencijalno smrtonosno. Sad nije problem u namirnici, sad je problem mnogo širi. Danci su uveli porez na masnoće, znanstvenici tvrde da to nije dobro jer su glavni izvor zdravstvenih tegoba izazvanih prehranom sol, šećer i rafinirani ugljikohidrati. To, pak, znači da bi neka država (recimo, Danska) uskoro mogla uvesti posebne poreze i na namirnice koje sadrže sol, šećer i rafinirane ugljikohidrate. Dakle, gotovo sve što jede čovjek bilo bi zahvaćeno posebnim porezom, a to znači i skuplje nego što bi trebalo biti. Ponešto bi ipak ostalo izvan tih posebnih poreza. Svaka čast nektarinama, ali samo od njih ne da se živjeti. A ako se hoće jesti, a to znači i živjeti, moraju se plaćati posebni porezi.
Nedavno uvedeni danski porez odmah je nazvan fat tax (porez na debele, a može i masni porez) što je jasna aluzija na flat tax (porezni sustav s jednom poreznom stopom za sve, izrazito socijalno nepravedan, zagovaraju ga socijalno izrazito neosjetljivi ljudi). Eh, sad se valja malo dohvatiti novinskih arhiva i vidjeti kolike su dvojbe oko hrane u suvremenom svijetu ne bi li se shvatilo s kakvom se vatrom igraju Danci. Dovoljno je pročitati gastronomski blog Olivera Thinga u The Guardianu naslovljen “Razmatranje masti” da bi se vidjelo ne samo da je dobra svinjska mast bila temelj ne samo prehrane nego i opstanka ljudi, ali i da bi se shvatilo da ona, nasuprot svim poreznim naporima Danaca, ima itekako mnogo ne štetnih nego poželjnih zdravstvenih učinaka. Uostalom, znaju to svi ljubitelji čvaraka, a za zainteresirane evo i linka http://www.guardian.co.uk/lifeandstyle/wordofmouth/2011/feb/15/consider-lardna. Thingov članak objavljen u veljači ove godine.