Strani mediji raspisali su se o Hrvatskoj – dio talijanskih medija piše kako su hrvatske plaže »laž« jer su dobrim dijelom nasipane, a da prirodnih ima sve manje. Ali to je samo nelojalna konkurencija u napadu. Puno je veći problem ono što pišu britanski mediji, pa makar bili i tabloidi, o tome da engleski turisti bježe s Jadrana zbog previsokih cijena.

Hrvatska je donedavno imala uglavnom goste iz Češke, Austrije ili Njemačke, pa su i cijene bile prilagođene njima. A onda su Hrvati digli cijene za oko 50 posto u zadnjih nekoliko godina i – nisu dobili nove goste spremne platiti luksuz, ali su izgubili oprezne Nijemce i Austrijance, a i siromašnije Čehe.

To je tema koju je ovih dana objavio jedan britanski tabloid, još i blizak radikalnoj desnici. Ali to ne umanjuje istinitost tog napisa jer cijene u Hrvatskoj zaista eskaliraju.

Nema više apartmana na moru ispod 130 eura u sezoni – iznajmljivači su to lijepo zaokružili na nekadašnjih tisuću kuna, a ako u dvorištu nedajbože imaš i bazen, to je odoka od 260 do 300 eura za noćenje, dakle duplo. Ali to su cijene s kojima u Italiji ili Španjolskoj možeš iznajmiti cijelu kuću, a ne jedan apartman za jedno noćenje.

Stoga nema druge nego zaključiti da je Hrvatska preskupa. Pogotovo za ono što nudi jer dodatna ponuda, pa ni u turizmu, često ne postoji. I u sezoni se konobe zatvaraju u 22 sata, na rivi svira lokalni (loš) bend, a parkiranje i lokalne usluge uz to su također skupe.

A da se ne govori o stvarnim razlikama u cijenama u dućanima tijekom sezone, kad se usporede cijene trgovačkih lanaca. Ono što u Požegi košta 1 euro, na moru tijekom sezone košta 3 eura.

Trgovački lanci reklamiraju se drugačije, i jedna od glavnih poruka je da su cijene u Hrvatskoj iste svugdje. Ali, eto, zakon ne propisuje da se u reklamama nužno mora govoriti istina. Cijene su živi dokaz da je tako.

Treba reći da je u Hrvatskoj svugdje sve preskupo – inflacija je i dalje 3,5 posto, što je čini među najvišima u eurozoni. Dakle, skupo je i u Požegi, a kamoli ljudima u Zagrebu ili na Jadranu.

Naravno, Vlada nema, a možda ni ne treba imati rješenja za to, u tržišnoj smo ekonomiji i potražnja formira cijene. Problem je samo što bi ove godine na moru moglo biti mnogo manje Austrijanaca, Nijemaca, a pogotovo Čeha ili Slovaka nego ranijih godina.

Netko je izračunao da je u Italiji ili Španjolskoj sve jeftinije nego u Hrvatskoj, od smještaja u prosječnom apartmanu, preko cijene u dućanima, do kave. Obrok na Azurnoj obali ili na Sardiniji košta manje nego u Zadru, a da se o Opatiji ili Dubrovniku i Rovinju ne govori.

Ne moramo se stoga čuditi da ćemo gubiti goste i ukupne prihode od turizma. Ako se tome pribroje sive zone kod iznajmljivanja kad je turizam u pitanju, odnosno ako se pribroje svi oni koji iznajmljuju na crno, onda nam postaje jasno koliko je Hrvatska skupa. I sve bi to imalo smisla da se odnosi samo na turiste.

Ali odnosi se i na »domaći živalj«, na domaće stanovništvo. Plaće u realnom sektoru uglavnom ne prate povećanje cijena, stoga je prosječan život prosječnog Hrvata dosta težak.

Mnogi od njih do Jadrana ove godine neće stići, kupanje u moru im je misaona imenica, a u bazenu kao u staroj pjesmi o nogama u lavoru. To zvuči kao vic, ali za mnoge je stvarnost.

Zapravo, za većinu jer nema aranžmana za obitelj na moru koji stoji manje od tisuću eura za tjedan dana.

Kad zbrojiš hranu ili kakvu zabavu, bez još tisuću eura nema spasa. Plus gorivo i cestarine, bit će oko dvije tisuće i nešto eura za tjedan dana. Ali, evo uvijek iste rasprave uoči turističke sezone.

Jer nije problem samo koliko je to skupo za Hrvate, nego koliko je skupo i za strance.

Nijemci su klasično oprezni, neće se upuštati u avanture ako na računu nemaju barem još pet puta toliko ušteđevine, Talijana već odavno nema, a Česi i Slovaci će možda i doći, ali drhtureći nad svakim eurom i nad svakom paštetom koju će u marketu kupiti.

Šteta što je tako jer Hrvatska je stvarno najljepša zemlja na svijetu, i svatko bi je trebao doći vidjeti. Bar jednom.