Kada je riječki SDP izgubio zadnje lokalne izbore, i to uvjerljivo, ta je stranka obećala da će se dignuti nakon pada. Prošlo je gotovo godinu dana od povijesnog neuspjeha, a čini se da nije krenuo proces reanimacije riječkih socijaldemokrata, već eutanazije. I to zahvaljujući odlukama središnjice stranke i predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića. Što je još gore, procesu eutanazije pridonijela je bolest od koje riječki SDP pati jako dugo, a to je simptom mediokracije. Politička povijest demokratske Hrvatske pokazala je da postoji dominantna stranka na nacionalnoj razini, a to je HDZ. U olovnim demokratskim vremenima alternativa takvom HDZ-u bio je SDP, stranka čiji je temelj bio u Rijeci i PGŽ-u. Mogao je SDP izgubiti nacionalne izbore, ali nije gubio lokalne izbore u Rijeci. Pridonijela je tome vjernost birača lijevom centru, ali i činjenica da je riječki SDP imao prepoznatljive kadrove koji su imali političku težinu. Problemi za SDP u izbornoj utvrdi počeli su prije mnogo godina. Kada je trajao otvoreni rat između primorsko-goranske organizacije SDP-a koju je vodio župan Zlatko Komadina i riječke organizacije na čelu s Vojkom Obersnelom.

Umjesto da su se bavili jačanjem socijaldemokratske opcije, oni su se bavili kadroviranjem što je vodilo u mediokraciju. Tome treba dodati da je SDP i na nacionalnoj razini izgubio lidera i nije ga pronašao do dana današnjeg. Sve je krenulo izborom Zorana Milanovića za predsjednika u čije je vrijeme krenulo kadrovsko osipanje. Svi koji su došli nakon Milanovića bili su još gori, a za stranku se računalo kao uspjeh kada su na parlamentarnim izborima zadržali podršku koja im je osiguravala status druge najjače političke stranke.

Da bi se dogodilo ono što se dogodilo na zadnjim lokalnim izborima, bile su potrebne dvije stvari – slabljenje SDP-a i pojava prihvatljive alternative na lijevom centru i u centru. Dogodilo se i jedno i drugo. Malo više od pola godine prije lokalnih izbora riječki je SDP izabrao kao kandidatkinju za gradonačelnicu Sandru Krpan, a tadašnji predsjednik riječkoga SDP-a i gradonačelnik Marko Filipović dobio je košaricu. Bilo je jasno da je riječ o vrlo rizičnom potezu koji je u potpunosti otvorio SDP-ove bokove. S jedne strane pojavila se kandidatura Ive Rinčić, a s druge strane čekalo se hoće li Filipović izaći na izbore s nezavisnom listom. U riječkom su SDP-u podcijenili i Ivu Rinčić i Marka Filipovića. Račun je plaćen na izborima na kojima je SDP ostao bez kandidatkinje za gradonačelnicu u drugom krugu i spao je na tri mjesta u Gradskom vijeću.

Golem doprinos takvom izbornom neuspjehu dao je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić. Koji je pokazao da uopće ne razumije riječki SDP i da ga nije briga ni za što izvan njegovog taštog svijeta. Dovoljno se sjetiti izbornog nastupa ispred hotela Neboder kada je drvljem i kamenjem napao Filipovića. Lokalni SDP-ovci preneraženo su gledali i slušali riganje vatre i vulgarnu retoriku protiv čovjeka u kojega se Ibler zaklinjao do samo nekoliko mjeseci prije toga. Cijela ta kuhinja odrađena je u Zagrebu, a dodatni začin dao je predsjednik primorsko-goranskog SDP-a Ivica Lukanović koji je na izborima tijesno pobijedio HDZ-ovog kandidata Alena Ružića.

Nakon izbora raspušten je riječki SDP-a, a za povjerenika je imenovan Marko Krička. Što je taj čovjek radio kako bi stabilizirao situaciju u stranci, javnosti je nepoznato. Nije pogreška ako se ocijeni da je bio samo transmisija Iblera i Hajdaša Dončića. Zadnji njihov potez je inzistiranje da se na predstojećim unutarstranačkim izborima kao jedini kandidat za predsjednika riječkog ogranka pojavi Lukanovićev zamjenik Toni Štimac. Što je opet prenerazilo riječke SDP-ovce. Opet su u stanju šoka, a hoće li iz njega izaći, zavisi od njih samih. Bude li na djelu mediokracija, bit će kako je zamislio Hajdaš Dončić i bit će to vjerojatno put u potpunu propast riječkoga SDP-a. Ili će se ipak pojaviti netko tko je spreman suprotstaviti se diktatu stranačke središnjice kako bi se pokušalo spasiti što se spasiti dade. U suprotnom svjedočit ćemo opet preneraženim licima dugogodišnjih SDP-avaca, kao što je to bio slučaj ispred hotela Neboder kada je Hajdaš Dončić prozvao Filipovića kukavičjim jajem HDZ-a, čovjeka koji je osam godina bio SDP-ov zamjenik gradonačelnika, pa četiri godine gradonačelnik. Slijepo kimati glavom i poslušno slušati direktive takvog čovjeka put je u nestanak riječkog SDP-a, put je u mediokraciju i grijanje oporbenih kluba u riječkom parlamentu.