UVODNIK

Mala cijena za bolju politiku

Tihana Tomičić

Foto: Darko JELINEK

Foto: Darko JELINEK

Za društvo je neizmjerno korisno da se na principijelnoj razini u jednu HDZ-ovu vladu vraćaju predstavnici manjina, i to na mjesto povezano sa zaštitom ljudskih prava

placeholder


Sve ima svoju cijenu, pa tako i ulazak manjinaca u Vladu. No, tu cijenu neće morati plaćati sami predstavnici manjina, naprotiv, oni će biti samo dobitnici jer su bili »najbrži prst« u podršci novoj Vladi, nego upravo sam mandatar Andrej Plenković koji će ipak vjerojatno morati odustati od vlastite ideje da resor branitelja spoji s MORH-om.


Ideja o tome da se u novoj, reduciranoj vladi u kojoj bi bilo barem pet ministarstava manje nego dosad, spoje Ministarstvo branitelja i Ministarstvo obrane, bila je odlična zamisao, apsolutno na tragu svijesti o tome da je vrijeme da 25 godina nakon Domovinskog rata i Oluje, to poglavlje napokon stavimo ad acta. Sva braniteljska pitanja su načelno riješena, javno je objavljen registar branitelja, svi su podaci provjerljivi, tema neispunjenih obećanja prema toj populaciji je iza nas, i ovo je bio odličan trenutak da Plenković, formirajući jednu umjerenu vladu desnog centra, zatvori tu knjigu.


Jasno, uvijek problem branitelja može zaključiti samo HDZ, koji ima podršku te populacije – nikad SDP. Zato ovo i jest dobar trenutak. Dosadašnji ministar Tomo Medved pritom se, kao umirovljeni brigadni general nametnuo i kao logično rješenje za ministra obrane, tim više što bi upravljanje tim važnim resorom preuzeo u trenutku dok je i sam politički ojačao kao zamjenik predsjednika HDZ-a.




A onda je Plenković uočio mogućnost da, prihvaćajući manjince kao partnere i u samoj vladi, još dodatno »centrira« svoju vladu u sam politički centar. No, sve se vraća, sve se plaća, pa i to: sada kad se vidi da će taj potpredsjednik vlade biti istaknuti član SDSS-a Boris Milošević, mandatar mora odobrovoljiti desnu populaciju, kao i desno krilo svoje stranke, pa bi branitelji ipak mogli zadržati svoj resor.


Što će točno raditi ministar branitelja u vrijeme kad su svi braniteljski problemi riješeni (a jedino im se još mogu usklađivati razne naknade i subvencije sukladno rastu troškova života), nije sasvim jasno. No, braniteljska populacija pokazala se u zadnjih deset godina itekako živim i važnim političkim akterom, pa ni Plenković nema manevarskog prostora da ih sada, kad bi mogli postati uznemireni ulaskom SDSS-a u vladu, primiri – osim ostankom na životu Ministarstva branitelja.


To što su oni uznemireni pojavom SDSS-a u izvršnoj vlasti, naravno, njihov je problem, no Plenković će ih očito preventivno pacificirati, a osoba Tome Medveda je upravo najbolja da sve to ipak prođe politički potpuno bezbolno jer se radi o čovjeku s velikim autoritetom u toj populaciji. Zato je najmanja cijena koju HDZ može platiti, upravo zadržavanje braniteljskog resora.


Mnogo je važnije u toj priči o brzopoteznom sastavljanju nove vlade da se Hrvatska vraća dosegnutom standardu otprije deset godina, a to je sudjelovanje manjinaca u izvršnoj vlasti.


Iako su u javnosti oni često proskribirani jer svoje saborske mandate osvajaju lakše i »jefitinije« od bilo koga drugoga, pa se tako kao primjer često navodi zastupnik talijanske manjine Furio Radin koji je bio jedini kandidat i s manje od tisuću glasova ima zagarantirano mjesto u Saboru, pa čak vjerojatno i funkciju potpredsjednika Sabora, za društvo je neizmjerno korisno da se na principijelnoj razini u jednu HDZ-ovu vladu vraćaju predstavnici manjina, i to na mjesto povezano sa zaštitom ljudskih prava.


Zadnji put se to dogodilo 2007. u vladi Ive Sanadera, i tada to nikome nije bio problem. Sanader je imao ogroman politički autoritet u tom trenutku, i nitko se unutar HDZ-a tada nije usudio protusloviti ideji da Slobodan Uzelac bude potpredsjednik vlade. Andrej Plenković možda još nije toliko siguran među desničarima u svojoj stranci i još uvijek bi mogao nagaziti na kakvu njihovu minu, zato je na pragu odluke da Ministarstvo branitelja opstane.


No, to je zapravo mala cijena za činjenicu da će na simbolički važnom potpredsjedničkom mjestu biti osoba iz manjinskih redova. To u potpunosti mijenja lice ove vlasti – nabolje.